Odgojno-obrazovni rad u dječjim vrtićima u javnosti se često promatra kroz aktivnosti djece – igru, istraživanje, likovno izražavanje, glazbu i razvoj socijalnih vještina. Međutim, kvaliteta takvog rada u velikoj mjeri ovisi o materijalnim uvjetima u kojima se program provodi te o mogućnosti odgojitelja da planirane aktivnosti usklade s dostupnim resursima. Materijalni uvjeti pritom ne podrazumijevaju isključivo osnovnu opremu prostora, već i širok raspon potrošnih, didaktičkih i istraživačkih materijala koji omogućuju provedbu razvojno primjerenih aktivnosti. Papir, bojice, plastelin, slikovnice, senzorički sadržaji, istraživački pribor, prirodni i neoblikovani materijali dio su svakodnevnog rada koji izravno utječe na kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa. Kada su uvjeti rada odgovarajući, odgojitelji se mogu usmjeriti na pedagoško planiranje, praćenje interesa djece i razvoj poticajnog okruženja. U okolnostima ograničenih resursa, značajan dio rada usmjerava se na prilagodbu aktivnosti i pronalaženje alternativnih rješenja.
1. Planiranje odgojno-obrazovnog rada i dostupnost materijala
Suvremeni predškolski odgoj temelji se na iskustvenom učenju, istraživanju i aktivnom sudjelovanju djeteta u tom procesu. Upravo zato odgojitelji vrlo često u svom radu koriste materijale koji ne moraju nužno biti dio standardne didaktičke opreme.
U praksi se planirane aktivnosti redovito prilagođavaju organizacijskim okolnostima, interesima djece i dostupnosti materijala. Takva fleksibilnost sastavni je dio stručnog rada. Međutim, potrebno je razlikovati stručnu prilagodbu od situacija u kojima se aktivnosti mijenjaju isključivo zbog nedostatka osnovnih uvjeta za provedbu.
Primjerice, odgojitelj može osmisliti aktivnost kazališta sjena koja potiče maštu, govor, suradnju i simboličku igru za čiju su provedbu potrebna vrlo jednostavna sredstva: prozirna folija, karton, i izvor svjetla. Međutim, nedostatak samo jednog elementa može dovesti do odgode ili izmjene cijele aktivnosti.
Takvi primjeri potvrđuju da materijalni uvjeti predstavljaju važan preduvjet kvalitetno planiranog i razvojno usmjerenog rada.
2. Pedagoška vrijednost različitih vrsta materijala
Djeca rane i predškolske dobi najbolje uče prvenstveno kroz neposredno iskustvo. Kada mogu dodirnuti, isprobati, premještati, uspoređivati, stvarati i istraživati, učenje postaje prirodan dio igre.
Posebno mjesto u radu imaju tzv. pedagoški neoblikovani materijali – kartonske kutije, tkanine, rolice papira, čepovi, prirodnine, drveni elementi, posude različitih veličina, stari časopisi i slični predmeti bez unaprijed određene funkcije.
Za razliku od didaktičkih sredstava s unaprijed definiranom funkcijom, neoblikovani materijali potiču dijete na samostalno istraživanje i osmišljavanje načina njihove uporabe.
Kutija može postati kuća, tunel ili brod, tkanina može služiti kao pozornica ili šator, a čepovi mogu biti sredstvo za razvrstavanje, brojanje ili oblikovanje uzoraka. Dijete pritom ne koristi samo predmet, nego razvija mišljenje, maštu i sposobnost rješavanja problema.
3. Vrijednost senzoričkih aktivnosti
Senzoričke aktivnosti imaju posebno značenje u radu s djecom rane i predškolske dobi. U tu se svrhu često koriste rastresiti materijali poput riže, graha, leće, kukuruza, brašna ili pijeska.
Manipuliranjem različitim teksturama dijete razvija osjetilnu percepciju, koordinaciju pokreta i finu motoriku. Presipavanje, hvatanje sitnih elemenata i korištenje pomagala poput žlica, hvataljki ili pinceta pridonosi razvoju preciznosti pokreta i pripremi za kasnije grafomotoričke aktivnosti.
4. Suradnja s roditeljima u osiguravanju poticajnog okruženja
Važan segment rada dječjih vrtića predstavlja suradnja s roditeljima, osobito u stvaranju poticajnog i sadržajno bogatog okruženja za djecu.
Takva suradnja temelji se na dobrovoljnosti i zajedničkom interesu za kvalitetu odgojno-obrazovnog rada.
Roditeljima se pritom najčešće unaprijed predstavljaju planirane aktivnosti i njihova razvojna svrha, nakon čega se, prema mogućnostima, uključuju doniranjem materijala koji im više nisu potrebni u kućanstvu.
Iz perspektive rada u skupini, materijali koje bi roditelji inače smatrali otpadom često imaju veliku vrijednost u planiranju i provedbi rada.
Važno je naglasiti da se od roditelja ne očekuje financijsko sudjelovanje niti kupnja novih materijala, već isključivo dobrovoljan doprinos postojećim resursima. Takav oblik suradnje istodobno roditeljima omogućuje bolji uvid u svrhu pojedinih aktivnosti i način rada s djecom.
Važan dio suradnje predstavlja i dokumentiranje, kroz koji se roditeljima približava način na koji se materijali koriste u radu s djecom.
5. Stručne pripreme kao manje vidljiv dio rada odgojitelja
Odgojno-obrazovna aktivnost ne započinje trenutkom kada djeca sjednu za stol ili uđu u prostor dnevnog boravka. Kvalitetnoj provedbi prethodi niz stručnih priprema koje često ostaju izvan fokusa javnosti.
Odgojitelj pritom planira ciljeve aktivnosti, prilagođava sadržaje dobi i interesima djece, organizira prostor i priprema potrebne materijale. Nakon provedbe slijedi promatranje djece, dokumentiranje procesa, analiza reakcija i planiranje daljnjih aktivnosti.
Takve se pripreme provode u okviru ostalih stručnih poslova odgojitelja, koji uključuju vođenje pedagoške dokumentacije, suradnju s roditeljima, stručna usavršavanja i pripremu budućih sadržaja rada.
Riječ je o stručnom i organizacijskom segmentu rada koji nije uvijek vidljiv, ali izravno utječe na kvalitetu svakodnevnog rada u odgojnoj skupini.
6. Uloga osnivača i normativni okvir
Materijalni uvjeti važan su dio organizacije rada u dječjim vrtićima i izravno utječu na raznolikost i poticajne aktivnosti koje se provode s djecom.
Osiguravanje materijalnih uvjeta u dječjim vrtićima u nadležnosti je osnivača, odnosno jedinica lokalne samouprave. Sukladno Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju, osnivač je dužan osigurati odgovarajuće uvjete za rad ustanove, uključujući prostor, opremu i sredstva potrebna za provedbu odgojno-obrazovnog rada.
Dodatno, Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i obrazovanja propisuje minimalne uvjete i normative opremljenosti odgojnih skupina, s ciljem osiguravanja sigurnog i poticajnog okruženja za djecu.
U praksi se razina opremljenosti može razlikovati ovisno o organizaciji, prioritetima i mogućnostima pojedinih ustanova, što može utjecati na dinamiku i raznolikost svakodnevnih zadataka.
Kada su materijalni uvjeti odgovarajući, odgojitelji se mogu usmjeriti na planiranje i provedbu različitih aktivnosti. U uvjetima ograničenih resursa, ovećava se potreba za dodatnim prilagodbama i organizacijskim improvizacijama, kako bi djeca i dalje dobila potpuno iskustvo.
7. Zaključak
Materijalni uvjeti sami po sebi ne određuju kvalitetu odgojno-obrazovnog rada, ali značajno utječu na mogućnosti njegove provedbe, raznolikost aktivnosti i dostupnost razvojno poticajnih sadržaja.
Kvalitetan rad u dječjem vrtiću nastaje u povezanosti stručnih kompetencija odgojitelja, organizacijskih uvjeta rada i dostupnih resursa. Upravo kroz svakodnevno planiranje, prilagodbu i stručnu procjenu odgojitelji stvaraju okruženje u kojem djeca mogu istraživati, učiti, razvijati samostalnost i stjecati pozitivna iskustva ranog odgoja i obrazovanja.
Autorica: Maja Mihajljević, mag. praesc. educ.
