U posljednjih nekoliko godina problem nedostatka odgojitelja u dječjim vrtićima postaje sve izraženiji. Na natječaje za radna mjesta javlja se mali broj kandidata ili ih često uopće nema te se sve češće postavlja pitanje – zašto odgojitelji napuštaju struku? Odgovor na to pitanje ne nalazi se samo u plaćama ili formalnim uvjetima zapošljavanja, već prije svega u svakodnevnoj stvarnosti rada u vrtiću. Upravo uvjeti rada u kojima odgojitelji rade jedan su od ključnih razloga zbog kojih dio stručnog kadra odlučuje potražiti posao izvan struke.
1. Razlozi odlaska iz struke – uvjeti rada kao ključni problem
Kada se govori o razlozima odlaska iz struke, važno je prije svega istaknuti uvjete rada u kojima odgojitelji rade.
U mnogim vrtićima odgojitelji rade u pretrpanim skupinama, uz kroničan nedostatak stručnog kadra. Takvi uvjeti dodatno se otežavaju kada odgojitelj radi s nestručnom zamjenom, zbog čega preuzima povećan opseg odgovornosti i obveza. Dugoročno, takve okolnosti mogu dovesti do iscrpljenosti i profesionalnog nezadovoljstva.
Poseban izazov predstavlja i organizacija rada u uvjetima nedostatka kadra. U praksi se događa da se odgojitelji premještaju iz jedne skupine u drugu, ovisno o trenutačnim potrebama ustanove. Takav način rada otežava kontinuitet odgojno-obrazovnog procesa, ali i dodatno opterećuje odgojitelje koji se svakodnevno prilagođavaju novim skupinama djece i radnim uvjetima.
Osim organizacijskih izazova, dio odgojitelja ukazuje i na potrebu za većom podrškom u profesionalnom okruženju. U određenim situacijama prisutan je osjećaj nedovoljne podrške od strane rukovodećih struktura, što može utjecati na profesionalno zadovoljstvo i osjećaj sigurnosti u radu.
Dodatni izazov predstavlja i komunikacija s roditeljima. Iako je riječ o odgojno-obrazovnoj profesiji, ponekad u komunikaciji dolazi do nerazumijevanja stvarne uloge odgojitelja kao stručnjaka u radu s djecom. Takve situacije mogu utjecati na percepciju profesije i profesionalni identitet odgojitelja.
Važno je istaknuti i materijalne uvjete rada. U pojedinim situacijama odgojitelji se susreću s ograničenim materijalnim uvjetima, zbog čega dio didaktičkih materijala izrađuju sami ili ih nadopunjuju vlastitim angažmanom.
Iako je formalno radno vrijeme odgojitelja jasno definirano, stvarni opseg posla često je širi. Priprema aktivnosti, izrada poticaja, planiranje projekata, vođenje dokumentacije te priprema roditeljskih sastanaka nerijetko se odvijaju i izvan neposrednog rada u skupini.
Kako jedna odgojiteljica opisuje:
„Na papiru radimo pet i pol sati, a u stvarnosti naš rad ne završava izlaskom iz vrtića.“
Sve navedeno pokazuje da opseg i zahtjevnost posla odgojitelja često nadilaze ono što je vidljivo na prvi pogled. U takvim okolnostima postaje razumljivo zašto dio odgojitelja odlučuje potražiti profesionalne prilike izvan struke.
2. Normativni okvir i kolektivni ugovori – pomaci i ograničenja
U posljednje dvije godine, u više jedinica lokalne samouprave, sklopljeni su dodaci kolektivnim ugovorima za zaposlene u dječjim vrtićima, kojima su povećane osnovice za obračun plaća i unaprijeđena pojedina materijalna prava zaposlenika. Takvi pomaci predstavljaju važan korak u prepoznavanju vrijednosti odgojiteljske profesije.
Međutim, unatoč tim promjenama, u praksi i dalje ostaju otvorena pitanja koja kolektivni ugovori ne adresiraju u dovoljnoj mjeri. Jedno od njih odnosi se na stvarni opseg rada odgojitelja, osobito u situacijama kada rade u uvjetima nedostatka kadra ili uz dodatne organizacijske izazove. U takvim okolnostima povećava se odgovornost i opterećenje odgojitelja, ali to najčešće nije izravno prepoznato kroz dodatke na plaću ili druga materijalna prava.
Važeći normativni okvir, uključujući Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, jasno propisuje potrebu osiguravanja stručnog kadra u odgojnim skupinama. No, zbog realnog nedostatka odgojitelja, u praksi se ponekad primjenjuju rješenja koja odstupaju od optimalnih standarda, što dodatno opterećuje postojeći stručni kadar.
Zbog toga se nameće potreba za daljnjim unapređenjem kolektivnih ugovora i normativnog okvira, kako bi oni u većoj mjeri odražavali stvarne uvjete rada u vrtićima i pružili konkretniju podršku odgojiteljima.
3. Što bi sustav mogao promijeniti
Ako želimo zadržati stručne odgojitelje u sustavu, potrebno je sustavno pristupiti rješavanju ovih pitanja.
Prije svega, nužno je osigurati dovoljan broj stručnog kadra kako bi se smanjilo opterećenje postojećih zaposlenika i omogućio stabilan rad u odgojnim skupinama.
Važno je i jasno definirati uloge svih zaposlenika u vrtiću. Podrška pomoćnog osoblja može biti vrijedna u svakodnevnom radu, ali ne može zamijeniti stručni odgojno-obrazovni rad koji zahtijeva specifična znanja i kompetencije.
Također, potrebno je osigurati odgovarajuće materijalne uvjete rada, dostupnost didaktičkih sredstava te primjereno vrednovati rad koji odgojitelji obavljaju i izvan neposrednog rada s djecom.
Jednako je važno raditi na jačanju profesionalnog ugleda odgojitelja u društvu, kao i na kvalitetnoj i partnerskoj suradnji s roditeljima.
Važno je razmotriti i pitanje dugoročne održivosti profesije. Bez jasne strategije privlačenja i zadržavanja stručnog kadra, sustav se sve više oslanja na privremena rješenja koja ne mogu zamijeniti stabilan i kontinuiran rad odgojitelja. Dugoročno gledano, takav pristup može utjecati ne samo na kvalitetu rada u vrtićima, nego i na percepciju same profesije među budućim generacijama. Bez takvih promjena, postoji opasnost da će interes za ovu profesiju nastaviti padati, unatoč njezinoj ključnoj ulozi u razvoju društva.
4. Zaključak
Odlazak odgojitelja iz struke pokazuje koliko su svakodnevni uvjeti rada i opterećenja važni za zadržavanje stručnog kadra u vrtićima. Kvalitetan rad s djecom zahtijeva stabilne, dobro organizirane skupine te podršku koja odgojiteljima omogućuje da svoju profesiju obavljaju odgovorno i održivo.
Sustavne promjene, uključujući osiguravanje dovoljnog broja stručnih zaposlenika, unapređenje materijalnih uvjeta rada i jasnije vrednovanje njihovog rada, ključne su za očuvanje kvalitete ranog i predškolskog odgoja. U suprotnom, postoji rizik daljnjeg smanjenja interesa za ovu profesiju i dodatnog opterećenja onih koji u sustavu ostaju.
Maja Mihajljević, mag. praesc. educ.
