U posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju jedan od fokusa odnosi se na ostvarivanje prednosti pri upisu djece u dječje vrtiće. U uvjetima ograničenih kapaciteta dječjih vrtića, način provedbe tih odredbi u praksi otvara niz pitanja, osobito u pogledu sustava bodovanja i neujednačene prakse. Stoga autorica u članku donosi svoja stručna razmatranja.
1. Uvod
U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 22/26) među ostalim izmjenama i dopunama izmijenjen je i članak 20. Navedenim izmjenama cilj je omogućiti prednost pri upisu djece rane i predškolske dobi u dječji vrtić, posebno djeci ranjivih skupina u trenutku kada sva djeca ne mogu biti upisana u dječji vrtić. Ova namjera zakonodavca jasno je istaknuta u obrazloženju prethodno provedenog postupka e-savjetovanja.
2. Kriteriji za utvrđivanje prednosti
Bitna izmjena u određivanju kriterija (u nastavku teksta: osnova) za utvrđivanje prednosti za upis u dječji vrtić je i brisanje stavka 3. iz članka 20., a koji je glasio:
“(3) Prednost pri upisu u dječji vrtić kojem je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave za iduću pedagošku godinu imaju djeca koja do 1. travnja tekuće godine navrše četiri godine života.”
Razlozi brisanja ove odredbe proizlaze iz činjenice da je kratko vrijeme nakon njenog donošenja, bilo jasno da takav način utvrđivanja prednosti nije održiv zbog smanjenog obuhvata djece jasličke dobi.
Ako usporedimo tekst članka 20. stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 57/22) s izmijenjenim člankom 20. u novom stavku 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 22/26) vidimo da je tekst neznatno izmijenjen, odnosno sadrži isti broj jednakih osnova na temelju kojih je potrebno utvrditi prednost upisa djece u dječji vrtić.
3. Obveze osnivača i neujednačena praksa
Valja reći i to da se u članku 20. u novom stavku 4. Zakona navodi da „način ostvarivanja prednosti iz stavka 4. (prethodno stavak 5.) pri upisu djece u dječji vrtić uređuje osnivač dječjeg vrtića svojim aktom“.
Osnivač je dakle obvezan donijeti poseban akt kojim će utvrditi način ostvarivanja prednosti prilikom upisa djece u dječji vrtić. Uvidom u javno objavljene pravne akte osnivača uočeno je da postoje različite interpretacije i primjene ove odredbe. Dio osnivača primjenjuje ovu odredbu tako da osnove za utvrđivanje prednosti pri upisu u dječji vrtić unose u svoj akt na isti način kako je utvrđeno ovim Zakonom, dok drugi osnivači dodaju i druge osnove (odnosno podosnove) koje sami smatraju relevantnima.
Ovo potonje je zaista i bila uobičajena praksa prije uvođenja elektroničkih upisa. E-upisi portala obrazovanja provode se u dječjim vrtićima za sada samo opcionalno, a gradovi kao npr. Zagreb i Rijeka imali su do sada i posebno organizirane elektroničke upise. Provedbom upisa u dječji vrtić preko portala obrazovanja e-upisi razvidno je da osnivač u svom pravnom aktu kojim regulira način utvrđivanja prednosti pri upisu u dječji vrtić nema mogućnost proširivanja osnova, niti raščlanjivanja pojedinih osnova u namjeri ostvarivanja objektivnijih kriterija.
Važno je jasno se odrediti i prema tome jesu li osnove naznačene u članku 20. u novom stavku 3. Zakona navedene tako da prethodna osnova ima prednost u odnosu na sljedeću, ili se radi o nabrajanju jednako vrijednih osnova, pa bi tako i njihova valorizacija kroz numeričku vrijednost trebala biti izjednačena.
Dakle obveza osnivača prilikom donošenja ovog pravnog akta je pored zakonskih osnova utvrditi i mjerila u stvari utvrditi numeričku vrijednost svake pojedine osnove, odnosno utvrditi upisne bodove. I tu dolazimo do ključne točke određivanja prednosti pri upisu u dječji vrtić određenoj skupini djece u vezi sa člankom 20. novi stavak 3. Zakona.
Upravo od numeričkih mjerila ovisit će i koje osnove će biti dominantne kako pojedinačno tako i u ukupnom zbroju. Navedeno je od presudnog značaja za utvrđivanje prednosti pri upisu djece u dječji vrtić. Osnivač je potpuno slobodan u određivanju numeričke vrijednosti pojedine osnove jer se niti Zakon niti neki podzakonski akt ne bavi složenim postupkom upisa u dječji vrtić. Potrebno je naglasiti da upis u dječji vrtić predstavlja jednu od javnih ovlasti navedenih u članku 1.a stavku 1. podstavak 1. Zakona, što samim tim daje na značaju i važnosti adekvatnog određivanja pravila postupka upisa u dječji vrtić.
Sljedeći važan korak u postupku utvrđivanja prednosti pri upisu u dječji vrtić dolazi nakon što su utvrđene osnove i mjerila upisa u dječji vrtić, utvrditi daljnju prednost kada veći broj djece ima jednak zbroj upisnih bodova. Najčešće je aktom osnivača određeno da prednost pri upisu ostvaruje dijete starije dobi, ali ima i primjera gdje je osnivač ili dječji vrtić utvrdio da prednost upisa kod jednakog broja upisnih bodova ima dijete mlađe dobi.
Nakon što smo utvrdili dijelove postupka koji su važni za utvrđivanje prednosti pri upisu djece u dječji vrtić nužno je naznačiti da prethodno navedeni način nije i jedini način kako je ova odredba primijenjena u praksi. Ista odredba je kod nekih osnivača primjenjena na način da su aktom određene samo osnove, a dječji vrtići te iste osnove unose u opće ili pojedinačne akte i utvrđuju mjerila (upisne bodove) za svaku osnovu. Također je u nekim dječjim vrtićima u općim ili pojedinačnim aktima kojima je reguliran postupak upisa u dječji vrtić, potpuno izostala odredba o osnovama i mjerilima za utvrđivanje prednosti te se u postupku upisa dječji vrtić pozivaju na akt osnivača ustanove.
Sve navedeno znači da će u dječjim vrtićima osnove biti različito vrednovane, a time dana različita prednost pojedinim osnovama, što svakako može dovesti u pitanje ostvarivanje odgovarajućeg cilja utvrđivanja prednosti pri upisu u dječji vrtić, za djecu koja pripadaju najranjivijim skupinama. Dakle radi se o subjektivnom stavu i mišljenju osnivača (ili dječjeg vrtića) kojoj skupni djece će biti dana prednost pri upisu u trenutku kada donosi pravni akt kojim se utvrđuju osnove i mjerila (upisni bodovi) za određenu predškolsku ustanovu.
4. Zaključak
Slijedom svega do sada navedenog, valja zaključiti kako bi se postigao odgovarajući očekivani cilj nakon provedbe postupka upisa u dječji vrtić, a koji je zakonodavac naznačio kao važan, bilo bi potrebno cjelovito u smislu svih potrebnih pravila i sveobuhvatno u smislu utvrđivanja specifičnosti pojedinih područja u Republici Hrvatskoj, utvrditi na nacionalnoj razini, na koji način se točno trebaju utvrditi prednosti pri upisu djece u dječje vrtiće.
Izuzetno je bitno da se i ostala pravila upisa i ispisa na određeni način standardiziraju i riješe na sustavan način radi primjerenog ujednačavanja primjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju.
Konačno, veći obuhvat djece rane i predškolske dobi sasvim je jasno moguć jedino dostatnim otvaranjem novih ili proširenjem postojećih kapaciteta u dječjim vrtićima jer kako je to propisano u članku 20. stavak 1. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju: „Svako dijete rane i predškolske dobi ima pravo upisa u dječji vrtić ili školsku ustanovu u kojoj se izvodi rani i predškolski odgoj i obrazovanje.“
Autorica: Alma Šeperović, dipl. iur.
