U Republici Hrvatskoj sustav ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja uređen je Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju1, Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe2, Programskim usmjerenjem odgoja i obrazovanja predškolske djece3, Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje4, te Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.5 Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju je od prvotnog donošenja (1997.g.) doživio nekoliko izmjena i dopuna, s tim da su značajnije izmjene izvršene 2022. godine, u svrhu dodatnog unapređenja sustava ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja. Intencija zakonodavca za novim zakonskim izmjenama u tom sustavu proizlazi između ostaloga, radi osiguranja financijske održivosti dječjih vrtića, povećanja dostupnosti programa ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja, stvaranja odgovarajućih personalnih preduvjeta u predškolskom odgoju i obrazovanju. Stoga je izrađen Prijedlog Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, koji je nakon prolaska kroz zakonodavnu proceduru usvojen u Hrvatskom saboru, te stupio na snagu 13. ožujka 2026.6 godine. Shodno tome, u članku se analiziraju najznačajnije novine u sustavu ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja.
1. Prednost pri upisu djece u dječji vrtić
Svako dijete rane i predškolske dobi ima pravo upisa u dječji vrtić ili školsku ustanovu u kojoj se izvodi rani i predškolski odgoj i obrazovanje.
Novim zakonskim izmjenama dolazi do promjene pravila o prednosti prilikom upisa u dječji vrtić. Naime, ukida se odredba da prednost pri upisu u dječji vrtić kojem je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave za iduću pedagošku godinu imaju djeca koja do 1. travnja tekuće godine navrše četiri godine života. Ta odredba se u dosadašnjoj praksi nije pokazala svrhovitom, s obzirom da se smanjivao broj mjesta u jasličkim programima, a što je za posljedicu imalo da je velik broj djece ostajao na listama čekanja za upis u dječji vrtić. Stoga prednost pri upisu djece u dječji vrtić kojem je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili Republika Hrvatska, imaju djeca roditelja invalida Domovinskoga rata, djeca iz obitelji s troje ili više djece, djeca obaju zaposlenih roditelja, djeca s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima koja imaju nalaz i mišljenje tijela vještačenja ili potvrdu izabranoga pedijatra ili obiteljskoga liječnika da je razmjer teškoća u razvoju ili kronične bolesti okvirno u skladu s listom oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno propisu kojim se uređuje metodologija vještačenja, djeca samohranih roditelja, djeca jednoroditeljskih obitelji, djeca osoba s invaliditetom upisanih u Hrvatski registar osoba s invaliditetom, djeca koja su ostvarila pravo na socijalnu uslugu smještaja u udomiteljskim obiteljima, djeca koja imaju prebivalište ili boravište na području dječjega vrtića, djeca roditelja koji primaju doplatak za djecu ili roditelja korisnika zajamčene minimalne naknade.
Novim pravilima o prednosti prilikom upisa u dječji vrtić, mišljenja sam, ne postiže se neka značajnija promjena, s obzirom da se i dalje neće osigurati dostupnost programa ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja svoj djeci rane i predškolske dobi. Propisivanje određenih kriterija prednosti pri upisu je samo pokazatelj da sustav ne raspolaže sa dovoljnim brojem smještajnih kapaciteta koji bi garantirali svakom djetetu u Republici Hrvatskoj pravo na obrazovanje.
Stoga je moguće da će se u praksi i dalje događati situacije da svaka jedinica lokalne samouprave po vlastitom nahođenju određuje redoslijed po kojemu određena kategorija djece ima prednost pri upisu u dječji vrtić, što može dovoditi do nejednakih uvjeta za djecu u različitim područjima Republike Hrvatske. Na taj način, mišljenja sam, ne postiže se potrebna ravnopravnost. Jedan od pristupa za rješavanje te problematike je donošenje podzakonskog propisa, odnosno Pravilnika kojim bi se propisali jedinstveni nacionalni kriteriji redoslijeda i način vrednovanja kategorija djece koje ostvaruju pravo prednosti.
2. Zapošljavanje u dječjem vrtiću
S obzirom na kontinuirani nedostatak kadrovskih kapaciteta u sustavu ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja, zakonodavac je dodatno uredio mogućnost zapošljavanja učitelja primarnoga obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi koje organiziraju visoka učilišta koja imaju dopusnicu za izvođenje studija ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja. Pritom, treba naglasiti da učitelji primarnoga obrazovanja ne stječu dodatnu kvalifikaciju završavanjem programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi, već stječu samo dodatne kompetencije.
Prema tome, poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste i razine za rad na radnome mjestu odgojitelja7, a koji može biti:
• sveučilišni prijediplomski studij
• stručni prijediplomski studij
• studij kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s prijašnjim propisima
• sveučilišni diplomski studij
• stručni diplomski studij.
Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava te uvjete, tada poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij, i to: sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij, stručni diplomski studij ili četverogodišnji stručni studij primarnoga obrazovanja, i koja je završila program za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi.
Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava navedene uvjete, poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij, i to: sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij ili stručni diplomski studij ili četverogodišnji stručni studij primarnoga obrazovanja, uz uvjet da u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa završi program za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. U slučaju da ne završi program za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnoga odnosa, prestaje joj radni odnos istekom roka za završetak programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi.
Naime, učitelj primarnoga obrazovanja zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi, te može izvoditi odgojno-obrazovni rad s djecom kao jedan od dvaju odgojitelja u odgojno-obrazovnoj skupini, i to uz odgojitelja koji ima odgovarajuću kvalifikaciju.
Iz toga proizlazi da se učitelji primarnoga obrazovanja mogu zapošljavati u sustavu ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja tek nakon što se na raspisani natječaj nije javio kvalificirani odgojitelj. Međutim, novim zakonskim izmjenama se nije definirala uloga učitelja nakon stjecanja odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi, odnosno njegov radni status, obveze i odgovornosti u predškolskoj ustanovi. Učitelji primarnog obrazovanja koji ne završe odgovarajući program u propisanom roku ne bi smjeli raditi u drugoj predškolskoj ustanovi, a što je trebalo i zakonski regulirati. Iako se učiteljima primarnog obrazovanja omogućava rad u predškolskoj ustanovi nakon stjecanja odgojno-obrazovnih kompetencija, mišljenja smo da takve osobe ipak trebaju steći odgovarajuću kvalifikaciju odgojitelja.
Postavlja se naravno pitanje zašto, te je odgovor na njega relativno jednostavan. Ulaskom u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja nestručnog osoblja sa samo dodatnim kompetencijama narušava se razina kvalitete pedagoškog rada, a ujedno se i demotivira odgojitelje da ostanu raditi u tom istom sustavu. Iako nestručne zamjene mogu privremeno nadomjestiti nedostatak odgojitelja, to nikako ne smije postati pravilo, a što se već događa u praksi.
Sustav predškolskog odgoja i obrazovanja već je izložen brojnim problemima koji se sustavno ne rješavaju, a što dokazuju i ove nove zakonske intervencije. Naime, problemi su različitog spektra od prekomjernog broja djece u odgojnim skupinama, što narušava kvalitetu rada, nedostatka prostornih kapaciteta, loših radnih uvjeta, niskih materijalnih primanja, do velikog manjka odgojitelja i ostalih stručnih suradnika. U takvim okolnostima, sve više se narušava profesionalizacija odgojitelja, a što za posljedicu ima sve veći odljev odgojitelja iz tog sustava i odlazak u druge države Europske unije, te sve manju zainteresiranost i motiviranost studenata za upise na studije ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
Za rješavanje problematike nedostatka kvalificiranog osoblja potrebno je poduzimati i odgovarajuće mjere, primjerice, provođenje programa stipendiranja studenata ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja.
3. Financiranje dječjeg vrtića
U pogledu financiranja dječjih vrtića, novina je da se Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, kojom je 2023., izmjenom u članku 50.a stavku 2., omogućeno da se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost svih dječjih vrtića, a ne samo onih čiji je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, integrira u Zakon. Integriranjem te Uredbe u Zakon, specificira se doznačavanje financijskih sredstava izravno osnivačima dječjih vrtića. Tako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića koja se doznačavaju jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave za dječje vrtiće kojima je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i vrtićima kojima je osnivač vjerska zajednica ili druga fizička ili pravna osoba, na temelju mjerila i kriterija koje uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske.8
U odnosu na dosadašnje zakonsko uređenje, tu se ne radi o nekoj bitnoj promjeni s obzirom da će se sredstva za vrtiće kojima je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i dalje doznačavati tim jedinicama, s tim da će se sredstva vrtićima kojima je osnivač vjerska zajednica ili druga fizička ili pravna osoba doznačavati izravno vrtićima.
Međutim, mišljenja sam da se središnja država treba aktivnije uključiti u financiranje dječjih vrtića u Republici Hrvatskoj i to na način da se sredstva za plaće zaposlenih u predškolskim ustanovama osiguravaju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, s obzirom da postojeći model državnog sufinanciranja dječjih vrtića izrazito opterećuje proračune lokalnih jedinica, otežavajući čak i realizaciju razvojnih projekata, te dovodi do velike nejednakosti djece u različitim područjima Republike Hrvatske. Uz to, povećati financijska izdvajanja za infrastrukturne projekte, odnosno gradnju i opremanje vrtića u cilju povećanja smještajnih kapaciteta, a koja i dalje nisu na zadovoljavajućoj razini.
4. Zaključak
Novim zakonskim izmjenama u sustavu ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja, mišljenja sam, ne postižu se značajnije promjene, niti se rješavaju temeljni problemi u tom sustavu. Također, mišljenja sam da se ne može očekivati da će takva parcijalna zakonska rješenja donijeti pozitivne učinke, kada se godinama taj sustav zanemarivao bez razvijene strategije upravljanja. Zapošljavanje nestručnog osoblja treba biti samo privremena prijelazna mjera za prevladavanje kadrovskih poteškoća, te je potrebno stvarati preduvjete za privlačenje i ostanak kvalificiranih stručnjaka, radi osiguranja dugoročne održivosti i kvalitete predškolskog odgoja i obrazovanja. Često se zaboravlja činjenica da su odgojitelji nositelji sustava ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja, te da je njihov rad usmjeren na najranjiviju skupinu u društvu, a to su djeca. Stoga im treba osigurati primjerene uvjete za rad, odgovarajuća materijalna primanja, mogućnost stalnog stručnog usavršavanja, itd. Stoga sam mišljenja da je pred zakonodavcem još puno izazova koje će trebati riješiti u što kraćem vremenskom razdoblju.
Autor: Bernard Iljazović, dipl. iur.
_______________
1Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, Narodne novine, br. 10/97, 107/07, 94/13, 98/19, 57/22. i 101/23.
2Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe, NN, br. 63/08. i 90/10.
3Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece, Glasnik Ministarstva kulture i prosvjete RH 7 -
8/91.
4Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, NN, br. 5/15.
5Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, NN, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12,
86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23, 156/23.
6Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, NN, br. 22/26.
7Odgovarajuću vrstu obrazovanja odgojno-obrazovnih radnika, te razinu i vrstu ostalih radnika u dječjem vrtiću, kao i potrebnu razinu i vrstu obrazovanja za izvođenje programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom.
8 Vlada Republike Hrvatske će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu izmjena Zakona uskladiti Uredbu o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje iznosa sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića (NN, br. 109/23.) s odredbama Zakona.
