Pravna zaštita radnika privremeno ili trajno nesposobnih za rad

Privremena nesposobnost za rad

Pod privremenom nesposobnošću za rad za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede odnosno drugih okolnosti radi kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

Početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti za rad utvrđuje izabrani doktor. Naime, izabrani doktor utvrđuje dužinu trajanja privremene nesposobnosti osiguranika ovisno o vrsti bolesti koja utječe na privremenu nesposobnost osiguranika u skladu s medicinskom indikacijom i smjernicama koje pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravlje, po prethodno pribavljenom mišljenju stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora odnosno ovisno o drugim razlozima privremene spriječenosti za rad. Stoga, je za utvrđivanje početka ili prestanka privremene nesposobnosti za rad isključivo nadležan izabrani doktor.

Profesionalne bolesti sukladno relevantnim odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju su bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Lista profesionalnih bolesti i poslova na kojima se te bolesti javljaju i uvjeti pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima utvrđuju se Zakonom o listi profesionalnih bolesti.

Postupak utvrđivanja i priznavanja bolesti za profesionalnu bolest pokreće se podnošenjem tiskanice „Prijave o profesionalnoj bolesti“ regionalnom uredu odnosno područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje  nadležnom prema mjestu prebivališta odnosno boravka osigurane osobe, a može i regionalnom uredu odnosno područnoj službi prema sjedištu poslodavca.

Prijavu podnosi poslodavac ili osoba koja samostalno osobnim radom obavlja djelatnost te organizator određenih poslova i aktivnosti iz članka 16. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Predmetna prijava se podnosi po službenoj dužnosti ili na traženje oboljelog radnika odnosno osigurane osobe kojoj se prema tom Zakonu osiguravaju prava za slučaj profesionalne bolesti. Ako poslodavac odnosno organizator određenih aktivnosti i poslova ne podnesu prijavu o profesionalnoj bolesti, tada će je biti obvezan podnijeti izabrani doktor opće/obiteljske medicine prema zahtjevu ozlijeđene ili oboljele osigurane osobe ili prema prijedlogu nadležnog doktora specijaliste medicine rada s kojim Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima sklopljen ugovor o provođenju specifične zdravstvene zaštite radnika, a koji je nadležan za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika prema sjedištu poslodavca odnosno organizatora određenih aktivnosti i poslova.

Zahtjev za priznavanjem profesionalne bolesti i utvrđivanjem prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja uslijed profesionalne bolesti može podnijeti i sama oboljela osigurana osoba odnosno član obitelji u slučaju smrti osigurane osobe.

Rok za podnošenje prijave o profesionalnoj bolesti odnosno zahtjeva je 8 dana od dana kada je osigurana osoba primila ispravu zdravstvene ustanove odnosno ordinacije doktora medicine rada u privatnoj praksi uključenih u mrežu ugovornih subjekata medicine rada, kojom joj je dijagnosticirana profesionalna bolest. Osigurana osoba za koju Hrvatskom zavodu nije podnesena prijava o profesionalnoj bolesti u roku od tri godine od  isteka naprijed navedenog roka izgubit će pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja profesionalne bolesti od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad

Osiguranik za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja odnosno državnog proračuna u sljedećim slučajevima:

• dok izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite ne utvrdi da je sposoban za rad ili
• dok mu nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja nije utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad.

Naknada plaće određuje se od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće. U slučaju kada se osnovica za naknadu plaće ne može utvrditi na navedeni način (osiguranik ima manje od šest isplaćenih plaća u posljednjih šest mjeseci) tada će osnovicu za naknadu plaće činiti pripadajuća plaća za mjesec za koji se određuje naknada plaće.

Pod plaćom na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva se redovita mjesečna plaća osiguranika utvrđena u skladu s odredbama propisa o radu, te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen.

Iznimno, osiguranicima koji pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti ostvaruju na teret sredstava Zavoda ili državnog proračuna u osnovicu za naknadu plaće uračunavaju se i drugi dohoci ostvareni prema primicima od kojih se prema propisima o porezu na dohodak utvrđuje drugi dohodak, pod uvjetom da su isplaćeni u šestomjesečnom razdoblju na temelju kojih se utvrđuje osnovica za naknadu, te da imaju ostvaren staž osiguranja u Zavodu.

Za osiguranike iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4., 6., 8. i 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, osnovicu za naknadu plaće čini mjesečna osnovica osiguranja za obračun i uplatu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje za posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio osigurani slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, umanjena za zakonom propisane obvezne doprinose, poreze i prireze.

Za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu ili profesionalne bolesti osiguranik ima pravo na naknadu plaće u visini 100 % od osnovice za naknadu (bez primjene utvrđenog najvišeg iznosa naknade plaće i bez obzira na staž osiguranja) u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi ozljede odnosno bolesti bez prekida. Nakon isteka navedenog roka ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za istu postoji medicinska indikacija.

Treba napomenuti da se u naknadu plaće ne uračunavaju povremeni primitci kao što su regres, bonus, nagrade ili božićnice koji se isplaćuju na primjer jedanput ili više puta godišnje, odnosno oni primitci koji se ne isplaćuju redovito svaki mjesec.

Osobama koje pružaju njegu i pomoć HRVI Domovinskog rata, umjesto plaće u obzir se uzima novčana naknada koja im se isplaćuje.

Naknada plaće ne može biti niža od 70% osnovice za naknadu plaće. Najniži mjesečni iznos naknade plaće za puno radno vrijeme iznosi 25% proračunske osnovice, odnosno 831,50 kuna, dok najviši mjesečni iznos naknade plaće za puno radno vrijeme kada se ona isplaćuje na teret sredstava HZZO-a je proračunska osnovica uvećana za 28%, odnosno 4.257,28 kuna.

Poslodavac će biti dužan na teret svojih sredstava isplaćivati naknadu plaće za prvih 42 dana privremene nesposobnosti za rad odnosno za prvih 7 dana privremene nesposobnosti za rad za invalida rada u slučaju ako je osiguranik:

• privremeno nesposoban za rad zbog bolesti ili ozljede, odnosno ako je radi liječenja ili medicinskih ispitivanja smješten u zdravstvenu ustanovu
• privremeno spriječen obavljati rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja koje ne može obaviti izvan radnog vremena

U slučaju kada poslodavac radniku ne utvrdi naknadu plaće sukladno pozitivnim zakonskim normama u roku od 30 dana od dana dospijeća isplate plaće kod poslodavca, tada će radnik odnosno osiguranik imati pravo podnijeti zahtjev regionalnom uredu odnosno područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u nastavku teksta: HZZO) za obračun pripadajuće naknade plaće. Po zaprimanju zahtjeva HZZO će obračunati naknadu plaće i obračun dostaviti osiguraniku i poslodavcu najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva. Potom će poslodavac biti obvezan osiguraniku isplatiti naknadu plaće sukladno obračunu koji je dostavio HZZO najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog obračuna.

S druge strane, u slučaju stečajnog postupka ili prestanka postojanja poslodavca, kada nije u mogućnosti zbog nelikvidnosti isplaćivati plaću odnosno naknadu plaće za najmanje dva kalendarska mjeseca, naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad koja se isplaćuje na teret sredstava HZZO-a, kao i u slučaju  kada poslodavac ne izvrši isplatu naknade plaće koja tereti sredstva HZZO-a odnosno državnog proračuna u propisanom roku od 30 dana prema obračunu HZZO-a, isplatu će izvršiti HZZO neposredno osiguraniku.

U takvim okolnostima, odnosno stečaja ili nelikvidnosti, poslodavac će biti obvezan izvršiti obračun naknade plaće za osiguranika te potonji uz dokaz o pokrenutom stečajnom postupku ili nelikvidnosti i uz pisanu izjavu osiguranika o broju tekućeg računa na koji želi da mu se izvrši isplata, dostaviti HZZO-u radi isplate naknade plaće koja tereti sredstva obveznog zdravstvenog osiguranja.

Osiguraniku kojem je za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti prestao radni odnos odnosno obavljanje djelatnosti osobnim radom naknada plaće pripadat će još najviše 30 dana računajući od dana prestanka radnog odnosa odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom i to pod uvjetom da mu je izabrani doktor privremenu nesposobnost utvrdio najmanje osam dana prije dana prestanka radnog odnosa odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom te da je u vrijeme prestanka radnog odnosa odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom imao pravo na naknadu plaće.

Iznimno, pod prethodno navedenim uvjetima, osiguraniku kojem je za vrijeme privremene nesposobnosti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu odnosno posljedica priznate ozljede na radu ili profesionalne bolesti prestao radni odnos odnosno obavljanje djelatnosti osobnim radom pripadat će pravo na naknada plaće i nakon prestanka radnog odnosa odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom sve dok ponovno ne bude radno sposoban odnosno dok mu nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja ne bude utvrđena invalidnost.

Treba napomenuti da će osiguraniku koji je tijekom korištenja istih prava, zasnovao radni odnos s punim ili nepunim radnim vremenom ili je počeo obavljati djelatnost osobnim radom prestati pravo na naknadu plaće.

Pravna zaštita radnika za vrijeme privremene nesposobnosti za rad

Radnik je dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju. U slučaju da radnik zbog opravdanog razloga ne može ispuniti navedenu obvezu, tada je dužan to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.

Poslodavac radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti ne može otkazati ugovor o radu. U slučaju da se radi o ugovoru na određeno vrijeme, takav ugovor će prestati istekom vremena na koje je sklopljen, unatoč eventualnom postojanju bilo koje od navedenih okolnosti.

Radnik koji je bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega je nakon liječenja, odnosno oporavka, ovlašteni liječnik, odnosno ovlašteno tijelo utvrdilo da je sposoban za rad, imat će pravo vratiti se na poslove na kojima je prethodno radio.

U slučaju da je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radnik prethodno radio, tada će mu poslodavac biti dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova koji će morati što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je prethodno radio.  No, ako poslodavac nije u mogućnosti radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova ili ako radnik odbije ponuđenu izmjenu ugovora o radu, tada će poslodavac radniku moći otkazati ugovor o radu na način i pod uvjetima koji su propisani odredbama Zakona o radu.

U sporu između radnika i poslodavca samo će doktor specijalist medicine rada biti nadležan ocijeniti da li su ponuđeni poslovi odgovarajući.

Shodno tome, u nastavku će se ukazati na najznačajnija zakonske norme u pogledu otkazivanja.

Naime, obveza poslodavca je u pisanom obliku obrazložiti otkaz te ga dostaviti radniku. Od dana dostave otkaza ugovora o radu počinje teći otkazni rok. Opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme i bez obveze poštivanja  propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) predstavlja teška povreda obveze iz radnog odnosa ili neka druga osobito važna činjenica, kada uz uvažavanje svih okolnosti  i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Tu treba naglasiti da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Stranka ugovora o radu koja na taj način otkaže, imat će pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza.

U slučaju redovitog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika prethodno pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Također, prije redovitog ili izvanrednog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika ili radom radnika, dužan je radniku omogućiti da iznese svoju obranu. Zakon za vrijeme postojanja određenih okolnosti izričito zabranjuje otkaz.

Naime, postoje određene situacije kada se izričito zabranjuje otkaz odnosno za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju odnosno u roku od petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava.  Takav će otkaz biti ništetan ako je poslodavcu na dan davanja otkaza bilo poznato postojanje navedenih okolnosti ili ako radnik u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju tih okolnosti te o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela. Ugovor o radu tih osoba prestaje smrću poslodavca fizičke osobe, prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra. Ali tijekom provedbe postupka likvidacije može im se otkazati zbog poslovno uvjetovanih razloga.

S druge strane, otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnost za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.

Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Radnik koji osporava dopuštenost otkaza moći će tražiti da sud privremeno, do okončanja spora, naloži njegovo vraćanje na posao.

Treba istaknuti da će radnik imati pravo na dodatno stručno osposobljavanje ako dođe do promjena u tehnologiji ili načinu rada, kao i na sve druge pogodnosti koje proizlaze iz poboljšanih uvjeta rada na koje bi imao pravo. Također, radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti imat će prednost pri stručnom osposobljavanju i školovanju koje organizira poslodavac.

Ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo, tada će poslodavac biti dužan uzeti u obzir nalaz i mišljenje tog tijela, te ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban i koji moraju što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je prethodno radio.  Radi osiguranja tih poslova, trebat će prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove.

U slučaju kada je poslodavac poduzeo sve mjere, a da unatoč tome nije mogao radniku osigurati odgovarajuće poslove odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, poslodavac će tada moći radniku otkazati ugovor o radu uz suglasnost radničkog vijeća.

No, ako radničko vijeće uskrati suglasnost na otkaz radnika koja mora biti pisano obrazložena, poslodavac će moći u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka. O tužbi poslodavca sud prvog stupnja bit će dužan odlučiti u roku od trideset dana od dana podnošenja tužbe.

Radnik koji je pretrpio ozljedu na radu (odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti), a kojemu nakon završenog liječenja, oporavka i profesionalne rehabilitacije, poslodavac ne može osigurati odgovarajuće poslove imat će pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu, ako je ispunio uvjete za stjecanje prava na otpremninu propisanu odredbama Zakona o radu.

Sukladno tome, radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, imat će pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.  Otpremnina se ne smije ugovoriti odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine neće moći biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

Tu treba istaknuti da radnik koji neopravdano odbije ponuđene poslove neće imati pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu.

U radnom zakonodavstvu radnicima koji su zbog različitih zdravstvenih razloga nesposobni za obavljanje tekućih radnih zadataka osigurana je određena razina pravne zaštite, nadasve  radi zaštite njihovih prava iz radnog odnosa. No, unatoč tome, u praksi su i dalje česte situacije u kojima radnici zbog privremene ili trajne nesposobnosti za rad ostaju bez radnih mjesta, posebice zato što poslodavcima predstavljaju nepotrebno financijsko opterećenje u teškim ekonomskim okolnostima. Kako bi se postigla veća razina pravne zaštite potrebno je dosljednije provoditi zakonska pravila (uključujući i ona koja se odnose na zaštitu na radu), a nadasve učinkovitije provoditi inspekcijski nadzor, i strože sankcionirati takve propuste. Pod pritiskom različitih ekonomskih izdataka radnici s narušenim psihofizičkim stanjem nastavljaju obavljati radne zadatke upravo kako bi sačuvali radna mjesta i osigurali materijalna primanja. Poslodavci često zaboravljaju da zadovoljan i motiviran radnik predstavlja jednu od najvažnijih karika za uspjeh njihovog poslovanja te je stoga nužno i mijenjanje svijesti poslodavaca po tom pitanju.