U središtu

Uzgredni tužbeni zahtjev pri obustavi upravnog spora

23.10.2025

Razmotreno je pitanje utjecaja postupanja tuženika prema tužbenom zahtjevu tijekom upravnog spora na odlučivanje o uzgrednom tužbenom zahtjevu.

Prema članku 38. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima (u nastavku teksta: ZUS), uzgredni (sporedni, akcesorni, pridruženi) tužbeni zahtjevi u upravnome su sporu:

- povrat stvari i

- naknada štete koju je počinio tuženik.1

Uzgredni tužbeni zahtjev mora biti iznesen već u tužbi. Povezano s time ustaljena je razmjerno restriktivna upravnosudska praksa u pogledu odlučivanja o zahtjevu za naknadu štete u upravnom sporu.2 K tomu, negativnom sudskom odlukom upravnog suda o zahtjevu za naknadu štete tužitelj riskira da u tom dijelu pred redovnim sudom stvar bude smatrana presuđenom.

Jedan od razloga propisanih za obustavu upravnog spora jest i postupanje tuženika prema tužbenom zahtjevu tijekom spora (članak 103. stavak 1. ZUS-a, vezano uz članak 106. stavak 1. točku 2. toga Zakona). Tuženici to najčešće čine tako da sami ponište vlastito rješenje u odnosu na koje je pokrenut konkretni upravni spor, uglavnom primjenom nekog od izvanrednih pravnih lijekova u upravnom postupku.

Članak 103. ZUS-a glasi:

(1) Ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor.

(2) Ako tuženik tijekom spora djelomično postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će o preostalom dijelu zahtjeva nastaviti voditi spor.

Ako je tužitelj u tužbi postavio glavni i sporedni tužbeni zahtjev, a tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema glavnom zahtjevu, treba li nastaviti voditi spor o sporednom zahtjevu?3

Prije svega, postupanje tuženika tijekom spora prema glavnom tužbenom zahtjevu još uvijek ne mora značiti da je upravna stvar definitivno riješena u korist tužitelja (stranke u upravnom postupku). Bez te definitivnosti, preuranjeno je odlučivati o povratu stvari i o naknadi štete (u okviru spomenute uske koncepcije potonjeg pojma). No, čak i kada postupanje tuženika prema tužbenom zahtjevu u odnosnom slučaju razumijeva definitivnu odluku u korist tužitelja, smatramo da nema osnove za nastavak vođenja upravnog spora samo radi odlučivanja o uzgrednom tužbenom zahtjevu. Odlučivanje suda o uzgrednom zahtjevu vezano je uz odlučivanje suda o glavnom tužbenom zahtjevu. Ako o glavnom zahtjevu nije odlučio sud, postojećoj koncepciji upravnog spora i ustaljenoj sudskoj praksi ne korespondira tumačenje prema kojem upravni sud u upravnom sporu odlučuje samo o uzgrednom zahtjevu tužitelja.

Dosad izneseno ne utječe:

- na pravo tužitelja na naknadu troškova upravnog spora pri obustavi spora nakon što je tuženik postupio prema tužbenom zahtjevu (članak 147. stavak 6. ZUS-a), niti

- na pravo tužitelja da povrat stvari odnosno naknadu štete ostvaruje u parničnom postupku pred redovnim sudom (izrekom rješenja o obustavi spora ne odlučuje se o uzgrednom tužbenom zahtjevu).


dr. sc. Alen Rajko


^ 1 Usto, člankom 118. stavkom 1. ZUS-a propisano je da će sud u okviru tužbenog zahtjeva odlučiti i o naknadi štete te o povratu stvari.

^ 2 U praksi Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske naglašava se da je ovdje riječ o samo šteti koju je počinio tuženik (npr. Usž-299/14-8 od 10. srpnja 2014.), a ne bilo o kojem građanskopravnom obliku štete povezane s odlučivanjem o predmetnoj stvari.

Zahtjev za naknadu štete mora biti specificiran (npr. Visoki upravni sud Republike Hrvatske, Usž-514/15 od 7. listopada 2015.).

Također, zahtjev za naknadu troškova odvjetniku, što se odnosi na nagradu za rad i naknadu troškova odvjetnika u upravnom postupku i upravnom sporu, nije zahtjev za naknadu štete u smislu članka 22. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (npr. Visoki upravni sud Republike Hrvatske, Usž-349/15 od 30. travnja 2015.). Pri tome je odredba članka 22. stavka 4. tada važećeg Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10., 143/12., 152/14.) jednaka današnjoj odredbi članka 38. stavka 4. ZUS-a.

^ 3 Nedvojbeno je da odlučivanje o uzgrednom tužbenom zahtjevu otpada kod ostalih razloga za obustavu spora, propisanih člankom 106. stavkom 1. ZUS-a.