1. Od građenja tornja do zoološkog vrta
Odgojiteljica je za aktivnost građenja pripremila velike kocke. Zamisao je bila da djeca grade toranj, ruše ga i ponovno slažu. Aktivnost je tako i započela, no nakon nekog vremena jedno je dijete donijelo gumene životinje i predložilo izgradnju zoološkog vrta.
Kocke su dobile novu namjenu. Djeca su počela graditi nastambe i uređivati prostor za životinje. Jedna je djevojčica zaključila da su životinje možda gladne pa je donijela plastično voće kako bi ih nahranila. Početna aktivnost postupno se razvila u igru koju su djeca oblikovala vlastitim prijedlozima.
Za taj dio dana bio je predviđen i ples uz glazbu i marame. Odgojiteljica je, međutim, prepoznala dječju zaokupljenost započetom igrom i omogućila njezin nastavak.
Taj primjer otvara pitanje s kojim se odgojitelji često susreću: kako uskladiti pripremljeni plan s interesima koji se pojave tijekom aktivnosti?
2. Planiranje kao stručna obveza
Planiranje je sastavni dio profesionalnih zadaća odgojitelja. Sukladno članku 26. st. 2. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe (NN 57/22), propisano je da odgojitelj pravodobno planira, programira i vrednuje odgojno-obrazovni rad, uređuje prostor i potiče razvoj svakog djeteta prema njegovim sposobnostima.
Sukladno članku 29. st. 2. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe, u ostale poslove odgojitelja izrijekom se ubrajaju i priprema prostora i poticaja.
Priprema materijala i promišljanje mogućih aktivnosti zato ostaju važan dio rada. Ipak, susret djece s ponuđenim poticajima može otvoriti smjerove koje nije moguće unaprijed predvidjeti. Djeca materijale koriste na različite načine, povezuju ih s prethodnim iskustvima i unose vlastite ideje. Planiranje treba ostaviti prostor za takav razvoj aktivnosti.
3. Fleksibilnost u Nacionalnom kurikulumu
Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (NN 5/15) među temeljnim načelima ističe fleksibilnost odgojno-obrazovnog procesa. Ona omogućuje prilagodbu konkretnim mogućnostima, potrebama i interesima djece te uvažavanje njihovih prijedloga i inicijativa.
Razvojna priroda kurikuluma podrazumijeva praćenje i podupiranje aktualnih dječjih interesa umjesto strogog pridržavanja unaprijed određenih sadržaja i aktivnosti. Odgojitelj organizira okruženje za učenje te na temelju praćenja djece promišlja daljnju podršku. Dijete pritom sudjeluje u oblikovanju procesa i, prema svojim interesima, potrebama i mogućnostima, bira aktivnosti i partnere.
U primjeru izgradnje zoološkog vrta odgojiteljica je prepoznala da su djeca ponuđeni materijal povezala s novom temom. Omogućivši nastavak igre, prilagodila je prvotnu zamisao onome što se razvijalo u skupini. Takva odluka pokazuje kako se načelo fleksibilnosti može ostvariti u svakodnevnoj praksi.
4. Dječja inicijativa i pravo na sudjelovanje
Konvencija o pravima djeteta jedno je od polazišta Nacionalnog kurikuluma. Za ovu su temu osobito važni članak 31., kojim se priznaje pravo djeteta na odmor, slobodno vrijeme i igru primjerenu dobi, te članak 12., koji jamči djetetu sposobnom oblikovati vlastito mišljenje pravo da ga slobodno izrazi u pitanjima koja se na njega odnose, uz njegovo uvažavanje u skladu s dobi i zrelošću.
Dijete koje samo pokrene igru i usmjeri njezin tijek te dvije odredbe prakticira na najjednostavniji mogući način.
5. Promatranje kao temelj daljnjeg planiranja
Odluka o prilagodbi aktivnosti temelji se na onome što odgojitelj uočava tijekom igre. Važno je pratiti što djecu zanima, kako koriste materijale, koje prijedloge iznose i kako se dogovaraju. Jednako je važno primijetiti kome je potrebna podrška i jesu li sva zainteresirana djeca u mogućnosti sudjelovati.
U opisanom primjeru jedno je dijete povezalo građenje sa životinjama, a drugo je u igru uključilo njihovo hranjenje. Ta zapažanja pružaju polazište za daljnje promišljanje: treba li ponuditi dodatne materijale, otvoriti razgovor o životinjama ili jednostavno omogućiti da se započeta igra nastavi?
Zabilježeni razvoj igre može pomoći u naknadnom vrednovanju aktivnosti i planiranju novih poticaja. Sama činjenica da su počela graditi zoološki vrt ne znači nužno da ih sve zanima ista tema niti da odmah treba osmisliti novi projekt.
6. Usklađivanje igre i dnevnog ritma
Praćenje dječjeg interesa uključuje i procjenu mogućnosti nastavka igre u konkretnim uvjetima. Potrebe za prehranom i odmorom, sigurnost djece te organizacija rada mogu zahtijevati promjenu ili završetak aktivnosti. Nacionalni kurikulum istodobno prepoznaje mogućnost prilagođavanja dnevnog ritma, uključujući prehranu i dnevni odmor.
Kad je prekid potreban, odgojitelj može djecu pravodobno pripremiti na prijelaz i, ako uvjeti dopuštaju, sačuvati njihove konstrukcije ili dogovoriti nastavak igre. Time se uvažava ono što su započela, uz brigu o ostalim potrebama skupine.
Ako okolnosti omogućuju nastavak, a djeca su zaokupljena igrom, opravdano je razmotriti odgodu druge pripremljene aktivnosti. Odgojitelj tijekom igre procjenjuje kada ponuditi podršku, kada se uključiti, a kada ostaviti djeci dovoljno prostora za samostalno djelovanje.
7. Plan koji se razvija zajedno s djecom
Vrijednost odgojno-obrazovnog rada očituje se i u sposobnosti odgojitelja da prepozna ono što nastaje tijekom aktivnosti. U izgradnji zoološkog vrta djeca su proširila početnu ideju, povezala različite materijale i zajednički oblikovala igru. Takvi trenuci pružaju priliku za praćenje njihova razmišljanja, suradnje i inicijative.
Prilagodba plana može stoga biti rezultat promišljenog stručnog postupanja. Pripremljeni poticaji pokreću aktivnost, promatranje usmjerava odluke tijekom njezina trajanja, a zapažanja iz igre postaju osnova sljedećeg planiranja. U takvom procesu plan se razvija zajedno s dječjim iskustvima.
Autorica: Maja Mihajljević, mag. praesc. educ.
