Mogući ishodi upravnog postupka

Upravni postupak može biti pokrenut na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti (članak 40.-42. Zakona o općem upravnom postupku - ZUP). Kada zahtjev nije odbačen (članak 41. stavak 2. i članak 45. stavak 2. ZUP-a), niti je postupak obustavljen prije donošenja rješenja kojim se rješava upravna stvar (npr. članak 39., članak 46. stavak 2., 3. i 5., članak 54. stavak 5., članak 56. stavak 4., te članak 57. stavak 4. ZUP-a), upravni postupak dovršava se donošenjem rješenja (upravnog akta), koje – prema obilježjima odluke javnopravnog tijela (ishoda postupka) – može biti:

- pozitivno, kod usvajanja zahtjeva stranke (dodjela ili uvećanje nekog prava ili ovlasti, prestanak ili umanjenje dotadašnje obveze ili zabrane, u bitnome: poboljšanje položaja stranke u odnosu na dotadašnje razdoblje);

- negativno, kod odbijanja zahtjeva stranke za donošenje pozitivnog rješenja, ili

- onerozno, kod promjene dotadašnje situacije na štetu stranke (nametanje ili uvećanje obveze ili zabrane, prestanak ili umanjenje prava ili ovlasti i sl.).

Povodom zahtjeva stranke u pravilu se donosi pozitivno ili negativno rješenje, a po službenoj dužnosti najčešće onerozno, ali ponekad i rješenje povoljno za stranku (npr. u nekim upravnim stvarima na području socijalne skrbi i obiteljskih odnosa; k tome, postupak prijma u službu, koji se pokreće po službenoj dužnosti, višestranački je postupak koji u pravilu biva dovršen donošenjem rješenja o prijmu jednog ili više kandidata u službu, koji ishod istodobno predstavlja neuspjeh ostalih kandidata/stranaka u postupku – analogno vrijedi i za ostale konkurencijske stvari).

Stoga se kod donošenja rješenja povoljnog za stranku može koristiti i pojam favorabilnog rješenja, koji termin obuhvaća i pozitivna rješenja i rješenja donesena u korist stranke po službenoj dužnosti.

Postoje slučajevi u kojima je na stranci obveza dostave određenih podataka koji mogu rezultirati donošenjem oneroznog rješenja, ali tada je, u pravilu, riječ o podlozi za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, a ne o podnošenju zahtjeva stranke.

Dodatnu varijablu predstavlja broj stranaka u postupku. Većina upravnih postupaka su jednostranački, ali postoje i višestranački, u kojima, najčešće, bar dio stranaka ima suprotstavljene interese. U višestranačkim postupcima ishodi su za pojedine stranke u pravilu različiti. Ovdje za pojedinu stranku favorabilno rješenje može značiti i zadržavanje statusa quo u odnosu na tu stranku (npr. izostanak gradnje u susjedstvu), uz istodoban negativni ishod za protustranku (odbijanje zahtjeva susjeda za izdavanje akta gradnje).

Svako od spomenutih vrsta rješenja može biti doneseno i u djelomičnoj varijanti.

Tipične varijante odnosa načina pokretanja postupka i njegovih ishoda prikazane su u sljedećoj tablici (bez djelomičnih podvarijanti):

Ovdje je od primarne važnosti kriterij mogućeg ishoda postupka, a od sekundarne s time povezani kriterij načina pokretanja postupka, uz dodatne posebnosti višestranačkih postupaka. Kod potonje vrste postupaka, najčešće, u odnosu na pojedine stranke dolazi do različitih ishoda. Primjerice, kod jedne ili više stranaka ishod je favorabilan, a kod jedne ili više protustranaka je onerozan – npr. onerozna obveza trpljenja građevine u susjedstvu, ili je, pak, negativan, poput neizbora kod prijma u službu, ili u postupku izdavanja koncesije.