Vršnjačko nasilje u školama i GDPR: gdje prestaje pravo roditelja na uvid u dokumentaciju, a počinje zaštita privatnosti djeteta?

1. Uvod
Vršnjačko nasilje u školama predstavlja situaciju u kojoj se susreće više pravno zaštićenih interesa: pravo djeteta na zaštitu od nasilja, pravo roditelja na informacije o okolnostima koje se odnose na njegovo dijete, obveza škole da poduzme odgovarajuće mjere zaštite te pravo svih osoba uključenih u događaj na zaštitu njihovih osobnih podataka i privatnosti. Posebna složenost nastaje kada roditelj, nakon što je škola postupala povodom prijavljenog nasilja, zatraži uvid u dokumentaciju nastalu tijekom tog postupanja. Zaštita osobnih podataka ne može predstavljati opću osnovu za uskraćivanje svih informacija o postupanju škole. Potrebno je razgraničiti pravo na informaciju o djetetu i postupanju škole od prava pristupa osobnim podacima drugih osoba te u svakom pojedinom slučaju utvrditi u kojem se opsegu ta prava mogu istodobno ostvariti.

Opća uredba o zaštiti podataka¹ polazi od prava pojedinca na zaštitu osobnih podataka, ali zaštitu podataka ne postavlja kao apsolutno pravo. Uvodna izjava 4. GDPR-a izričito naglašava potrebu usklađivanja zaštite osobnih podataka s drugim temeljnim pravima, uz primjenu načela proporcionalnosti². U školskom okruženju takvo je usklađivanje osobito značajno jer se osobni podaci obrađuju u svrhu ostvarivanja zakonom utvrđenih zadaća odgoja i obrazovanja, ali istodobno mogu biti povezani s osjetljivim okolnostima iz osobnog i obiteljskog života djeteta.

Pravo pristupa iz članka 15. GDPR-a odnosi se na osobne podatke koji se odnose na ispitanika. Ispitanik ima pravo dobiti potvrdu obrađuju li se njegovi osobni podaci te, ako se obrađuju, pristup tim podacima i propisanim informacijama o njihovoj obradi³. Istodobno, stavak 4. istoga članka izrijekom propisuje da pravo na dobivanje kopije osobnih podataka ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih osoba⁴. Već iz navedene odredbe proizlazi da ostvarivanje prava pristupa u situacijama u kojima dokumentacija sadržava podatke više osoba zahtijeva individualnu procjenu, a ne automatizam u obliku potpunog uvida ili potpunog uskraćivanja dokumentacije. Upravo je to pitanje posebno izraženo kod postupanja škole u slučajevima vršnjačkog nasilja.

Na posebnu osjetljivost takvih podataka upućuje i nacionalni pravni okvir. Prema članku 21. Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, osobni podaci prikupljeni i obrađeni tijekom provođenja mjera zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta predstavljaju službenu tajnu, a na njih se primjenjuju propisi kojima se uređuje zaštita osobnih podataka⁵. Agencija za zaštitu osobnih podataka upravo je u mišljenju od 10. travnja 2025., koje se odnosi na zahtjev za uvid u spis predmeta otvorenog zbog prijave zlostavljanja učenika, naglasila obvezu poštovanja pravila zaštite osobnih podataka i načela obrade iz članka 5. GDPR-a⁶.

U mišljenju koje se izravno odnosi na uvid u spis predmeta otvorenog zbog prijave zlostavljanja učenika, AZOP razmatra upravo odnos prava pristupa i zaštite osobnih podataka drugih osoba. Time se otvara središnje pitanje ovog rada: može li se roditelju omogućiti učinkovito ostvarivanje prava njegova djeteta, a da se istodobno ne otkriju osobni podaci druge djece i drugih sudionika događaja?

Odgovor na to pitanje zahtijeva razlikovanje nekoliko pravnih situacija: pristupa osobnim podacima vlastitog djeteta, pristupa dokumentu koji istodobno sadržava podatke više osoba, prava roditelja na informaciju o poduzetim mjerama škole te zaštite osobnih podataka djeteta koje je navodno počinitelj nasilja, žrtve ili svjedok događaja. Upravo će se stoga u nastavku analizirati pravni okvir postupanja škole u slučajevima vršnjačkog nasilja, narav i opseg prava roditelja na pristup podacima njegova djeteta, granice tog prava kada dokumentacija sadržava podatke drugih osoba te kriteriji prema kojima škola treba odlučiti između potpunog, djelomičnog i ograničenog pristupa dokumentaciji.

2. Vršnjačko nasilje kao pravno i organizacijsko pitanje škole
Škola u slučaju saznanja o nasilju među učenicima nije samo pasivni promatrač događaja, već ima jasno propisanu obvezu poduzimanja mjera radi zaštite prava i sigurnosti učenika. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje da su učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ostali radnici škole dužni poduzimati mjere zaštite prava učenika te o svakom kršenju tih prava, osobito o oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, zlostavljanja i izrabljivanja, bez odgode izvijestiti ravnatelja, koji je dužan obavijestiti nadležno tijelo⁷.

Obveza škole ne svodi se pritom samo na reakciju nakon što se nasilje već dogodilo. Školska ustanova dužna je stvarati uvjete za siguran razvoj učenika, sprječavati neprihvatljive oblike ponašanja i brinuti se o sigurnosti učenika⁸. Pravilnik kojim je uređen način postupanja odgojno-obrazovnih radnika dodatno propisuje da se zaštita prava učenika ostvaruje, među ostalim, sprječavanjem nasilja, prijavljivanjem povrede prava nadležnim tijelima te postupanjem prema učenicima koji su žrtve nasilja i prema učenicima koji su počinili nasilje⁹. U slučaju nasilnog postupanja radnici škole dužni su, prema svojim ovlastima, odmah poduzeti mjere radi zaustavljanja nasilnog ponašanja i pružiti pomoć učeniku koji je doživio nasilje. O događaju se obavještavaju ravnatelj, razrednik i stručna služba škole, a roditelji učenika obavještavaju se o poznatim činjenicama i okolnostima te o aktivnostima i mjerama koje škola poduzima¹⁰.

Postupanje škole uređeno je i Protokolom o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima iz 2024. godine, koji određuje način postupanja i suradnje nadležnih tijela i drugih dionika u prevenciji i sprječavanju nasilja, zaštiti žrtava te poduzimanju odgovarajućih mjera prema počiniteljima¹¹. Time je postupanje u slučaju nasilja postavljeno kao koordinirani sustav zaštite djeteta, a ne samo kao interno pitanje škole. Upravo takvo postupanje nužno dovodi do stvaranja određene dokumentacije: službenih bilješki, zapisa o razgovorima, podataka o poduzetim mjerama i druge dokumentacije povezane s konkretnim događajem. Tu se otvara središnje pitanje ovog rada: u kojem opsegu roditelj može ostvariti pravo na pristup takvoj dokumentaciji, a da se pritom ne povrijedi pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka drugih osoba?

3. Pravni okvir zaštite osobnih podataka u školama
Škola u okviru svojih zakonom utvrđenih zadaća obrađuje osobne podatke učenika, njihovih roditelja i drugih osoba povezanih s odgojno-obrazovnim procesom. U smislu članka 4. točke 7. GDPR-a, škola u pravilu ima položaj voditelja obrade jer određuje svrhe i sredstva obrade osobnih podataka. I sama Agencija za zaštitu osobnih podataka izričito navodi školu kao voditelja obrade osobnih podataka učenika, roditelja, zaposlenika i drugih osoba koje dolaze u školu¹². Obrada osobnih podataka u školi pritom nije posljedica samo njezinih organizacijskih potreba, nego proizlazi iz zakonom propisanih zadaća i obveza. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje vođenje pedagoške dokumentacije i evidencije o učenicima, praćenju nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada, ocjenjivanju i uspjehu učenika te pedagoškim mjerama¹³.

Sadržaj i oblik pedagoške dokumentacije dodatno su uređeni Pravilnikom o pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji te javnim ispravama u školskim ustanovama iz 2024., koji je izmijenjen 2026. godine¹⁴. Za svaku takvu obradu mora postojati odgovarajuća pravna osnova iz članka 6. GDPR-a, pri čemu je u školskom sustavu osobito značajna obrada koja je nužna radi ispunjavanja zakonskih obveza škole i obavljanja zadaća od javnog interesa¹⁵. Pritom činjenica da škola osobne podatke obrađuje na temelju zakonske obveze ne znači da je opseg obrade neograničen. Naprotiv, obrada mora biti u skladu s temeljnim načelima iz članka 5. GDPR-a, osobito načelom zakonitosti, poštenosti i transparentnosti, ograničavanja svrhe, smanjenja količine podataka, točnosti, ograničenja pohrane te cjelovitosti i povjerljivosti¹⁶.

U školskom kontekstu posebno je važno načelo smanjenja količine podataka, prema kojem osobni podaci moraju biti primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno za svrhu u koju se obrađuju¹⁷. Škola je stoga dužna osigurati i odgovarajuću razinu sigurnosti podataka, uključujući zaštitu od neovlaštenog pristupa i neovlaštene uporabe. AZOP pritom naglašava da škola kao voditelj obrade mora poduzimati odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere radi zaštite osobnih podataka i povjerljivosti postupanja¹⁸. Navedena načela postaju osobito važna kada škola obrađuje podatke povezane sa slučajem vršnjačkog nasilja. U takvoj dokumentaciji mogu se istodobno nalaziti podaci o više učenika, zbog čega se pitanje zakonitosti obrade ne odnosi samo na prikupljanje i čuvanje podataka nego i na njihovo otkrivanje drugim osobama, uključujući roditelje učenika.

4. Pravo roditelja na pristup podacima djeteta
U školskom kontekstu potrebno je razlikovati pravo roditelja na informacije o obrazovanju i ostvarivanju prava njegova djeteta od prava pristupa osobnim podacima drugih osoba. Roditelj, odnosno drugi zakonski zastupnik maloljetnog učenika, ima opravdanu ulogu u ostvarivanju prava djeteta i komunikaciji sa školom o pitanjima koja se odnose na njegovo obrazovanje, ponašanje, napredovanje i zaštitu njegovih prava. Agencija za zaštitu osobnih podataka ističe da ne postoje zapreke da roditelj odnosno zakonski zastupnik ima uvid u ocjene, izostanke, ponašanje i druge informacije povezane s obrazovanjem vlastitog djeteta, pri čemu za takav pristup nije potrebna posebna privola djeteta¹⁹. Međutim, činjenica da roditelj zastupa maloljetno dijete ne znači da stječe pravo pristupa svim osobnim podacima koji se nalaze u dokumentaciji škole. Ako dokumentacija sadržava podatke koji se odnose i na druge učenike ili druge osobe, njihov se položaj mora zasebno razmotriti. To je osobito važno kod dokumentacije nastale u vezi s vršnjačkim nasiljem, jer jedan zapis, izvješće ili druga isprava može istodobno sadržavati podatke o više učenika. Pravo roditelja da bude informiran o okolnostima koje se odnose na njegovo dijete stoga treba razlikovati od prava na dobivanje podataka o drugoj djeci.

4.1. Članak 15. GDPR-a
Člankom 15. GDPR-a propisano je pravo ispitanika da dobije potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na njega te, ako se obrađuju, pristup tim podacima i informacijama o njihovoj obradi²⁰. Za potrebe školskog konteksta posebno je važno da pravo pristupa nije isto što i pravo na „cijeli spis“. Predmet prava pristupa jesu osobni podaci koji se odnose na ispitanika, a ne nužno svaki dokument u kojem se takvi podaci nalaze. To razlikovanje postaje presudno u slučajevima vršnjačkog nasilja.

Roditelj može tražiti pristup podacima koji se odnose na njegovo dijete, ali se u dokumentaciji mogu nalaziti i podaci drugih učenika, njihovih roditelja, zaposlenika škole ili svjedoka događaja. Članak 15. stavak 4. GDPR-a upravo zato propisuje da ostvarivanje prava na dobivanje kopije ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih osoba²¹. Pravo roditelja na pristup stoga treba promatrati kao pravo na pristup osobnim podacima djeteta, a ne kao neograničeno pravo na pristup svim podacima sadržanima u školskom spisu. Ta će razlika biti od posebne važnosti pri razmatranju dokumentacije nastale povodom prijave vršnjačkog nasilja.

5. Gdje prestaje pravo roditelja na uvid?
U praksi se najviše dvojbi pojavljuje kada dokumentacija nastala tijekom postupanja škole nije vezana isključivo uz jedno dijete. Primjerice, službena bilješka stručnog suradnika može sadržavati podatke o učeniku čiji roditelj traži uvid, ali istodobno i identitet ili izjavu drugog učenika, podatke njegovih roditelja te iskaze drugih učenika koji su svjedočili događaju. U takvoj situaciji potrebno je razlikovati podatke o vlastitom djetetu od podataka drugih osoba. Činjenica da su podaci drugog učenika sadržani u istom dokumentu ne znači da oni postaju dostupni roditelju samo zato što se dokument odnosi i na njegovo dijete. Pri odlučivanju o zahtjevu škola mora uzeti u obzir i prava i slobode osoba čiji se podaci nalaze u dokumentaciji.

To proizlazi i iz članka 15. stavka 4. GDPR-a, a AZOP je navedeno pravilo konkretno primijenio upravo na slučaj uvida u spis predmeta otvorenog zbog prijave zlostavljanja učenika. Prema stajalištu Agencije, kada spis sadržava osobne podatke drugih osoba, uključujući druge učenike, potrebno je procijeniti bi li njihovim otkrivanjem bila ugrožena njihova prava i slobode te, prema okolnostima slučaja, takve podatke anonimizirati²².

To, međutim, ne znači da je zbog prisutnosti podataka trećih osoba potrebno uskratiti cijeli dokument. Ako se zaštita privatnosti može postići uklanjanjem ili anonimizacijom podataka drugih osoba, roditelju se može omogućiti pristup preostalom dijelu dokumentacije. Takav pristup istodobno štiti pravo roditelja da dobije informacije koje se odnose na njegovo dijete i pravo drugih učenika na zaštitu njihovih osobnih podataka. Posebno treba biti oprezan s podacima koji omogućuju neizravnu identifikaciju drugog djeteta.

U školskom okruženju ponekad nije potrebno navesti ime i prezime da bi učenik bio prepoznatljiv. Iz konteksta događaja, razreda, opisa okolnosti ili odnosa među učenicima identitet može biti očit i bez izravnog navođenja osobnih podataka. Stoga se pitanje uvida ne može riješiti mehaničkim pravilom da se „ime drugog učenika prekrije“. Potrebno je procijeniti omogućuje li sadržaj koji ostaje u dokumentu i dalje identifikaciju druge osobe te bi li njegovo otkrivanje zadiralo u njezina prava. Upravo se ovdje pokazuje da granica roditeljskog prava na uvid nije određena samim nazivom dokumenta, nego sadržajem podataka koje bi roditelj dobivanjem tog dokumenta saznao.

6. Zaštita privatnosti drugog djeteta
U slučajevima vršnjačkog nasilja škola se često nalazi u situaciji u kojoj jedan događaj uključuje više djece s različitim ulogama. Jedno dijete može biti žrtva nasilja, drugo dijete može biti označeno kao počinitelj, dok treće može biti svjedok događaja. Mogu biti uključena i druga djeca koja su događaju prisustvovala ili raspolažu informacijama relevantnima za postupanje škole. Njihova se prava pritom ne gube zbog činjenice da je postupak pokrenut radi zaštite drugog djeteta.

Naprotiv, škola mora istodobno voditi računa o zaštiti svakog djeteta čiji se osobni podaci prikupljaju, bilježe ili dalje otkrivaju. To je osobito važno kada roditelj djeteta zatraži uvid u dokumentaciju. Njegovo pravo da zastupa vlastito dijete ne obuhvaća automatski pravo na osobne podatke drugog maloljetnika. Roditelj može imati opravdan razlog tražiti informacije o tome što se dogodilo njegovu djetetu i kako je škola postupala, ali ostvarivanje tog prava ne mora nužno zahtijevati otkrivanje identiteta ili drugih osobnih podataka djece uključenih u događaj. Upravo na to upućuje i članak 15. stavak 4. GDPR-a, prema kojem ostvarivanje prava na dobivanje kopije osobnih podataka ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih osoba. Europski odbor za zaštitu podataka pritom naglašava da voditelj obrade pri postupanju po zahtjevu za pristup mora uzeti u obzir prava drugih osoba čiji se podaci nalaze u traženoj dokumentaciji²³.

U kontekstu školskog nasilja procjena se stoga ne može svesti na pitanje „smije li roditelj vidjeti dokument?“, nego treba utvrditi koje bi osobne podatke drugih osoba dobivanjem tog dokumenta saznao i kakve bi posljedice njihovo otkrivanje moglo imati. AZOP je upravo u predmetu koji se odnosio na uvid u spis zbog prijave zlostavljanja učenika istaknuo potrebu procjene prava i sloboda drugih osoba te mogućnost anonimizacije njihovih podataka²⁴.

Riječ je o potrebi usklađivanja dvaju prava: prava roditelja da zaštiti interese svojega djeteta i prava drugog djeteta na zaštitu njegovih osobnih podataka. Upravo zbog toga svaka odluka škole mora biti vezana uz konkretan sadržaj dokumentacije i okolnosti pojedinog slučaja, a ne uz opću pretpostavku da roditelju pripada ili da mu ne pripada pristup cijeloj dokumentaciji.

7. Anonimizacija kao način uspostavljanja ravnoteže
Zaštita osobnih podataka ne znači da se roditelju u slučaju postojanja podataka drugih osoba mora automatski uskratiti pristup cijeloj dokumentaciji. Naprotiv, u pojedinim situacijama moguće je ostvariti pravo roditelja na pristup podacima koji se odnose na njegovo dijete, a istodobno zaštititi osobne podatke drugih osoba. Jedan od načina postizanja takve ravnoteže jest anonimizacija. Anonimizacija podrazumijeva takvu obradu podataka kojom se osigurava da se pojedinca više ne može identificirati, uzimajući u obzir sva sredstva za koja je razumno očekivati da će se koristiti za identifikaciju²⁵. U školskom okruženju to znači da nije uvijek dovoljno samo izbrisati ime i prezime drugog učenika.

Ako se njegov identitet može utvrditi iz razreda, dobi, opisa događaja, odnosa među učenicima ili drugih okolnosti navedenih u dokumentu, osoba i dalje može biti odrediva. U praksi će se zaštita drugih osoba najčešće ostvarivati uklanjanjem ili anonimiziranjem njihova imena i prezimena, kontaktnih podataka, adrese i drugih identifikatora, ali i izostavljanjem pojedinih informacija koje, iako same za sebe možda ne identificiraju osobu, u kombinaciji s ostalim podacima omogućuju njezinu identifikaciju. Pritom je važno razlikovati anonimizaciju od pseudonimizacije.

Zamjena imena drugog učenika oznakom poput „učenik A“ sama po sebi ne mora predstavljati anonimizaciju ako škola ili roditelj iz sadržaja dokumentacije i dalje mogu utvrditi o kojem se djetetu radi. U takvom slučaju osoba je i dalje odrediva, pa se na takve podatke i dalje primjenjuju pravila zaštite osobnih podataka²⁶. AZOP je upravo u mišljenju koje se odnosi na uvid u spis predmeta otvorenog zbog prijave zlostavljanja učenika ukazao na potrebu zaštite osobnih podataka drugih osoba te mogućnost anonimizacije podataka kada bi njihovo otkrivanje moglo negativno utjecati na njihova prava i slobode²⁷.

Anonimizacija stoga nije samo tehnička mjera zaštite osobnih podataka, nego može biti sredstvo za istodobno ostvarivanje dvaju legitimnih interesa – prava roditelja da dobije podatke koji se odnose na njegovo dijete i prava drugih učenika na zaštitu njihove privatnosti. Upravo zato prije uskraćivanja cijelog dokumenta treba razmotriti može li se cilj zaštite postići ograničavanjem njegova sadržaja ili anonimizacijom podataka drugih osoba.

8. Može li roditelj dobiti izjave druge djece?
Jedno od najosjetljivijih praktičnih pitanja pojavljuje se kada roditelj zatraži uvid u izjavu drugog učenika danu tijekom postupanja škole povodom vršnjačkog nasilja. Takva izjava može sadržavati informacije o događaju u kojem je sudjelovalo i dijete roditelja koji traži pristup, ali istodobno predstavlja dokument koji sadržava osobne podatke učenika koji je izjavu dao.

Činjenica da drugi učenik u svojoj izjavi opisuje ponašanje ili postupanje djeteta podnositelja zahtjeva ne znači da cjelokupan sadržaj te izjave postaje osobni podatak tog djeteta niti da roditelj samim time stječe pravo na njezinu cjelovitu presliku. S druge strane, škola ne bi trebala automatski odbiti pristup samo zato što je izjavu dao drugi učenik. Potrebno je utvrditi koji se dijelovi izjave odnose na dijete čiji roditelj podnosi zahtjev te može li se pristup tim podacima omogućiti bez neopravdanog otkrivanja osobnih podataka drugog djeteta. Takva procjena osobito je važna kada izjava sadržava ime i prezime učenika, podatke o njegovoj obitelji, osobnim okolnostima ili druge informacije iz kojih se njegov identitet može izravno ili neizravno utvrditi.

Ako bi dostavljanje cjelovite izjave negativno utjecalo na prava i slobode drugog učenika, škola treba razmotriti može li se pristup ostvariti u ograničenom opsegu. To može značiti omogućavanje pristupa samo dijelu izjave koji predstavlja osobne podatke djeteta podnositelja zahtjeva, uz anonimizaciju podataka drugog učenika i drugih osoba, odnosno izdvajanje onih dijelova čije otkrivanje nije potrebno za ostvarivanje prava na pristup. Takav pristup proizlazi iz članka 15. stavka 4. GDPR-a, prema kojem pravo na dobivanje kopije ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih osoba²⁸.

Posebno je važno izbjeći dva automatizma: roditelju ne pripada pravo na cjelovitu izjavu drugog učenika samo zato što se u njoj spominje njegovo dijete, ali ni postojanje podataka drugog učenika samo po sebi nije dovoljan razlog da se roditelju uskrati pristup svim podacima koji se odnose na njegovo dijete. Odluka o opsegu pristupa mora se temeljiti na sadržaju konkretne izjave i mogućnosti zaštite prava svih uključenih osoba. Kada su ti podaci sadržani zajedno s podacima druge djece, zadaća je škole omogućiti pristup u onoj mjeri u kojoj je to moguće, a istodobno zaštititi privatnost drugih maloljetnika.

9. Posebno osjetljivi podaci i dokumentacija stručne službe
Dokumentacija škole nastala postupanjem stručne službe može sadržavati podatke koji su osobito osjetljive naravi. Riječ je, primjerice, o podacima o zdravlju i teškoćama učenika, psihološkim procjenama, emocionalnom stanju, savjetovanju, obiteljskim okolnostima, stručnim opažanjima i procjenama te drugim informacijama koje se odnose na razvoj, ponašanje i potrebe konkretnog učenika. Međutim, činjenica da je određeni podatak zapisan u službenoj bilješci stručne službe ili drugom stručnom dokumentu sama po sebi ne znači da je taj podatak izuzet od prava pristupa.

Naprotiv, AZOP je u mišljenju od 21. kolovoza 2026. izričito naveo da pravo pristupa može obuhvaćati stručna mišljenja, bilješke, zapisnike razgovora, izvješća i procjene ako sadržavaju osobne podatke koji se odnose na učenika. Isto se odnosi i na subjektivna stručna opažanja i mišljenja kada se mogu povezati s identificiranim ili odredivim učenikom²⁹. To je važno jer se u praksi ponekad može pojaviti pogrešno shvaćanje prema kojem bi dokument stručne službe, zbog svoje stručne naravi, automatski bio izvan dosega roditeljskog prava pristupa. Takav zaključak nije osnovan.

Za pitanje pristupa nije presudno samo tko je dokument sastavio, nego prije svega na koga se podaci u dokumentu odnose i postoje li razlozi za ograničavanje njihova otkrivanja. Istodobno, pravo roditelja na pristup podacima vlastitog djeteta ne znači pravo na neograničen pristup cijelom sadržaju dokumentacije stručne službe. U istom dokumentu mogu se nalaziti podaci o drugoj djeci, roditeljima, članovima obitelji, zaposlenicima škole ili drugim osobama. Takve podatke škola mora zasebno procijeniti i kada je to potrebno, zaštititi njihovim uklanjanjem ili anonimizacijom prije omogućavanja uvida ili dostave preslike. AZOP upravo naglašava obvezu škole da prije dostave dokumentacije pregleda njezin sadržaj i zaštiti osobne podatke drugih osoba, uključujući i podatke koji bi mogli omogućiti njihovu neizravnu identifikaciju³⁰.

Posebno je važno razlikovati posebnu kategoriju osobnih podataka od pitanja prava pristupa. Podaci o zdravlju, primjerice, uživaju višu razinu zaštite prema GDPR-u, ali njihova osjetljivost sama po sebi ne znači da ih roditelj koji zakonito zastupa dijete ne može dobiti. Ako se takvi podaci odnose na njegovo dijete i ako ne postoji drugi pravni razlog za ograničenje pristupa, njihova osjetljiva narav ne može se automatski koristiti kao razlog za uskraćivanje³¹. Dokumentacija stručne službe zato zahtijeva pažljivu procjenu, ali ne predstavlja kategoriju dokumentacije koja bi bila unaprijed izuzeta od prava pristupa.

10. Službena tajna i zaštita podataka u postupcima zaštite djeteta
Posebnu težinu ima činjenica da se podaci prikupljeni tijekom provođenja mjera zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta smatraju službenom tajnom. Prema članku 21. Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, osobni podaci prikupljeni i obrađeni tijekom provođenja tih mjera predstavljaju službenu tajnu, a na njih se primjenjuju propisi kojima se uređuje zaštita osobnih podataka³². Navedena odredba važna je jer pokazuje da se pitanje pristupa dokumentaciji nastaloj u postupku zaštite djeteta ne može riješiti isključivo pozivanjem na članak 15. GDPR-a.

Pravo pristupa osobnim podacima mora se promatrati zajedno s pravilima koja uređuju zaštitu prava i dobrobiti djeteta, povjerljivost podataka i postupanje škole u situacijama u kojima je potrebno zaštititi više djece. Službena tajna stoga predstavlja važan element zaštite povjerljivosti, ali se njezina primjena mora povezati s pravilima o pravu pristupa osobnim podacima i zaštiti prava drugih osoba. Time se potvrđuje osnovna teza ovog rada: uvid roditelja u dokumentaciju škole ne može se promatrati ni kao bezuvjetno pravo na cijeli spis ni kao pravo koje se može automatski isključiti pozivanjem na povjerljivost. Potrebno je pronaći ravnotežu između prava roditelja da dobije podatke koji se odnose na njegovo dijete, obveze škole da zaštiti drugu djecu i druge osobe te posebnih pravila koja uređuju postupanje u zaštiti prava i dobrobiti djeteta.

11. Kako uskladiti pravo roditelja na informaciju i zaštitu podataka drugih osoba?
U praksi je posebno važno razlikovati pravo roditelja da bude informiran o postupanju škole od prava na pristup osobnim podacima drugih osoba. Roditelj može imati opravdan interes znati je li škola zaprimila prijavu, je li poduzela odgovarajuće radnje, je li uključila stručnu službu, koje su mjere poduzete radi zaštite njegova djeteta te, kada za to postoji odgovarajuća pravna osnova, kome je slučaj prijavljen. Transparentnost postupanja škole nije isto što i otkrivanje identiteta svih sudionika događaja.

Roditelj može dobiti informaciju o tome kako je škola postupila, a da se pritom zaštite podaci drugog djeteta. Upravo je ta razlika važna kako zaštita osobnih podataka ne bi postala razlog za uskraćivanje informacija koje se stvarno odnose na dijete roditelja koji podnosi zahtjev. S druge strane, škola treba konkretno utvrditi koje se podatke traži, na koga se odnose, postoji li pravna osnova za pristup, postoje li prava i slobode drugih osoba koja treba zaštititi te može li se pristup omogućiti u manjem opsegu, primjerice izdvajanjem ili anonimizacijom pojedinih podataka. Ako se cilj zaštite može postići bez uskraćivanja cijelog dokumenta, takvo rješenje treba razmotriti prije potpunog odbijanja pristupa.

U tom procesu važnu ulogu može imati i službenik za zaštitu podataka. Škola kao javno tijelo dužna je imati službenika za zaštitu podataka kada su za to ispunjeni uvjeti iz članka 37. GDPR-a, a njegova je zadaća, među ostalim, savjetovati školu i njezine zaposlenike o obvezama iz propisa o zaštiti osobnih podataka. Zato se pitanje pristupa dokumentaciji nastaloj zbog vršnjačkog nasilja ne može riješiti jednostavnim pravilom da roditelj „ima pravo na sve“ niti pravilom da „GDPR zabranjuje davanje dokumentacije“. Potrebna je konkretna procjena sadržaja dokumentacije i prava osoba na koje se podaci odnose, pri čemu je cilj omogućiti roditelju pristup informacijama i podacima koji se odnose na njegovo dijete, uz istodobnu zaštitu privatnosti i osobnih podataka drugih učenika.

12. Zaključak
Vršnjačko nasilje predstavlja područje u kojem se pravo roditelja na informacije o vlastitom djetetu i pravo drugih učenika na zaštitu privatnosti mogu naći u izravnoj napetosti. Međutim, ta se prava ne moraju međusobno isključivati. Pravilna primjena GDPR-a ne znači automatsko uskraćivanje dokumentacije roditelju. Jednako tako, roditeljsko pravo na informacije ne znači automatsko pravo na cjelokupni školski spis i osobne podatke svih sudionika događaja.

Ključno je razlikovati pristup osobnim podacima djeteta od pristupa osobnim podacima drugih osoba. Roditelj ima pravo dobiti podatke koji se odnose na njegovo dijete, ali način ostvarivanja tog prava mora uzeti u obzir prava i slobode drugih osoba čiji se podaci nalaze u istoj dokumentaciji. Isto načelo primjenjuje se i na izjave druge djece, dokumentaciju stručne službe te druge zapise nastale tijekom postupanja škole. Činjenica da se određeni dokument odnosi na događaj u kojem je sudjelovalo dijete roditelja koji traži pristup ne znači da roditelj automatski ima pravo na sve podatke sadržane u tom dokumentu. Presudno je na koga se pojedini podatak odnosi i može li se zaštita drugih osoba ostvariti izdvajanjem ili anonimizacijom njihovih podataka, uz istodobno omogućavanje pristupa podacima koji se odnose na vlastito dijete.

Stoga granica nije postavljena između „prava roditelja“ i „GDPR-a“, kao da jedno pravo nužno isključuje drugo. Granica se nalazi u sadržaju samog prava pristupa: roditelju treba omogućiti ostvarivanje prava koje se odnosi na njegovo dijete, ali na način kojim se istodobno štite prava i slobode druge djece i drugih osoba uključenih u postupak. Upravo je zato u slučajevima vršnjačkog nasilja potrebno napustiti praksu automatskog pristupa „sve ili ništa“.

Škola treba provesti individualnu procjenu zahtjeva, uzeti u obzir sadržaj konkretne dokumentacije i osobe čiji se podaci u njoj nalaze te, kada je to moguće, omogućiti djelomičan pristup uz uklanjanje ili anonimizaciju podataka koji nisu obuhvaćeni pravom pristupa ili čije bi otkrivanje zadiralo u prava drugih osoba. Takav pristup istodobno štiti pravo roditelja da bude informiran o zaštiti i postupanju škole prema njegovu djetetu, pravo svakog učenika na zaštitu osobnih podataka i privatnosti te obvezu škole da u svakom konkretnom slučaju postupa zakonito, proporcionalno i uz dužnu pažnju prema svim uključenim osobama. Pravo roditelja na informaciju nije pravo na tuđu privatnost. Upravo u tom razlikovanju nalazi se granica između opravdanog ostvarivanja prava pristupa i neopravdanog otkrivanja osobnih podataka drugih osoba.

Autorica: Ines Tagić, dipl. iur., univ. spec. admin. urb.

____________

¹ Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ, SL L 119, 4. 5. 2016., str. 1–88 (Opća uredba o zaštiti podataka – GDPR).
² V. uvodnu izjavu 4. GDPR-a, prema kojoj pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, nego ga treba razmatrati u vezi s njegovom funkcijom u društvu i uskladiti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti.
³ Članak 15. stavak 1. GDPR-a. Pravo pristupa obuhvaća potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na ispitanika, pristup tim podacima te informacije o svrhama obrade, kategorijama osobnih podataka i drugim elementima obrade.
⁴ Članak 15. stavak 4. GDPR-a. Odredba izrijekom propisuje da pravo na dobivanje kopije ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih osoba.
⁵ Članak 21. Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, „Narodne novine“, br. 123/15. i 87/22. Navedenu odredbu u kontekstu uvida u spis predmeta otvorenog zbog prijave zlostavljanja učenika navodi i Agencija za zaštitu osobnih podataka.
Agencija za zaštitu osobnih podataka: Uvid u spis predmeta otvorenog o prijavi zlostavljanja učenika, mišljenje od 10. travnja 2025.

⁶ Agencija za zaštitu osobnih podataka: Uvid u spis predmeta otvorenog o prijavi zlostavljanja učenika, mišljenje od 10. travnja 2025.

⁷ Članak 70. stavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi
⁸ Članak 67. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
⁹ Članak 3. Pravilnika o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima, „Narodne novine“, br. 132/13.
¹⁰ Članak 9. stavak 1. i stavak 4. Pravilnika o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima.
¹¹ Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, 2024. Protokol je objavljen kao važeći dokument na mrežnim stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te Pravobranitelja za djecu.

¹² Članak 4. točka 7. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka, SL L 119, 4. 5. 2016. (Opća uredba o zaštiti podataka – GDPR); Agencija za zaštitu osobnih podataka, Obrada osobnih podataka u odgojno-obrazovnom sektoru.
¹³ Članak 138. i 139. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
¹⁴ Pravilnik o pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji te javnim ispravama u školskim ustanovama, „Narodne novine“, br. 98/24.; Pravilnik o izmjenama Pravilnika o pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji te javnim ispravama u školskim ustanovama, „Narodne novine“, br. 54/26.
¹⁵ Članak 6. stavak 1. točke. c. i e. GDPR-a; Agencija za zaštitu osobnih podataka, Primjena Opće uredbe o zaštiti podataka u školskim ustanovama.
¹⁶ Članak 5. stavak 1. GDPR-a.
¹⁷ Članak 5. stavak 1. točka c. GDPR-a. Agencija za zaštitu osobnih podataka posebno ističe da osobni podaci koje škola obrađuje moraju biti primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno za svrhe obrade.
¹⁸ Članak 5. stavak 1. točka f. i članak 32. GDPR-a; Agencija za zaštitu osobnih podataka, Primjena Opće uredbe o zaštiti podataka u školskim ustanovama.

¹⁹ Agencija za zaštitu osobnih podataka, Primjena Opće uredbe o zaštiti podataka u školskim ustanovama, dostupno na mrežnim stranicama Agencije.
²⁰ Članak 15. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (Opća uredba o zaštiti podataka – GDPR).

²¹ Članak 15. stavak 4. GDPR-a.

²² Agencija za zaštitu osobnih podataka, Uvid u spis predmeta otvorenog o prijavi zlostavljanja učenika, mišljenje od 10. travnja 2025. AZOP pritom upućuje i na članak 15. stavak 4. GDPR-a, prema kojem pravo na dobivanje kopije ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih osoba.

²³ Europski odbor za zaštitu podataka (EDPB), Smjernice 01/2022 o pravima ispitanika – Pravo na pristup, verzija 2.1, usvojena 28. ožujka 2024., osobito dio koji se odnosi na ograničenja prava pristupa radi zaštite prava i sloboda drugih osoba.
²⁴ Agencija za zaštitu osobnih podataka, Uvid u spis predmeta otvorenog o prijavi zlostavljanja učenika, mišljenje od 10. travnja 2025. V. također članak 15. stavak 4. GDPR-a.

²⁵ Uvodna izjava 26. GDPR-a. Pri utvrđivanju može li se osobu identificirati treba uzeti u obzir sva sredstva za koja je razumno vjerojatno da će se koristiti za izravnu ili neizravnu identifikaciju.
²⁶ Članak 4. točka 5. GDPR-a; anonimizirani podaci razlikuju se od pseudonimiziranih podataka upravo po tome što kod pseudonimizacije osoba i dalje može biti identificirana korištenjem dodatnih informacija.
²⁷ Agencija za zaštitu osobnih podataka, Uvid u spis predmeta otvorenog o prijavi zlostavljanja učenika, mišljenje od 10. travnja 2025.; članak 15. stavak 4. GDPR-a.

²⁸ Članak 15. stavak 4. GDPR-a; v. i Europski odbor za zaštitu podataka (EDPB), Smjernice 01/2022 o pravima ispitanika – Pravo na pristup, verzija 2.1, usvojena 28. ožujka 2024., u dijelu koji se odnosi na prava i slobode drugih osoba.
²⁹ Agencija za zaštitu osobnih podataka, Zahtjev za pristup informacijama ili pristup osobnim podacima, mišljenje od 21. kolovoza 2026.

³⁰ Isto.
³¹ Uredba (EU) 2016/679, članak 9. i članak 15.
³² Članak 21. Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, „Narodne novine“, br. 123/15. i 87/22.; Agencija za zaštitu osobnih podataka, Uvid u spis predmeta otvorenog o prijavi zlostavljanja učenika, mišljenje od 10. travnja 2025.