Logopedija je znanost i struka koja igra ključnu ulogu u očuvanju i unapređenju komunikacijskih sposobnosti, neizostavnih za kvalitetan život svakog pojedinca. Od svojih početaka u 19. stoljeću pa do danas, logopedska djelatnost u Hrvatskoj prošla je dug put razvoja, prateći potrebe društva i medicinske znanosti. Porast broja osoba s poremećajima govora i jezika naglasio je važnost logopedske intervencije, ali i potrebu za jasnim zakonodavnim okvirom koji će osigurati kvalitetu i dostupnost usluga. Upravo zato donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti ("Narodne novine" br. 105/25.) predstavlja povijesni korak u reguliranju ove struke, postavljajući temelje za standardizaciju, stručni nadzor i daljnji razvoj logopedije u Republici Hrvatskoj.
Uvod
Po uzoru na svijet i Europu u to vrijeme, začeci logopedije u Hrvatskoj sežu u 19. stoljeće. U početku su se liječnici bavili različitim „manama“ govora, a krajem stoljeća su se osnivale ustanove sa svrhom provođenja terapije. Moderna logopedija, kakvu danas poznajemo, priznala je logopediju kao posebnu disciplinu.
Sposobnost komunikacije, kako verbalne, tako i neverbalne, neizostavna je vještina u životu čovjeka, a njen narušen razvoj ili nedostatak komunikacijskih sposobnosti koje su nastupile uslijed različitih oštećenja i oboljenja čine osobu nesposobnom za samostalan život i rad. Tu nastupaju logopedi, stručnjaci iz područja zdravstvene djelatnosti, koji uz medicinsko liječenje i odgovarajuću terapiju pomažu u prevenciji i liječenju poremećaja. Osim liječenja i rehabilitacije, logopedska djelatnost uključuje i prevenciju, probir, otkrivanje, procjenu, dijagnostiku i interpretaciju poremećaja predverbalne, verbalne i neverbalne komunikacije, jezika (usmenog i pisanog), govora i glasa nastalih uslijed različitih uzroka, poremećaja oralno-laringealnih funkcija (gutanja) i srodnih poremećaja, poremećaja verbalne i/ili neverbalne komunikacije u osoba s posebnim potrebama (mentalnom retardacijom, cerebralnom paralizom i kroničnim bolestima, sljepoćom i slabovidnošću, autizmom, emocionalnim teškoćama).
Široka rasprostranjenost i potreba za ovakvom djelatnošću primjetna je kroz različite ustanove u kojima se obavlja, kao što su zdravstvene, ali i odgojne i obrazovne, one u kojima se čovjek razvija i raste, u kojima ostvaruje kontakte s drugim ljudima, u kojima je začetak komunikacije i učenja.
Trenutačno stanje u Republici Hrvatskoj
Alarmantne su brojke logopeda u Republici Hrvatskoj. Brzo rastući broj djece s govornim poteškoćama je neproporcionalan broju logopeda. Svega je jedan logoped na 6000-6500 stanovnika što je znatno manje od preporučenog omjera (1 logoped na 2000 do 3000 stanovnika). Nešto povoljnija situacija je u većim gradovima gdje je veći broj zdravstvenih ustanova, odgojno-obrazovnih ustanova, ustanova u sustavu socijalne skrbi te veći broj privatnih praksi koje pružaju radna mjesta, dok je najgore u selima i na otocima.
Do prije pet godina, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu bio je jedini studij koji je nudio mogućnost obrazovanja u području logopedske znanosti s upisnom kvotom od 50 studenata. Rad na kvaliteti usluge može se zahvaliti otvaranju novih studija logopedije na Fakultetu za logopediju Sveučilišta u Rijeci s upisnom kvotom od 30 studenata, kao i na Sveučilišnom prijediplomskom studiju Logopedije u Osijeku.
Prema saznanjima Hrvatskog logopedskog društva od ukupnog broja zaposlenih logopeda približno 70% logopeda radi u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, dok je preostalih 30% logopeda zaposleno u ustanovama odgoja i obrazovanja, znanosti i privatnoj praksi. Od 2023. godine omogućen je rad logopedima na razini domova zdravlja, a sada im je omogućava rad u privatnoj praksi i na primarnoj razini zdravstvene zaštite.
Zakon o logopedskoj djelatnosti
Logopedska struka nastoji iskoristiti sve svoje mogućnosti na najučinkovitiji način uz zaštitu populacije kojoj je potrebna i koja koristi njihovu pomoć. Kako bi to bilo učinkovito i zaštićeno, potrebno je da se djelovanje temelji na zakonom utvrđenim pravilima. Iz tog razloga, nužno je bilo donošenje zakona koji će uređivati djelovanje logopeda, standard njihovog obrazovanja i uvjete za obavljanje djelatnosti. Ministarstvo zdravstva objašnjava da je donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti ("Narodne novine" br. 105/25.) u skladu s ciljevima Nacionalnog razvoja plana zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine, u kojem se poseban osvrt odnosi na jačanje uloge primarne zdravstvene zaštite, a koje se postiže i širenjem dostupnosti logopedske djelatnosti u okviru Mreže javnozdravstvene službe.
Hrvatski sabor izglasao je Zakon o logopedskoj djelatnosti 15. srpnja 2025. godine, koji je na snazi od 31. srpnja 2025. godine. Njime je uređen sadržaj, organizacijski oblici i uvjeti za obavljanje logopedske djelatnosti, standard obrazovanja, dužnosti i odgovornosti sveučilišnih magistara logopedije, stručni nadzor nad radom magistara logopedije te nadzor nad obavljanjem logopedske djelatnosti u Republici Hrvatskoj.1 Zakon se osobito osvrće na obavljanje djelatnosti s ciljem povećanja broja stručnjaka koji bi u što kraćem vremenu pružili pravovaljanu i kvalitetnu pomoć potrebitima. Detaljno su propisani uvjeti za obavljanje logopedske djelatnosti koju može obavljati magistar logopedije sa znanjem hrvatskog jezika, koji je učlanjen u Hrvatskoj komori logopeda i upisan u Registar magistara logopedije Hrvatske komore logopeda i ima odobrenje za samostalan rad na temelju rješenja koje izdaje Komora, a koje se obnavlja svakih šest godina. Izrazito je važno da se magistri logopedije stručno usavršavaju kako bi mogli održati i unaprijediti kvalitetu svojih usluga. U svome radu, magistri logopedije dužni su postupati savjesno i samostalno, poštivajući integritet korisnika usluge. U suprotnom, mogu odgovarati stegovno. Logopedi podliježu nadzoru Povjerenstva za stručni nadzor koje osniva Komora. Pored škola i vrtića, koje prve vežemo uz pojam logopeda, ova djelatnost se može obavljati u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima za obavljanje zdravstvene djelatnosti i u privatnoj logopedskoj praksi, kao i u sustavu socijalne skrbi.
Stanovita pažnja u Zakonu je usmjerena na privatnu logopedsku praksu. Njome se nastoji postići da magistri što prije krenu s radom nakon završetka studija. Ovaj organizacijski oblik obavljanja logopedske djelatnosti podrazumijeva ispunjenje svih onih zakonom propisanih uvjeta koji se propisani i tiču se magistra logopedije, uz dodatan uvjet – pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Komore o opravdanosti osnivanja privatne logopedske prakse u mreži javne zdravstvene službe odnosno mišljenje Komore o opravdanosti osnivanja privatne logopedske prakse izvan mreže javne zdravstvene službe. Izostalo rješenje, kojim se utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za obavljanje privatne logopedske prakse s obzirom na prostor, radnike te dijagnostičku i terapijsku opremu, a kojim se utvrđuje dan s kojim će magistar logopedije započeti obavljati privatnu praksu, predstavlja zapreku za obavljanje navedene prakse. Zakon nadalje u detaljno propisuje što je još potrebno magistru logopedije kako bi ispunio sve uvjete s ciljem otvaranja vlastite privatne logopedske prakse. Ono predviđa različite okolnosti kao što su obavljanje privatne logopedske prakse u novom prostoru, grupna privatna praksa koju čine više udruženih magistara logopedije i slično. Samom spoznajom da se radi o privatnoj sferi, nameće nam se pitanje ostvarenja određenih novčanih sredstava. Nositelj privatne logopedske prakse može ostvariti dohodak putem različitih ugovora koje sklapa sa Zavodom, domovima zdravlja, jedinicama lokalne i regionalne samouprave, dobrovoljnim osiguravateljima, kroz sudjelovanja korisnika zdravstvene zaštite koji pokrivaju cijeli ili dio troška zdravstvene zaštite, ali i za sam rad izvan ugovorenog punog radnog vremena sa Zavodom u privatnoj logopedskoj praksi za obavljanje poslova za koje mu je izdano odobrenje za samostalan rad.
Hrvatska komora logopeda
Veliku novost čini postavljanje zakonskih temelja za osnivanje Komore koja će predstavljati magistre logopedije. Kako njihove interese, tako i zahtjeve. Članak 49. Prijelaznih i završnih odredaba propisuje da će Ministarstvo zdravstva i Hrvatsko logopedsko društvo osnovati Komoru logopeda odlukom u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona. Ovakva samostalna strukovna organizacija ima svojstvo pravne osobe s javnim ovlastima koje su navedene u članku 34. Zakona. Ova pravna osoba ima svoj Statut te tijela – Skupština, Upravni odbor, Nadzorni odbor, predsjednik i druga tijela.
Ranije spomenuti Registar vodi Komora koja upisuje magistre logopedije koji ispunjavaju uvjete za samostalan rad. Svaki magistar logopedije koji obavlja logopedsku djelatnost na području Republike Hrvatske obvezan je učlaniti se u Komoru.
Komora na neki način zaokružuje logopedsku djelatnost te tako obuhvaća svaki njen aspekt, od odlučivanja o izdavanju, obnavljanju i ukidanju odobrenja za samostalan rad, vođenja Registra, obavljanja stručnog nadzora nad radom magistara logopedije u Republici Hrvatskoj, te provođenja postupka priznavanja stručnih inozemnih kvalifikacija sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. Upravo to je izuzetno bitno za logopedsku struku koja se ne može pohvaliti velikim brojem „članova“, ali se može raditi na njenoj kvaliteti, rastućem broju zadovoljnih korisnika, pruženoj pomoći, izazovima koji su neizbježni. Tako okupljeni magistri, ali i dobrovoljni članovi Komore, kao što su oni koji su nezaposleni, u mirovini, u inozemstvu i sl., uz pomoć Komore i njenih smjernica mogu proizvoditi samo pozitivne rezultate.
Zaključno
Logopedija kao interdisciplinarna znanost štiti i pomaže u potpunom ostvarenju jednoga od temeljnim prava čovjeka, a to je sloboda jezika i govora. Sve je više djece, ali i odraslih osoba koji su pretrpjeli moždane udare, traume glave ili pate od neurodegenerativnih bolesti poput Parkinsonove bolesti i demencije, kojima logopedska terapija donosi mnoge dobrobiti. Povećano samopouzdanje, otvorenost, prihvaćenost, upis u školu su samo neke od mnogih. Dugo iščekivani Zakon konačno je ugledao svjetlo dana. Njegovo donošenje predstavlja sigurnost da će se logopedska djelatnost obavljati stručno, provjereno i uz još veći stupanj sigurnosti za njene korisnike. Prijeka potreba za magistrima logopedije nastojat će se zadovoljiti povećanjem upisne kvote na fakultetima i omogućavanjem da samostalno osnuju privatnu praksu na razini zdravstvene zaštite kako bi čim prije krenuli s radom.
Karla Katalinić, univ.mag.iur
LITERATURA
__________________________________________
^ 1 Članak 1. Zakona navodi da se odredbe jednako odnose i primjenjuju i na profesore defektologe - smjer oštećenje govora, sluha i vida, profesore defektologe - logopede, diplomirane defektologe - logopede, diplomirane logopede, profesore logopede te na osobe koje su prema prethodno važećim propisima stekle akademski naziv magistar logopedije.
