U tom kontekstu, stavak 2. navedenog članka predviđa iznimku propisujući da se na cesti u naselju čiji prometno-tehnički i sigurnosni elementi to omogućuju (npr. pješački podhodnici i nadhodnici, dodatne trake za lijevo, odnosno desno skretanje, upravljanje na raskrižjima semaforima i sl.) može prometnim znakom dopustiti kretanje vozilom i brzinom većom od 50 km/h, a najviše do 80 km/h.
U odnosu na prekršajne odredbe članka 53. ZSPC-a krenut ćemo od stavka 7. koji propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kazniti za prekršaj vozač koji se vozilom na cesti u naselju kreće brzinom koja je do 10 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine. Budući da je u fokusu našeg zanimanja granično prekoračenje dopuštene brzine kretanja vozila, to je u ovom slučaju akcent na formulaciji „…do 10 km na sat…“. Ovakva nomotehnika u prvi trenutak može dovesti do dvojbe u praksi kada je utvrđeno prekoračenje dopuštene (ili prometnim znakom ograničene) brzine kretanja vozila za točno 10 km/h, odnosno da li su time ostvarena obilježja prekršaja iz članka 53. stavka 7. ili težeg prekršaja iz članka 53. stavka 6. ZSPC-a. Za potpuno razumijevanje ove pravne problematike moramo u takvoj situaciji dovesti u međusobnu vezu ove dvije navedene odredbe. Naime, odredbom članka 53. stavka 6. ZSPC-a propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna kazniti za prekršaj vozač koji se vozilom na cesti u naselju kreće brzinom koja je za više od 10 do 20 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine. Dakle, u ovoj odredbi akcent stavljamo na formulaciju „…za više od 10…“. Slijedom navedenog, proizlazi logičan zaključak da je za ostvarenje obilježja prekršaja iz članka 53. stavka 6. ZSPC-a preduvjet prekoračenje dopuštene brzine kretanja vozila na cesti u naselju za više od 10 km/h, a što onda implicira zaključak kako su prekoračenjem brzine kretanja vozila za točno 10 km/h ostvarena obilježja prekršaja iz članka 53. stavka 7. ZSPC-a.
Isti princip zaključivanja vrijedi i za ostale prekršajne odredbe, odnosno za prekršaje iz članka 53. stavka 3., 4. i 5. ZSPC-a. Dakle, prekoračenjem dopuštene (ili prometnim znakom ograničene) brzine kretanja vozila na cesti u naselju:
- za 20 km/h ostvarena su obilježja prekršaja iz članka 53. stavak 6.,
- za 30 km/h ostvarena su obilježja prekršaja iz članka 53. stavak 5. (zapriječena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna – upis 2 negativna boda)),
- za 50 km/h ostvarena su obilježja prekršaja iz članka 53. stavak 4. (zapriječena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna – upis 3 negativna boda),
- za više od 50 km/h ostvarena su obilježja prekršaja iz članka 53. stavak 3. ZSPC-a (zapriječena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana – upis 6 negativnih bodova).
Kakve konotacije može imati nepotpuno razumijevanje ove problematike vidjet ćemo u sljedećem primjeru iz prakse. Dakle, u konkretnom predmetu pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. ZSPC-a, počinjenog u bitnome time da se kritične prigode upravljajući vozilom kroz naseljeno mjesto kretao brzinom koja je za 30 km/h veća od dopuštene brzine u naseljenom mjestu, te mu je istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca. Napominjemo da je, pored toga, okrivljeniku, u slučaju da je ovakav prekršajni nalog postao pravomoćan, prijetilo i upisivanje u evidenciju tri negativna boda, kao pravna posljedica osude.
U povodu prigovora okrivljenika, a po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud RH (dalje: VPSRH) svojom odlukom (broj: Ppž-2196/2021 od 20. listopada 2021.) preinačio je pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela, u odluci o kazni i odluci o zaštitnoj mjeri, tako da je postupanje okrivljenika iz izreke pravno označio kao prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je temeljem istog propisa okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, dok je zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca ukinuo.
U obrazloženju drugostupanjske odluke navodi se u bitnome da su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Takav zaključak VPSRH obrazlaže time da kažnjiva odredba članka 53. stavka 4. ZSPC-a propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna kazniti za prekršaj vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 30 do 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine, pri čemu je naglasak na formulaciji „…za više od 30…“. Međutim, kako se prema konkretnom činjeničnom opisu iz izreke pobijanog prekršajnog naloga okrivljenika tereti za kretanje vozilom brzinom koja je za 30 km/h veća od dopuštene brzine u naseljenom mjestu, to se isti činjenični opis ne može podvesti pod prekršaj iz članka 53. stavka 4. ZSPC-a, već isti sadrži obilježja prekršaja iz članka 53. stavka 5. ZSPC-a, pa da je slijedom navedenog, a temeljem članka 207. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 - dalje: PZ), ovaj Sud po službenoj dužnosti preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela.
U odnosu na novčanu kaznu u drugostupanjskoj odluci se ističe da je člankom 53. stavkom 5. ZSPC-a propisana novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, pa je uslijed primjene za okrivljenika blaže odredbe ZSPC-a, za predmetno djelo prekršaja iz izreke pobijanog prekršajnog naloga izrečena kazna po blažem propisu, a koja je, dakle okrivljeniku utvrđena razmjerno utvrđenju iz pobijanog prekršajnog naloga, odnosno u visini propisane novčane kazne za to djelo prekršaja, a ne na temelju uvažavanja okolnosti koje okrivljenik ističe u prigovoru, te je po službenoj dužnosti preinačena i odluka o kazni u odnosu na isto djelo prekršaja.
Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, VPSRH je utvrdio da se okrivljeniku za prekršaj iz članka 53. stavka 5. ZSPC-a ne može izreći zaštitna mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Naime, člankom 239. stavkom 4. PZ-a propisano je da kada je za prekršaj propisana novčana kazna iznad 2.000,00 do 5.000,00 kuna, može se počinitelju izreći i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Budući da je za prekršaj iz članka 53. stavka 5. ZSPC-a propisana novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, to nema zakonskih uvjeta iz članka 239. stavka 4. PZ-a za izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom za navedeni prekršaj, pa je stoga, po službenoj dužnosti, ukinuta zaštitnu mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca.
Vezano uz prethodno navedenu odluku VPSRH napominjemo da je u ovom prekršajnom predmetu okrivljenik podnio prigovor protiv prekršajnog naloga zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, zbog čega je, sukladno članku 95. točki 2. PZ-a, VPSRH bio nadležan za odlučivanje o takvom prigovoru, te je o takvom prigovoru, temeljem članka 238. stavka 11. PZ-a, odlučivao odgovarajućom primjenom odredbi PZ-a o žalbenom postupku, uz napomenu da prema članku 202. stavku 1. PZ-a drugostupanjski sud po službenoj dužnosti mora uvijek ispitati, uz ostalo, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava.
