1. Tri razine, jedan sustav
Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju razlikuje nekoliko razina dokumenata. Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje donosi ministar nadležan za obrazovanje. Njime se utvrđuju vrijednosti i načela, odgojno-obrazovni ciljevi i očekivanja prema područjima razvoja i ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje, pristupi i načini rada s djecom rane i predškolske dobi te oblici vrednovanja. Na razini ustanove donose se kurikul dječjeg vrtića te godišnji plan i program rada. Oba dokumenta donosi upravno vijeće vrtića. Nacionalni kurikulum daje zajednički okvir za sve vrtiće, a dokumenti vrtića pokazuju kako se taj okvir ostvaruje u pojedinoj ustanovi.
2. Kurikulum vrtića
Kurikul dječjeg vrtića donosi upravno vijeće. Njime se utvrđuju programi i njihova namjena, nositelji i načini ostvarivanja programa, vremenik aktivnosti te načini vrednovanja. Izmjenama Zakona iz 2022. promijenjena je učestalost njegova donošenja: upravno vijeće donosi ga u pravilu svakih pet godina, uz mogućnost dopuna i izmjena prema potrebama. Prije te izmjene donosio se svake godine, usporedno s godišnjim planom i programom rada. Time je naglašena dugoročnija uloga kurikula kao dokumenta kojim vrtić određuje programe i pristupe radu. Ako se u provedbi pokaže potreba za promjenama, kurikul se može dopuniti ili izmijeniti.
3. Godišnji plan i program rada za jednu pedagošku godinu
Godišnji plan i program rada odnosi se na pedagošku godinu, koja traje od 1. rujna tekuće do 31. kolovoza sljedeće godine. Prema Zakonu vrtić obavlja djelatnost na temelju njega. Predlaže ga ravnatelj, a upravno vijeće donosi ga do 30. rujna. Njegov sadržaj obuhvaća programe odgojno-obrazovnog rada, zdravstvene zaštite djece, higijene i prehrane, socijalne skrbi te druge programe koje vrtić ostvaruje u dogovoru s roditeljima. U utvrđivanju plana i programa rada sudjeluje odgojiteljsko vijeće, koje čine odgojitelji, stručni suradnici i zdravstveni radnici koji ostvaruju programe u vrtiću. Vijeće prati ostvarivanje plana i raspravlja o stručnim pitanjima rada. U praksi je to opsežan dokument. Vrtići ga često dopunjuju prilozima, primjerice sigurnosno-zaštitnim i preventivnim programima ili godišnjim planom i programom rada zdravstvene voditeljice. Takvi prilozi mogu imati zasebna uporišta u propisima i razlikovati se među vrtićima.
4. Što se čime uređuje?
Kurikul vrtića određuje programe i način njihova ostvarivanja u duljem razdoblju. Godišnji plan i program rada razrađuje provedbu i organizaciju rada u pojedinoj pedagoškoj godini. Oba dokumenta povezana su s nacionalnim okvirom, ali imaju različitu svrhu. Pri odluci o prilagodbi aktivnosti ili uvođenju nove teme odgojitelj zato razmatra sva tri dokumenta: Nacionalni kurikulum, kurikul vlastitog vrtića te godišnji plan i program rada.
5. Najčešće dvojbe u praksi
Kurikul vrtića i godišnji plan i program rada zasebni su dokumenti koje treba promatrati zajedno. Različito razdoblje za koje se donose ne mijenja nadležnost: oba donosi upravno vijeće. Pri donošenju godišnjeg plana i programa rada treba razlikovati ulogu ravnatelja, koji podnosi prijedlog, od uloge odgojiteljskog vijeća, koje sudjeluje u utvrđivanju plana i programa rada. Izmjenu kurikula treba razlikovati od prilagodbe pojedine aktivnosti. Kurikul se prema potrebi može dopuniti ili izmijeniti. Odgojitelj tijekom rada s djecom prilagođava aktivnosti njihovim interesima u okviru programa vrtića i načela Nacionalnog kurikuluma.
6. Uloga odgojitelja u planiranju i provedbi
Odgojitelj vlastiti plan rada izrađuje u okviru dokumenata vrtića. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe među njegove poslove ubraja planiranje, programiranje i vrednovanje odgojno-obrazovnog rada, pripremu prostora i poticaja te praćenje i poticanje razvoja svakog djeteta u skladu s njegovim sposobnostima.
Dokumenti vrtića određuju okvir, programe i vremenik aktivnosti te usmjeravaju planiranje rada u skupini. Nacionalni kurikulum pritom polazi od načela fleksibilnosti, koje omogućuje prilagodbu stvarnim mogućnostima, potrebama i interesima djece i odraslih. Dijete se shvaća kao aktivni sudionik vlastitog odgoja i obrazovanja, pa odgojitelj aktivnosti oblikuje uz uvažavanje dječjih inicijativa.
Plan pojedine aktivnosti može se prilagođavati tijekom provedbe. Kad djeca aktivnost usmjere u drugom pravcu, odgojitelj stručnom procjenom odlučuje kako uvažiti njihov interes i pritom zadržati usklađenost s programom i načelima na kojima se rad vrtića temelji.
7. Zašto je razlika važna
Razlikovanje dokumenata odgojitelju olakšava planiranje: zna tko ih donosi, za koje razdoblje vrijede i kako su povezani. Na toj osnovi može jasnije procijeniti koje zahtjeve treba ostvariti te kako aktivnosti prilagoditi potrebama i interesima djece. Stručna procjena tako je sastavni dio provedbe programa vrtića.
Autorica: Maja Mihajljević, mag. praesc. educ.
