Članak 180. Obiteljskog zakona glasi:
„(1) Posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta.
(2) Posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb.
(3) Posvojenje se može zasnovati samo ako je u skladu s dobrobiti djeteta.
(4) U postupku zasnivanja posvojenja procjenjuju se osobine posvojitelja u odnosu na dobrobit djeteta.
(5) U postupcima posvojenja vodit će se računa o tome da braću i sestre posvajaju isti posvojitelji, ako je to moguće i ako bi to bilo u skladu s dobrobiti djeteta.“
Kako bi postupak posvojenja započeo, bračni, izvanbračni partneri ili osoba koja želi posvojiti trebaju prvo podnijeti nadležnom Centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta ili boravišta pisanu prijavu namjere posvojenja i zahtjev za izdavanje mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje. CZSS potom provodi stručnu procjenu o podobnosti i prikladnosti za posvojenje na temelju socijalne anamneze, mišljenja psihologa i preporuke stručnog tima.1 Socijalnu anamnezu izrađuju socijalni radnici prema podacima koje su prikupili intervjuom s podnositeljima, provođenjem obiteljske procjene i procjene roditeljskih sposobnosti, prikupljanjem činjenica prilikom posjeta na adresi stanovanja podnositelja zahtjeva te saznanjima koje su dobili razgovorima s bližim krvnim srodnicima ili prijateljima podnositelja i podacima dobivenim uvidom u dokumentaciju. Mišljenje psihologa se temelji na: pojedinačnim ili zajedničkim intervjuima s podnositeljima, kliničkom psihologijskom testiranju podnositelja zahtjeva i dva upitnika iz dijapazona ispitivanja emocija i stavova. Stručni tim čine socijalni radnik, psiholog i pravnik te oni donose preporuku o sposobnostima podnositelja zahtjeva. Oni podnositelji koji ispunjavaju uvjete za posvojenje su dužni proći program stručne pripreme za posvojenje koju može provoditi CZSS, druga ustanova socijalne skrbi ili organizacije civilnog društva koje su ovlaštene za provođenje tog programa. CZSS daje mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje u roku od 6 mjeseci nakon provedene stručne pripreme i procjene. Nakon što im se dostavi pozitivno stručno mišljenje, potencijalni posvojitelji se u roku od 8 dana upisuju u Registar potencijalnih posvojitelja. Potencijalni posvojitelji mogu nakon upisa u Registar odustati od namjere posvojenja te odustanak izjavljuju u pisanom obliku pred CZSS, i to se bilježi u Registru potencijalnih posvojitelja.
CZSS prebivališta/boravišta djeteta bira iz Registra potencijalnih posvojitelja one posvojitelje koji su najprikladniji za dijete s obzirom na potrebe djeteta, koje su opisane u izvješću o djetetu. Kad se utvrdi najprikladniji potencijalni posvojitelj za dijete, CZSS nadležan za dijete, pripremit će dijete za posvojenje i omogućiti potencijalnim posvojiteljima osobni kontakt s djetetom radi procjene da li je posvojenje u najboljem interesu djeteta. Posvojenje je zasnovano kada matični CZSS posvojenika donese Rješenje o posvojenju, protiv kojega se može podnijeti žalba Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u roku od 8 dana od primitka odluke.2
Međunarodno posvojenje bi bilo svako posvojenje gdje dijete mijenja državu svog boravka nakon posvojenja, neovisno o državljanstvu djeteta ili posvojitelja. Međunarodna posvojenja treba promatrati u društveno - političkim kontekstima. Najveći broj međunarodnih posvojenja je bio poslije Drugog svjetskog rata te raste šezdesetih godina 20. stoljeća uslijed ratnih sukoba u Južnoj Koreji i Vijetnamu. SAD je dugo vremena bio država s najvećim brojem međunarodnih posvojenja, a od 2009. godine to su zemlje Europske unije.3 Konvencija o pravima djeteta prvenstveno ukazuje na važnost najboljeg interesa djeteta te se procjena da li je međunarodno posvojenje u najboljem interesu djeteta treba donijeti nakon što se prouče sve opcije smještaja djeteta u državi porijekla jer međunarodnim posvojenjem dijete gubi kulturni, vjerski i etnički identitet. U Republici Hrvatskoj međunarodno posvojenje uređuju sljedeći propisi:
- Zakon o međunarodnom privatnom pravu,
- Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem,
U Republici Hrvatskoj 2014. godine je stupila na snagu Konvencija o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem koja je sastavljena u Haagu 1993. godine. Konvencija o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem ima cilj uspostaviti mjere zaštite koje će osigurati da se međudržavna posvojenja provode u najboljem interesu djeteta, uz poštovanje djetetovih prava, uspostaviti sustav suradnje između država ugovornica Konvencije koji će osigurati da se mjere zaštite poštuju i time spriječi nezakonito odvođenje, prodaja ili trgovina djecom te osigurati priznanje međunarodnog posvojenja u državama ugovornicama koja su zasnovana u skladu s Konvencijom.4 Otkako je Konvencija stupila na snagu posvojitelji koji imaju prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj a koji žele posvojiti dijete iz druge države koja je ugovornica, nakon završenog postupka pred nadležnim CZSS kojim se utvrđuje podobnost za posvojenje, moraju prvo podnijeti zahtjev za posvojenje Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike kao Središnjem tijelu Republike Hrvatske. Pri tome trebaju naznačiti iz koje države žele posvojiti dijete te se uz taj zahtjev prilaže i stručno mišljenje CZSS da su podobni za posvojenje, ne starije od godinu dana.
Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je donijelo Kriterije za uspostavljanje suradnje s ovlaštenim tijelima drugih država ugovornica Konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem5 kojima su stvorene pretpostavke za uspostavljanje suradnje sa središnjima tijelima država iz kojih potencijalni posvojitelji žele posvojiti dijete iz Republike Hrvatske. Prilikom donošenja odluke o uspostavljanju suradnje Ministarstvo prikuplja informacije o kvaliteti postupka procjene posvojitelja za posvojenje, kvaliteti pripreme posvojitelja za međudržavno posvojenje, kvaliteti sustava pomoći i podrške posvojiteljskoj obitelji nakon posvojenja te kvaliteti sustava zaštite djece u slučaju neuspješnog posvojenja.6
Hrvatski državljani koji žele posvojiti dijete iz države koja nije potpisnica Konvencije o zaštiti djece nakon postupka pred CZSS samostalno se za zahtjevom za posvojenje obraćaju nadležnim tijelima države iz koje žele posvojiti dijete. U ovom postupku moraju kumulativno biti ispunjene pretpostavke za posvojenje sukladno zakonodavstvima države podrijetla djeteta i potencijalnih posvojitelja. Kad se okonča ovaj postupak međunarodnog posvojenja u državi koja nije potpisnica Konvencije posvojitelji trebaju zatražiti priznanje sudske odluke o posvojenju pred nadležnim sudom Republike Hrvatske.7 Budući da u ovim postupcima postoji pravna praznina koja u praksi dovodi do neusklađenog djelovanja sudova i Ministarstva, Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio neobvezujuću preporuku s ciljem poboljšanja prakse u području međudržavnog posvojenja Su IV-28/2023-28 od 5. siječnja 2023. godine. Vrhovni sud preporučuje, kad potencijalni posvojitelji žele posvojiti dijete u državi koja nije popisnica haaške Konvencije, da se radi pravne sigurnosti provjeri autentičnost podnijetih isprava putem međunarodne pravne pomoći. Ministarstvo bi trebalo biti obaviješteno o podnijetom prijedlogu kako bi izvršilo provjeru upisa predlagatelja u Registru potencijalnih posvojitelja jer CZSS sukladno članku 207. Obiteljskog zakona na temelju pozitivnog mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje potencijalne posvojitelje upisuje u Registar potencijalnih posvojitelja. Tako bi se onemogućilo da se u odluci o priznanju inozemne sudske odluke o posvojenju djeteta iz druge države pojave osobe koje nisu upisane u Registar potencijalnih posvojitelja. Kad odluka o priznanju strane sudske odluke postane pravomoćna, prema preporuci bi je trebalo dostaviti na znanje Ministarstvu i područnom uredu Zavoda za socijalni rad, radi vođenja evidencije o priznatim stranim odlukama o posvojenju i radi osiguravanja savjetodavne pomoći obiteljima.
Kad su u pitanju međunarodna posvojenja može doći do zloupotrebe instituta i povrede najboljeg interesa djeteta, do trgovine djecom i otmica, pogotovo kad su u pitanju neke izvanredne okolnosti kao što su ratovi i prirodne katastrofe kada dođe do odvajanja djece od roditelja prisilno stoga se člankom 71. Zakona o međunarodnom privatnom pravu i člankom 24. haaške Konvencije ovlašćuje sud da priznanje posvojenja odbije ako bi ono očito bilo u suprotnosti s njezinim javnim poretkom vodeći računa o interesu djeteta. Glavni akteri zaštite djece bi trebali biti sustavi socijalne skrbi koji su dužni reagirati ako se susretnu sa situacijom zloupotrebe međunarodnog posvojenja.
Zorica Stojanović, mag. iur.
^ 1 https://adopta.hr/potencijalni-posvojitelji/postupak-posvojenja.html
2 https://adopta.hr/potencijalni-posvojitelji/postupak-posvojenja.html
^ 3 Lakija, M., Međunarodno posvojenje – moguće zloupotrebe instituta i važnost zaštite prava djeteta na razvoj kulturnog identiteta, dostupno na https://hrcak.srce.hr/file/372098
^ 4 https://mrosp.gov.hr/istaknute-teme/obitelj-i-socijalna-politika/obitelj-12037/medjunarodna-suradnja-u-podrucju-obitelji-12041/medjudrzavno-posvojenje-12042/12042
^ 5 https://mrosp.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/MDOMSP%20dokumenti/ODLUKA%20O%20UTVR%C4%90IVANJU%20KRITERIJA%20ZA%20USPOSTAVLJANJE%20SURADNJE%20S%20OVLA%C5%A0TENIM%20TIJELIMA%20DRUGIH%20DR%C5%BDAVA%20UGOVORNICA%20KONVENCIJE.pdf
6 Čl. IV. Kriterija za uspostavljanje suradnje s ovlaštenim tijelima drugih država ugovornica Konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi sa međudržavnim posvojenjem
^ 7 https://mrosp.gov.hr/istaknute-teme/obitelj-i-socijalna-politika/obitelj-12037/medjunarodna-suradnja-u-podrucju-obitelji-12041/medjudrzavno-posvojenje-12042/12042
^ 8 https://www.vsrh.hr/EasyEdit/UserFiles/priopcenja/2022/su-iv-28-2023-2-preporuka.pdf
