Fotografiranje djece danas je uobičajen dio odgojno-obrazovne prakse u dječjim vrtićima. Fotografije i videozapisi nastaju tijekom igre, istraživanja, različitih aktivnosti i zajedničkih događanja, a najčešće ih doživljavamo kao način bilježenja onoga što se tijekom dana događalo u odgojno-obrazovnoj skupini. Roditeljima fotografija omogućuje uvid u dio djetetova dana kojemu ne mogu neposredno svjedočiti. Mogu vidjeti kako se njihovo dijete igra, istražuje, sudjeluje u aktivnostima i ostvaruje odnose s drugom djecom. Za odgojitelja, međutim, fotografija može imati i znatno širu stručnu vrijednost. Ona može biti vrijedan izvor za promatranje djeteta, razumijevanje njegovih interesa i potreba te refleksiju o vlastitom odgojno-obrazovnom radu.
1. Fotografija kao alat za promatranje
Tijekom aktivnosti odgojitelj istodobno prati što djeca rade, uključuje se u njihovu igru, postavlja pitanja, nudi materijale i poticaje, pruža pomoć kada je potrebna te vodi računa o cijeloj skupini. U takvim okolnostima nije moguće u svakom trenutku uočiti sve što se događa.
Upravo zato fotografija, a osobito videozapis, svoju vrijednost može pokazati i nakon završetka aktivnosti.
Naknadnim promatranjem snimljenog materijala odgojitelj se može vratiti određenoj situaciji i uočiti ono što mu je tijekom same aktivnosti promaknulo. Pritom si može postaviti niz pitanja: Kako je dijete reagiralo na ponuđeni materijal? Je li pokazalo interes? Je li se u aktivnost uključilo samostalno ili je čekalo poticaj odrasle osobe? Kako je surađivalo s drugom djecom? Je li ustrajalo ili brzo odustalo? Je li pronašlo vlastiti način korištenja materijala?
Svrha takvih pitanja nije procjenjivati dijete na temelju jedne fotografije ili videozapisa. Jedna snimljena situacija ne može dati cjelovitu sliku o djetetu. Međutim, dokumentiranje različitih situacija tijekom duljeg razdoblja može pomoći odgojitelju u prepoznavanju djetetovih interesa, načina sudjelovanja u skupini i određenih obrazaca ponašanja.
Fotografiranje stoga nije samo sebi svrha. Njegova se stručna vrijednost nalazi u onome što iz zabilježenog možemo naučiti o djetetu i vlastitom radu.
2. Fotografija kao dio dokumentiranja odgojno-obrazovnoga rada
Dokumentiranje je sastavni dio suvremene odgojno-obrazovne prakse, a fotografija je jedan od načina bilježenja procesa koji se odvijaju u skupini.
Kada dokumentiramo dječju igru, istraživanje ili stvaralaštvo, pozornost ne bi trebala biti usmjerena samo na konačan rezultat. Često je upravo proces kojim je dijete do rezultata došlo pedagoški najvrjedniji dio.
Fotografija može zabilježiti kako dijete bira i istražuje materijal, na koji ga način koristi i kako tijekom aktivnosti mijenja pristup. Može prikazati trenutak suradnje i dogovora s drugom djecom, pokušaja i pogreške, prvo samostalno izvršavanje određene radnje ili trenutak u kojem se dijete odlučuje uključiti u aktivnost koju je prethodno promatralo sa strane.
Takva dokumentacija može postati polazište za planiranje daljnjeg rada. Promatrajući zabilježeno, odgojitelj može procijeniti treba li djeci ponuditi novi materijal, dodatno razviti postojeći interes, drukčije organizirati poticaj ili određenu situaciju ponoviti u novim okolnostima.
Dokumentiranje tako prestaje biti samo zapis o prošlom događaju i postaje jedan od alata za promišljanje i planiranje budućeg odgojno-obrazovnog rada.
3. Što fotografija znači roditeljima?
Fotografija ima važnu ulogu i u komunikaciji vrtića s roditeljima.
Roditelj tijekom dana nije prisutan u vrtiću i ne može neposredno pratiti djetetova iskustva. Osim toga, dijete ponekad ne zna ili ne može ispričati što je toga dana radilo. To je osobito izraženo kod mlađe djece koja još nemaju dovoljno razvijene jezične sposobnosti da bi riječima opisala svoje iskustvo. Fotografija roditelju može približiti taj dio djetetova života.
Kada roditelj vidi svoje dijete kako istražuje, surađuje s drugom djecom, sudjeluje u igri ili sa zanimanjem promatra ponuđeni sadržaj, dobiva dodatni uvid u način na koji dijete provodi vrijeme u vrtiću.
Ipak, fotografija ne bi trebala služiti samo kao dokaz da je određena aktivnost provedena. Dobro odabrana fotografija roditelju može približiti proces koji se odvija u skupini i pokazati ne samo što je dijete radilo nego i kako je određenu situaciju doživjelo.
Pritom se ne smije zanemariti zaštita privatnosti djeteta.
4. Fotografija djeteta je osobni podatak
Fotografiranjem djece ulazimo i u područje zaštite osobnih podataka.
Prema Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR), osobni podaci su svi podaci koji se odnosi na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi. Fotografija na kojoj je dijete prepoznatljivo stoga može predstavljati osobni podatak, dok njezino prikupljanje, pohranjivanje, korištenje, prosljeđivanje ili objavljivanje predstavlja obradu osobnih podataka.
U kontekstu dječjeg vrtića to znači da fotografiranje nije samo pitanje dobre namjere odgojitelja. Odgojitelj može fotografirati dijete kako bi dokumentirao njegovu aktivnost, roditeljima približio dio njegova dana ili naknadno analizirao određenu pedagošku situaciju.
Međutim, iza svake fotografije nalazi se dijete čija se privatnost i osobni podaci moraju štititi. Zato je prije fotografiranja potrebno znati zbog čega fotografija nastaje, u koju će se svrhu koristiti, tko će joj moći pristupiti, gdje će biti pohranjena i koliko će se dugo čuvati.
5. Fotografirati dijete nije isto što i objaviti njegovu fotografiju
U praksi je osobito važno razlikovati samo fotografiranje od kasnije uporabe i objavljivanja fotografije. Fotografija koja se koristi u određenu svrhu unutar ustanove nije isto što i fotografija objavljena na mrežnoj stranici vrtića ili na društvenim mrežama.
Jednako tako, postojanje osnove za jednu svrhu obrade ne znači automatski da se ista fotografija može koristiti u svaku drugu svrhu.
Ako se određena obrada temelji na privoli, roditelju mora biti jasno za što se privola traži. Fotografiranje radi stručnog dokumentiranja rada, prikazivanje fotografija roditeljima, izlaganje fotografija u prostoru vrtića i njihovo javno objavljivanje predstavljaju različite načine uporabe fotografije i ne treba ih automatski izjednačavati.
Poseban oprez potreban je kod objavljivanja fotografija djece na internetu i društvenim mrežama. Nakon što fotografija postane javno dostupna, znatno se smanjuje mogućnost kontrole njezina daljnjeg dijeljenja, kopiranja i korištenja. Odgovorno postupanje zato ne počinje tek u trenutku objave fotografije. Ono počinje već odlukom hoćemo li dijete fotografirati, zbog čega to činimo i što ćemo s nastalom fotografijom učiniti.
6. A gdje je tu privola roditelja?
U praksi dječjih vrtića roditelje se često na početku pedagoške godine traži davanje privole povezane s fotografiranjem djece. Međutim, potpisana privola ne predstavlja neograničeno dopuštenje za svaku buduću uporabu fotografije.
Kada se obrada osobnih podataka temelji na privoli, ona mora biti dobrovoljna, posebna, informirana i nedvosmislena. Roditelj mora znati za koju se konkretnu svrhu njegovi podaci, odnosno podaci njegova djeteta, namjeravaju obrađivati. Zbog toga je važno jasno razlikovati pojedine svrhe uporabe fotografija.
Fotografiranje radi dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa nije isto što i javna objava fotografije na mrežnim stranicama vrtića. Prikazivanje fotografije roditeljima u okviru aktivnosti skupine također nije isto što i omogućavanje pristupa toj fotografiji široj javnosti.
Što je svrha obrade preciznije određena i roditelju jasnije objašnjena, to će mu biti razumljivije na što pristaje kada se obrada temelji na njegovoj privoli.
7. Što je s fotografijama na panou?
Fotografije se u mnogim vrtićima koriste kao dio dokumentiranja rada te se izlažu na panoima u prostorima ustanove. Takav način korištenja fotografija nije jednak njihovoj javnoj objavi na internetu. Ipak, činjenica da fotografija nije objavljena na internetu ne znači da je pitanje zaštite osobnih podataka time isključeno.
Potrebno je uzeti u obzir gdje se pano nalazi, tko tom prostoru može pristupiti i koja je svrha izlaganja fotografija. Ako fotografije prikazuju proces učenja, istraživanja i igre, mogu imati važnu pedagošku i komunikacijsku funkciju te roditeljima približiti svakodnevni život skupine. Međutim, i tada fotografije treba koristiti u skladu s utvrđenom svrhom njihove obrade i pravilima zaštite osobnih podataka.
Drugim riječima, činjenica da fotografija nije objavljena na internetu ne znači da o njezinoj uporabi ne trebamo promišljati.
8. Fotografiranje privatnim mobitelom – pitanje o kojem treba govoriti
Posebno pitanje u svakodnevnoj praksi predstavlja korištenje privatnih mobilnih uređaja zaposlenika za fotografiranje i snimanje djece.
Mišljenja smo da u takvoj situaciji nije dovoljno utvrditi postoji li odgovarajuća osnova za fotografiranje. Potrebno je razmotriti gdje se fotografije pohranjuju, tko im može pristupiti, koliko se dugo čuvaju, kako se prenose na druge uređaje ili sustave te kada se i na koji način brišu. Važno je i pitanje tehničke sigurnosti uređaja na kojem se fotografije nalaze.
Ako fotografije djece nastaju za potrebe ustanove, način njihova čuvanja i zaštite ne bi trebao biti prepušten osobnoj procjeni pojedinog zaposlenika.
Ustanova treba jasno urediti postupanje s takvim fotografijama i zaposlenicima dati konkretne upute.
9. Fotografija djeteta traži odgovornost odraslih
Kada fotografiramo dijete u vrtiću, najčešće želimo zabilježiti zanimljiv trenutak, dokumentirati aktivnost ili roditelju približiti dio djetetova dana.
Takva fotografija može imati veliku vrijednost. Može pomoći odgojitelju da bolje razumije dijete i uoči ono što tijekom same aktivnosti nije primijetio. Omogućuje povratak na određenu situaciju i promišljanje o tome je li djetetu ponuđen odgovarajući poticaj, treba li mu dodatna podrška ili bi njegov interes trebalo dalje razvijati.
Upravo zato što fotografija može biti vrijedan stručni alat, s njom treba postupati odgovorno. Dijete nije samo objekt fotografiranja. Iza svake fotografije nalazi se osoba čije pravo na privatnost treba poštovati.
Zato pitanje ne bi trebalo glasiti samo: „Smijemo li fotografirati djecu?”
Prije fotografiranja potrebno je postaviti i druga pitanja:
- Zašto fotografiramo?
- Koja je svrha fotografiranja?
- Tko će fotografiju vidjeti?
- Gdje će fotografija biti pohranjena?
- Koliko će se dugo čuvati?
- Je li način njezina čuvanja i korištenja primjeren svrsi zbog koje je nastala?
- Jesmo li osigurali da zaštita djeteta bude jednako važna kao i potreba za dokumentiranjem odgojno-obrazovnog procesa?
Fotografija u vrtiću može biti vrijedan stručni alat. Može pomoći odgojitelju da bolje promatra dijete, razumije njegove interese i potrebe te kvalitetnije promišlja o vlastitom radu.
No njezina svrha ne bi trebala biti samo dokazati da se neka aktivnost dogodila.
Njezina najveća vrijednost može biti upravo u tome da nam omogući vidjeti ono što tijekom same aktivnosti nismo uspjeli uočiti.
Kada fotografiramo dijete, profesionalna odgovornost odgojitelja i ustanove zato ne završava bilježenjem trenutka. Ona uključuje i odgovornost za način na koji će taj zabilježeni trenutak biti korišten i zaštićen.
Autorica: Maja Mihajljević, mag. praesc. educ.
