Novi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama - koje promjene donosi?

1. Uvod

Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 56/22.; dalje u tekstu: TKU) zaključen je 6. svibnja 2022. godine te je člankom 97. stavkom 1. TKU-a kao dan početka njegove primjene utvrđen je 1. svibnja 2022. godine. TKU je sklopljen između Vlade Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Vlada RH) i 11 sindikata koji gotovo u potpunosti odgovaraju onima koji su bili potpisnici Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 128/17., 47/18., 123/19., 66/20.; dalje u tekstu: TKU 2017.), uz iznimku da je potpisnik TKU-a sada Sindikat Kliničkog bolničkog centra Zagreb, dok to ranije nije bio, a da ovaj put Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske nije potpisnik ovog kolektivnog ugovora.

Pojedine promjene koje se unose odredbama novog TKU-a su značajnijeg karaktera u smislu da se konkretno radi o promjeni novčanih iznosa temeljem materijalnih prava koja zaposlenicima pripadaju, a ujedno i o promjeni dosadašnjeg postupanja, odnosno da se uvode novine koje nisu bile obuhvaćene odredbama TKU 2017. Također, neke odredbe TKU-a ustvari predstavljaju dopunu odredbi TKU 2017. kroz koje se nastoji detaljnije urediti primjena nekih odredbi, za koje se prilikom primjene istih u praksi pokazalo da ih je potrebno dodatno razraditi te kako bi se, prema mišljenju autorice, minimalizirala potreba za traženjem tumačenja pojedinih odredbi TKU-a.

U nastavku se daje pregled promjena u području primjene TKU-a.

2. Produžena primjena pravnih pravila

Kao što je odredbom članka 23. TKU 2017. bilo utvrđeno da se Vlada RH i sindikati javnih službi obvezuju da će započeti pregovore za sklapanje novog Ugovora najkasnije tri mjeseca prije isteka tog Ugovora, tako je utvrđeno i člankom 23. TKU-a. No, u odnosu na ranije uređenje, a vezano uz produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u predmetnom ugovoru, valjalo je tražiti rješenje u članku 199. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19.) kojim je utvrđeno da se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Također, u stavku 2. istog članka predviđena je mogućnost da se samim kolektivnim ugovorom ugovori duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila, odnosno dulje od tri mjeseca koja su propisana spomenutim zakonom.

Stoga je odredbom članka 23. stavka 2. TKU-a ovog puta uvedena odredba prema kojoj se nakon isteka roka na koji je sklopljen TKU, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj, prava i obveze iz radnog odnosa te u vezi s radnim odnosom, kao i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju u razdoblju od šest mjeseci od isteka roka na koji je bio sklopljen Ugovor.

3. Radni odnosi i prava iz radnih odnosa

3.1. Zasnivanje radnog odnosa

Odredbama TKU-a nisu nastupile značajnije promjene vezano uz radne odnose te tako odredbe o probnom radu, radu pripravnika, uvjetima za obavljanje pripravničkog staža i odredbe o stručnom ispitu ostaju nepromijenjene. No, vezano uz zasnivanje radnog odnosa, ipak postoji promjena tehničke naravi. Dakle, iako se i dalje utvrđuje obveza raspisivanja javnog natječaja u svrhu ispunjavanja ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnih službi svim građanima Republike Hrvatske, u članku 24. stavku 2. TKU-a izostala je obveza objave natječaja u „Narodnim Novinama“, odnosno obveza postoji samo ako je to propisano posebnim propisom. Dosad je postojala obveza oglašavanja putem tri izvora, odnosno putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, na web stranicama odnosno na oglasnim pločama ustanova i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te u službenom glasilu Republike Hrvatske, odnosno „Narodnim novinama“. Sada je potonja izostala izuzev situacija kada je to određeno posebnim propisom.

3.2. Godišnji odmor i plaćeni dopust

Odredbe o godišnjem odmoru nisu se posebno mijenjale tako da zaposlenici pravo na godišnji odmor ostvaruju jednako kako su to ostvarivali prema odredbama TKU 2017. No, u odnosu na TKU 2017, odredbama TKU-a detaljnije je razrađeno što se smatra ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca (u smislu izračuna naknade plaće za godišnji odmor) te se detaljnije razrađuje situacija izračuna naknade plaće zaposleniku za vrijeme godišnjeg odmora u slučaju kada je zaposlenik u razdoblju koje je prethodilo korištenju godišnjeg odmora iz nekog razloga ostvarivao pravo na naknadu plaće. Naime, u tom slučaju obračunava mu se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

Vezano uz obavijest o korištenju godišnjeg odmora, za razliku od TKU 2017 koji je poslodavcima nalagao obvezu dostave pisane obavijesti o korištenju godišnjeg odmora, TKU utvrđuje vrstu akta kojim se obavještava zaposlenika o korištenju godišnjeg odmora navodeći obvezu poslodavca da donese pisanu odluku, odnosno rješenje o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja. Također, u odnosu na mogućnost odgode/prekidanja godišnjeg odmora zaposleniku zakonodavac i dalje utvrđuje kako se ista mogućnost može dogoditi samo radi izvršenja „osobito važnih i neodgodivih službenih poslova“, temeljem odluke poslodavca. Odredbama TKU isti sada, za razliku od ranijeg, definira što se smatra „osobito važnim i neodgodivim službenim poslovima“ navodeći kako se pod tim smatraju poslovi koje ni na koji način ne mogu obaviti zaposlenici koji ne koriste godišnji odmor u tom trenutku, a posao je takve naravi da se ne može odgoditi.

U odnosu na odredbe o plaćenom dopustu može se reći da je dosadašnje uređenje upotpunjeno odredbama koje detaljnije razrađuju predviđene slučajeve plaćenih dopusta koji se nisu mijenjali.

Dakle i dalje ostaje na snazi odredba da zaposlenik ne može ostvariti više od dozvoljenih deset dana plaćenog dopusta tijekom jedne godine, izuzev smrtnih slučajeva i darivanja krvi. Nadalje, utvrđenje da se plaćeni dopust koristi u trenutku nastanka događaja, odnosno neposredno nakon događaja zbog kojeg se plaćeni dopust odobrava, ranije je postajalo kao Tumačenje Povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (dalje u tekstu: Povjerenstvo za tumačenje kolektivnih ugovora), dok je sada uglavljeno kao odredba TKU-a. TKU predviđa i dvije iznimke od tog pravila od kojih se jedna odnosi na slučaj darivanja krvi gdje se utvrđuje i mogućnost naknadnog korištenja plaćenog dopusta s tog osnova sukladno dogovoru s poslodavcem, a u slučaju nemogućnosti korištenja istog nakon darivanja krvi. Drugi slučaj odnosi se na slučaj teške bolesti članova uže obitelji u kojem se navodi da dane plaćenog dopusta s tog osnova zaposlenik može koristiti pojedinačno, također u dogovoru s poslodavcem.

Nadalje, posebno je definiran i slučaj prirodne nepogode, koju je TKU 2017. poznavao kao elementarnu nepogodu, navodeći da se isti odobrava i koristi radi sanacije štete nastale na imovini zaposlenika i u razdoblju otklanjanja posljedice navedene štete. Ovime se, prema mišljenju, autorice, želi jasno ukazati na to da zaposlenici plaćeni dopust s tog osnova ne mogu koristiti nakon što prođe neko vrijeme već u vrijeme kada je šteta nastala, odnosno neposredno nakon toga. Isto tako, TKU uvodi ograničenje u odnosu na korištenje plaćenog dopusta s osnova nastupanja u kulturnim priredbama i sportskim natjecanjima navodeći da se s tog osnova plaćeni dopust može koristiti samo jednom.

3.3. Izračun staža kod istog poslodavca

Odredbama TKU koje se odnose na izračun staža kod istog poslodavca utvrđeno je kako se kao staž kod istog poslodavca računa neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca, što je bilo utvrđeno i ranije, no uz dopunu da je nebitno ugovoreno radno vrijeme, odnosno bez obzira radi li se o zaposleniku s punim ili nepunim radnim vremenom. Nadalje, odredbama TKU-a definira se duljina trajanja prekida staža te se tako utvrđuje kako se istim smatra prekid duži od osam dana. TKU uređuje i da se mirovanje radnog odnosa ne smatra prekidom radnog odnosa niti prekidom radnog staža, no utvrđuje i kako se vrijeme mirovanja radnog odnosa ne uračunava u neprekidni staž (članak 48. stavak 5.). Navedena odredba, prema mišljenju autorice, pomalo je nejasna te će vjerojatno iziskivati potrebu za dodatnim tumačenjem. Prema dosadašnjim tumačenjima može se zaključiti da se htjelo utvrditi kako se vrijeme mirovanja neće uračunavati u ukupni radni staž potreban za ostvarivanje materijalnih prava koja proizlaze iz TKU-a, no ostaje za vidjeti kako će Povjerenstvo za tumačenje kolektivnih ugovora isto obrazložiti kad se ukaže potreba za time.

3.4. Plaća

Jedna od značajnijih odredbi TKU-a je definiranje osnovice koja predstavlja uvećanje od 4% u odnosu na dosadašnju osnovicu te iznosi 6.286,29 kuna bruto, a primjenjuje se računajući od 1. svibnja 2022. Ostale odredbe vezane uz plaću također predstavljaju detaljnije uređenje u odnosu na ranije. Tako se primjerice definira osnovna bruto plaća koju čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je zaposlenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, neovisno o tome radi li zaposlenik u punom ili nepunom radnom vremenu. U tu svrhu definira se i radni staž te se utvrđuje da se, pod određenim uvjetima, u radni staž uračunava i radni staž ostvaren u inozemstvu.

U odnosu na uvećanja plaća s osnova završenog dodatnog školovanja nije došlo do promjena u odnosu na dosadašnje uređenje kod zaposlenika koji imaju završen znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno doktora znanosti, no novim uređenjem pravo na uvećanje od 5% stječu zaposlenici koji imaju završen poslijediplomski specijalistički studij (univ.spec.) koje uvećanje raniji TKU 2017. nije poznavao.

4. Ostala materijalna prava zaposlenika

Pojedina materijalna prava zaposlenika su utvrđena u višem iznosu od prijašnjeg, no u pretežnom dijelu, ostala materijalna prava zaposlenika su utvrđena kao što je to bilo utvrđeno odredbama TKU 2017. Nadalje,  sadržajno se dopunjuju „praznine“ koje su izostale u tekstu TKU 2017., a za koje je praksa pokazala da ih je trebalo dodatno urediti. Tako se primjerice dopunjuje odredba o isplati otpremnine pri odlasku u mirovinu na način da se izračunava na isti način kao i po prijašnjem uređenju, no dopunjuje se da se ista obračunava neovisno o vrsti radnog odnosa, ugovorenom radnom vremenu i vrsti mirovine te se utvrđuje rok isplate, odnosno navodi da se ista isplaćuje najkasnije s isplatom posljednje plaće odnosno naknade plaće.

Isplata pomoći također ne donosi nova utvrđenja u smislu visine novčanih iznosa predviđenih za slučajeve pomoći, ali se dodatno pojašnjavaju situacije vezane uz osnove isplate pomoći. Također, detaljno je propisana dokumentacija potrebna za ostvarivanje prava na pomoć u slučaju nastanka invalidnosti malodobnog djeteta kao i rok za isplatu pomoći, odnosno 30 dana od dana podnošenja dokumentiranog zahtjeva, odnosno od dana dostave konačnog rješenja nadležnog tijela. Ranije u odredbama TKU 2017. nije postojala formulacija o podnošenju zahtjeva, a sada nesporno proizlazi da se zaposlenici poslodavcu moraju obratiti sa zahtjevom, koji ujedno mora biti i dokumentiran.

U odnosu na dnevnice i naknade troškova putovanja također su detaljnije razrađene neke odredbe koje je poznavao i TKU 2017., a za koje se u praksi pokazala potreba za dodatnim uređenjem. Tako je pojašnjena odredba prava na punu ili polovicu dnevnice na način da se ista obrazlaže time da se uzima u obzir ukupan broj sati provedenih na putu, od polaska na službeno putovanje do povratka sa službenog putovanja. Dodatno je razrađena odredba o izdavanju naloga za službeno putovanje prije odlaska na put s obvezom da u istom mora biti naznačeno prijevozno sredstvo.

U odnosu na odredbu o terenskom dodatku, koji se i po odredbama TKU-a nije mijenjao u iznosu, ipak je dodatno razrađena odredba prema kojoj se utvrđuje visina terenskog dodatka ovisno o tome jesu li zaposleniku osigurani smještaj, prehrana i drugi uvjeti boravka. Tako se utvrđuje da ukoliko je zaposleniku osigurana odgovarajuća dnevna prehrana bit će mu isplaćeno 50% terenskog dodatka, a ukoliko mu je osiguran adekvatan smještaj nema pravo na naknadu iznosa hotelskog računa za spavanje.

U odnosu na odredbu o prijevozu zaposlenika također su nastupile promjene. Tako je odredbom TKU-a snižena dobna granica zaposlenika kojima se daje pravo na naknadu troškova prijevoza unatoč tomu što im je udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta rada manja od dva kilometra sa 61 godinu na 58 godina. Dodatno je i razrađena odredba vezano uz zaposlenike kojima je udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta rada veća od 100 km u smislu da je utvrđeno kako zaposlenik koji tijekom trajanja radnog odnosa bez objektivno opravdanog razloga promijeni svoje prebivalište i ne priloži dokaz o razlogu promjene ne može ostvarivati pravo na naknadu troška takvog prijevoza. Kao objektivno opravdani razlog navodi se sklapanje bračne, izvanbračne ili partnerske zajednice, spajanje obitelji, propisana skrb o članu obitelji i slični razlozi koji se dokazuju odgovarajućom dokumentacijom. Isto tako, utvrđeno je da ako zaposlenik kojemu je takvo pravo bilo utvrđeno promijeni prebivalište i ne dostavi dokaz o postojanju jednog od navedenih objektivno opravdanih razloga, isti zadržava pravo na naknadu troškova prijevoza za udaljenost temeljem ranije donesene odluke. Jedno od značajnijih utvrđenja je i promjena naknade troškova prijevoza u slučaju kad zaposlenik nema organiziranog javnog prijevoza ili ga nema na određenom dijelu udaljenosti sa dosadašnjih 1,00 kunu po prijeđenom kilometru na 1,35 kuna po prijeđenom kilometru. Također, odredbama TKU utvrđeno je i da će se ta naknada usklađivati s rastom cijene goriva svakog posljednjeg utorka u mjesecu za umnožak postotka povećanja prosječne cijene goriva i faktora 0,7, ali samo ako se srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel, promatrana svakog posljednjeg utorka u mjesecu, promijeni za više od 10% u usporedbi s cijenom utvrđenom posljednjeg utorka u travnju 2022. godine, koja iznosi 12,70 kuna, odnosno ako bude niža od 11,43 kune ili viša od 13,97 kuna.

Naknade poput dara u prigodi sv. Nikole, Božićnice, regresa, osiguranja, s osnova izuma i tehničkog unapređenja nisu se mijenjale kako u visini iznosa tako ni u samoj biti. No, u odnosu na pravo na sistematske preglede došlo je do promjene u smislu vrijednosti istog te je odredbama TKU – a propisano pravo na pregled u iznosu 1.200,00 kuna, dok je ranije bilo utvrđeno pravo na sistematski pregled u vrijednosti 500,00 kuna. Dosadašnji predviđeni iznos morao se uskladiti sa stanjem na tržištu jer su poslodavci imali velike probleme pri organizaciji sistematskih pregleda, što zbog pandemije, što zbog poskupljenja nastalih na tržištu. Vrste pregleda koje se provode ostale su iste, jedino je dodatno utvrđeno, za razliku od TKU 2017., da će se u slučaju nemogućnosti organiziranja pregleda u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe isti moći organizirati u zdravstvenim ustanovama izvan mreže javne zdravstvene službe. Ranije je takvo utvrđenje proizlazilo iz Tumačenja Povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, no nije bilo sadržano u izvornim odredbama TKU 2017.

5. Zaštita dostojanstva

TKU je u svojim odredbama uveo zaštitu dostojanstva zaposlenika te uveo dosad nepostojeće pojmove u smislu zabrane uznemiravanja zaposlenika, detaljno navodeći što se navodi uznemiravanjem i razlikujući uznemiravanje i spolno uznemiravanje.

Tako, primjerice, uznemiravanjem se smatra diskriminirajuće ponašanje kojim se zaposlenik u javnim službama izravno ili neizravno stavlja u nepovoljniji položaj od drugih zaposlenika na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća. Dakle, vrlo detaljno je razrađen pojam uznemiravanja kao i postupak u slučaju nekog od navedenih ponašanja u smislu da se utvrđuje tko su osobe koje zaprimaju prijave, provode postupak, odnosno sam način postupanja s pritužbama.

6. Zaključak

Odredbama TKU-a se, pored uvođenja novih materijalnih prava i povišenja iznosa postojećih u pojedinim područjima, prema mišljenju autorice, nastojalo što detaljnije urediti pitanja koja se svakodnevno postavljaju pri primjeni odredbi TKU-a, te će u tom smislu pojedina utvrđenja olakšati primjenu istog, u smislu da neće biti potrebno tražiti dodatna tumačenja od Povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora. Sigurno će se otvoriti i neka nova pitanja te će opet biti potrebno stvarati praksu primjene, no to ostaje za vidjeti hoće li ih biti i u kojem opsegu. No, u svakom slučaju odredbe TKU-a su bile nužno potrebne za usklađivanje poslovanja s drugim postojećim propisima te naravno u svrhu dodatne zaštite zaposlenika i njihovih prava iz radnog odnosa.

Branka Erić, mag. iur. univ. spec. oec.