Obiteljska medijacija

Obiteljska medijacija je postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor iz obiteljskih odnosa uz pomoć jednog ili više obiteljskih medijatora. Prvi put je uvedena u zakonodavstvo Obiteljskim zakonom iz 2014. godine, kasnije Obiteljskim zakonom iz 2015. i Zakonom o socijalnoj skrbi kao socijalna usluga stručne pomoći članovima obitelji koja se pruža radi postizanja sporazuma oko neriješenog prijepora iz obiteljskih odnosa. Nasuprot obveznog savjetovanja kojeg bračni drugovi u brakorazvodnom postupku moraju provesti kada imaju zajednički maloljetnu djecu, obiteljska medijacija je postupak u kojemu članovi obitelji sudjeluju dobrovoljno. Iako je načelno usmjerena na postizanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i drugih sporazuma u vezi s djetetom, primjenjiva je u svim okolnostima narušene komunikacije između članova obitelji. Sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi pripada kategoriji socijalnih prava i usluga dostupnih svim građanima Republike Hrvatske. Postupak medijacije pokreće se pri centru za socijalnu skrb na pisani zahtjev osobe koja se želi uključiti u postupak.

S obzirom na dobrovoljnost postupka teško je primjenjiva u odnosima koji su toliko narušeni konfliktom i nasiljem da između partnera više ne postoji motivacija za postizanje sporazuma što je navedeno člankom 331. Obiteljskog zakona kao jedna od četiri pretpostavke za neprovođenje obiteljske medijacije. Ostali razlozi uključuju lišenje poslovne sposobnosti jednog ili oba bračna druga, nesposobnost za rasuđivanje i nepoznato boravište ili prebivalište. Po dosadašnjim saznanjima struke, obiteljska medijacije se pokazala djelotvornom u brojnim područjima obiteljskog života: odnosima u užoj i široj obitelji, pitanjima starijih osoba i odrasle djece, pitanjima vezanim uz smrt člana obitelji, uz neplodnost i posvojenje, razvod braka, odvojeni život, pitanjima roditeljske skrbi nad djecom, imovine, financijske  podrške za djecu, financija, organizacije života poslije razvoda,

Sukobi u obitelji mogu imati brojne uzroke, ali im je zajednička pozadina loša komunikacija između članova obitelji i primjena neučinkovitih metoda rješavanja sukoba. Vrijednost medijacije za svakodnevni život obitelji je u posredovanju stručnjaka koji ne zauzima strane i ne nudi svoja rješenja, već omogućuje uvjete u kojima sukobljene strane samostalno pronalaze rješenja. Dakle, radi se o stručnjacima koji su posebno educirani i opremljeni znanjima, vještinama i kompetencijama za mirno rješavanje sukoba. Zakonodavstvo također prepoznaje stručnjaka medijatora kao jednog od ključnih čimbenika uspjeha procesa medijacije. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja Registra obiteljskih medijatora, uvjetima stručne osposobljenosti obiteljskih medijatora, prostornim uvjetima i načinu provođenja obiteljske medijacije ("Narodne novine" br. 29/21.- dalje u tekstu: Pravilnik) u članku 7. izrijekom propisuje visoke zahtjeve stručne osposobljenosti obiteljskog medijatora:

- završen poslijediplomski specijalistički studij obiteljske medijacije ili

- završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij prava, socijalnog rada, psihologije, pedagogije, socijalne pedagogije ili edukacijske rehabilitacije, najmanje dvije godine radnog iskustva u struci u stručnom radu s djecom, mladima i obitelji i završenu izobrazbu za obiteljskog medijatora po odgovarajućim europskim standardima izobrazbe od minimalno 140 sati edukacije, 40 sati supervizirane prakse i 20 sati supervizije.

Sukladno Pravilniku, obiteljska medijacija provodi se kao jednokratan medijacijski sastanak ili kao višekratan medijacijski proces. Jednokratan sastanak namijenjen je posredovanju kod jednostavnijih sukoba pri čemu se ostavlja mogućnost održavanja dodatnih susreta u slučajevima novih okolnosti ili neostvarivanja postignutih sporazuma. Jedan medijacijski sastanak provodi se u trajanju do 120 minuta, ovisno o složenosti prijepora kroz zajedničke susrete obiteljskog medijatora sa svim sudionicima u prijeporu ili kroz odvojene susrete kada je prisutan obiteljski medijator i jedna strana u prijeporu. Obiteljska medijacija se može provoditi i u obliku su-medijacije kao zajednički oblik rada dvaju obiteljskih medijatora što je osobito primjenjivo u prekograničnim sporovima. Obiteljska medijacija obustavlja se na zahtjev bilo kojeg sudionika ili ako obiteljski medijator procijeni da je naknadno nastupio jedan ili više razloga za neprovođenje obiteljske medijacije. Obiteljski medijatori dužni su voditi evidencije o provedenim savjetovanjima, čuvati povjerljivim sve informacije i podatke u postupku, osigurati sudionicima ravnopravan položaj u medijaciji te kontinuirano sudjelovati u profesionalnom usavršavanju, edukacijama i supervizijama.

Budući da je namjena ovog članka podignuti svijest građana o mogućnostima prevencije nasilja i potaknuti obitelji da koriste usluge obiteljske medijacije koje su besplatne i pravo svih građana Republike Hrvatske, umjesto zaključka citirat ću prednosti postupka kako ih je predstavio centar za socijalnu skrb u jednoj od svojih brošura.

Prednosti obiteljske medijacije:

1. Odluke donose oni koji s njima trebaju živjeti, na koje se i odnose, a ne treća strana.

2. Samostalno donošenje odluka povećava vjerojatnost ostvarivanja sporazuma.  I u situacijama  kada se ne postigne sporazum, medijacija je korisna, jer osigurava bolje uvjete komunikacije i povećava međusobno razumijevanje.

3. Cilj medijacije je racionalno donošenje odluka uzimajući u obzir cjelokupne potrebe osoba.

4. Razvijanje trajnog roditeljskog partnerstva uslijed zajedničkog interesa za dobrobit djece.

5. Medijacija je uvijek usmjerena naprijed, u budućnost i time na rješenje, a ne na traženje uzroka sukoba.

6. Dogovori postignuti medijacijom mogu se lakše mijenjati, kada se okolnosti promijene.

7. Medijacija pruža značajno iskustvo učenja kako pregovarati i iskustvo postizanja sporazuma u teškoj situaciji.

8. Medijacija omogućava da se zadrži odgovornost za kvalitetu života članova obitelji.    

Željko Čižmek, mag. act. soc.