U središtu

Posebni skrbnik djeteta

02.02.2018 Institut posebnog skrbnika u hrvatsko zakonodavstvo uveden je kao odgovor na zahtjeve Konvencije UN-a o pravima djeteta. Povodeći se najboljim interesom djeteta odlučeno je da će se posebni skrbnik dodijeliti djetetu u svim postupcima u kojima postoji mogućnost kolizije interesa roditelja odnosno zakonskih zastupnika i interesa djeteta.

Posebni skrbnik djeteta pred sudom zastupa najbolji interes djeteta. Roditelji ne zastupaju dijete u slučajevima u kojima se djetetu imenuje posebni skrbnik. Imenuje ga sud ili centar za socijalnu skrb u skladu s važećim Obiteljskim zakonom. U postupcima radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, dijete zastupa posebni skrbnik kojeg imenuje sud. Ovi postupci uključuju privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, oduzimanje prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, povjeravanje djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju ustanovi socijalne skrbi, lišenju prava na roditeljsku skrb.

U Izvješću o radu Pravobraniteljice za djecu za 2017. godinu izražena je zabrinutost zbog prakse jednog općinskog suda. Naime, u postupku odlučivanja o osobnim pravima djece odluka o postavljanju posebnog skrbnika donesena je nakon što su djeca već na neprimjereni način saslušana te izložena očitovanjima stranaka i ostalih sudionika u postupku. Pravobraniteljica naglašava važnost postupanja sukladno Pravilniku o načinu pribavljanja mišljenja djeteta prilikom sudjelovanja djece u sudskim postupcima koji se vode radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i njihove zaštite.

Člankom 240. Obiteljskog zakona propisano je da će Centar za socijalnu skrb djetetu dodijeliti posebnog skrbnika u sljedećim slučajevima:

1. u bračnim sporovima i u postupcima osporavanja majčinstva ili očinstva,

2. u postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, pojedinim sadržajima roditeljske skrbi i osobnim odnosima s djetetom kad postoji spor među strankama,

3. u postupku izricanja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta iz nadležnosti suda (članak 485. Obiteljskog zakona),

4. djetetu u postupku donošenja rješenja koje zamjenjuje pristanak na posvojenje,

5. kad postoji sukob interesa između njega i njegovih zakonskih zastupnika u imovinskim postupcima ili sporovima,

6. u slučaju spora ili sklapanja pravnog posla između njih kad ista osoba nad njima ostvaruje roditeljsku skrb,

7. stranom državljaninu ili djetetu bez državljanstva koje se bez pratnje zakonskoga zastupnika zatekne na teritoriju Republike Hrvatske,

8. u drugim slučajevima kada je to propisano odredbama toga Zakona, odnosno posebnih propisa ili ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta.

Posebni skrbnik za dijete može biti osoba koja ima položen pravosudni ispit i zaposlena je u centru za posebno skrbništvo, instituciji koja je osnovana temeljem članka 544. – 550. Obiteljskog zakona s ciljem zastupanja djece u bračnim sporovima te drugim sudskim i upravnim postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, zaštiti imovinskih i osobnih prava djece, kao i u drugim postupcima u kojima je radi zaštite prava i interesa djeteta nužno zastupanje djeteta po posebnom skrbniku.

Sukladno Izvješću pravobraniteljice, Centar za posebno skrbništvo je u periodu od 1. rujna 2014. do 15. kolovoza 2016. postupao u 2899 predmeta kojima je bilo obuhvaćeno 4113 djece. Samo u prvih osam mjeseci 2016. godine postupao je u 1462 predmeta, odnosno posebni skrbnici imenovani su za 2066 djece.

Posebni skrbnik ovlašten je i dužan poduzimati radnje te zastupati interese djeteta samo u postupku za koji je imenovan. Uz zastupanje djeteta dužan je obavijestiti dijete o predmetu spora, tijeku i ishodu na način koji je primjeren djetetovoj dobi i prema potrebi, kontaktirati s roditeljem ili drugim osobama koje su djetetu bliske. Posebni skrbnik djetetu imenuje se rješenjem suda ili centra za socijalnu skrb, ovisno o okolnostima postupka. Skrbnikom ne može biti imenovan ravnatelj centra za socijalnu skrb ni službenik koji obavlja pravne poslove skrbništva u tom centru.

Sukladno članku 242. Obiteljskog zakona, o žalbi protiv odluke centra za socijalnu skrb odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. O žalbi protiv rješenja suda o imenovanju posebnog skrbnika odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda. U oba slučaja žalba ne odgađa učinke rješenja. Pravo na žalbu ima dijete koje je navršilo četrnaest godina, roditelji i osoba koja je imenovana posebnim skrbnikom te centar za socijalnu skrb ako je predložio imenovanje posebnog skrbnika u sudskom postupku.

Posebni skrbnik koji je zaposlenik Centra za posebno skrbništvo dužan je podnijeti izvješće o svojem radu tijekom obavljanja poslova skrbništva na zahtjev ravnatelja Centra u roku koji odredi ravnatelj, završno izvješće ravnatelju te izvješće tijelu koje je imenovalo posebnog skrbnika ako tijelo to od njega zatraži. Rok za podnošenje izvješća je osam dana od okončanja postupka. Posebni skrbnik dužan je upoznati dijete sa sadržajem odluke i pravom na izjavljivanje žalbe, osobno ili uz pomoć stručne osobe. Dijete neće biti upoznato s obrazloženjem odluke ako bi to imalo neželjene posljedice na njegovo zdravlje i razvoj.

Ako posebni skrbnik zloupotrebljava svoje ovlasti ili neuredno obavlja svoje dužnosti te time prouzroči štetu djetetu koje zastupa, sud ili tijelo koje vodi postupak imenovat će drugog posebnog skrbnika. Posebnog skrbnika može se razriješiti prava i dužnosti i na njegov zahtjev. Štićeniku će se tada bez odgode imenovati novi posebni skrbnik. Prava i dužnosti posebnog skrbnika prestaju kad rješenje o prestanku toga skrbništva postane izvršno, odnosno kad nastupe pravni učinci tog rješenja.

Iščitavanjem Izvješća Pravobraniteljice za djecu razvidno je da se Centar za posebno skrbništvo susreće s istim izazovom kao i većina centara za socijalnu skrb, a to je nerazmjer potreba i dostupnih resursa. Kao problem u radu ističe se nedovoljan broj posebnih skrbnika s obzirom na broj slučajeva u kojima djecu treba zastupati posebni skrbnik, zatim veličina teritorija koji pokrivaju i dislociranost pojedinih sudova te nedostatak financijskih i materijalnih sredstava, osobito službenih automobila koji su im neophodni za obavljanje djelatnosti.

Posebni skrbnici su zbog toga povremeno u nemogućnosti prisustvovati ročištima te tada dolazi ili do odgode ročišta, što dovodi do produljenja trajanja postupka ili se, zbog toga što suci ne žele odgoditi ročište, donose odluke na temelju stanja spisa onemogućujući tako djetetu da bude aktivna stranka u postupku i ostvari svoje pravo na sudjelovanje. S obzirom na uočene probleme, Pravobraniteljica je Vladi RH i ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku uputila preporuku.

Željko Čižmek, mag. act. soc.