Trenutno važeći Zakon o minimalnoj plaći
Zakonom o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18., dalje u tekstu; Zakon) propisuje se način utvrđivanja iznosa minimalne plaće, rokovi njezina utvrđivanja i provedba nadzora nad njegovom primjenom. Člankom 3. Zakona minimalna plaća definirana je kao najniži mjesečni iznos brutoplaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu. U iznos minimalne plaće ne ubrajaju se povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Minimalna plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje se i isplaćuje razmjerno ugovorenom radnom vremenu.
Potrebno je spomenuti kako je već ranijim Zakonom o izmjeni Zakona o minimalnoj plaći koji je stupio na snagu 1. siječnja 2018. godine, objavljen u „Narodnim novinama“ broj 130/17., definicija minimalne plaće je precizirana te je izrijekom navedeno da se u takvu plaću ne ubrajaju povećanja koja radniku pripadaju za noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. S obzirom da se navedeno pokazalo kao dobro zakonsko rješenje iste definicije su zadržane i u odredbama trenutno važećeg Zakona. Nadzor nad primjenom ovoga Zakona obavljaju središnja tijela državne uprave koja su prema posebnim propisima ovlaštena za nadzor u vezi s radom i zapošljavanjem, a nadzor zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračuna, prijava i uplata proračunskih prihoda središnje tijelo državne uprave nadležno za financije.
Zakon ima cilj da minimalna plaća bude socijalno ekonomski zaštitni instrument održavanja egzistencijskog minimuma, njezin bi se udio u prosječnoj plaći trebao postepeno povećavati, a njezina visina trebala bi omogućiti ostvarivanje gospodarskih i socijalnih interesa radnika koji imaju najniža primanja te omogućiti poslodavcima kvalitetnije planiranje poslovne godine, kao i jednostavnije usklađivanje s aktualnim gospodarskim kretanjima.
Potreba za donošenjem novih izmjena i dopuna Zakona
Predmetni je Zakon već i zadnjim izmjenama i dopunama osnažio institut minimalne plaće u Republici Hrvatskoj na način da je omogućena dodatna preciznost i transparentnost u postupku određivanja minimalne plaće, a zadržavanjem definicije kojom se iz iste izuzimaju povećanja s osnove prekovremenog rada, rada noću, nedjeljom i blagdanom, omogućeno je da se radnicima koji imaju pravo na navedena povećanja temeljem Zakona ta povećanja zaista i isplate. Ipak, iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike smatraju kako je institut minimalne plaće potrebno stalno preispitivati iz razloga jer se odnosi izravno na najranjivije skupine zaposlenih, one koji se unatoč zaposlenju nalaze u riziku od siromaštva. U skladu s navedenim, potrebno je ne samo održavati, već i podizati razinu prava i razinu zaštite koju im zakonska rješenja pružaju.
Stoga, iako je već ranije izmjenom Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 130/17.) postignuto da je predmetni institut trenutno uređen na precizniji način koji je, k tome, omogućio veća primanja radnicima koji primaju najniže plaće u Republici Hrvatskoj, ocijenjeno je da postoji daljnji prostor za poboljšanje definicije i uređenje minimalne plaće.
Naime, minimalna plaća je propisana kao mjesečni iznos, slijedom čega poslodavac ne smije isplatiti manji iznos od propisanog neovisno o broju radnih sati tijekom mjeseca. To posebno dolazi do izražaja u prerađivačkoj industriji, budući da manji broj radnih dana u mjesecu znači i manji broj radnih sati, i obrnuto, što se izravno odražava na produktivnost. Kada se minimalna plaća isplaćuje uvijek u istom mjesečnom iznosu, radnik tada za različiti broj odrađenih sati dobiva isti iznos, što činjenično znači da je zapravo različito plaćen za svoj rad tj. za pojedine sate svoga rada. Također, prilikom propisivanja izuzimanja pojedinih osnova za povećanje plaće iz minimalne plaće, nisu izuzeta i obvezna zakonska povećanja plaće koja radniku pripadaju po osnovi otežanih uvjeta rada.
Sukladno članku 6. Zakona visinu minimalne plaće za svaku kalendarsku godinu uredbom utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra nadležnog za rad (u daljnjem tekstu; ministar). Minimalna plaća ne može se utvrditi u iznosu manjem od iznosa koji je bio utvrđen za prethodnu godinu. Ministar će, imajući u vidu povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj brutoplaći isplaćenoj u pravnim osobama od siječnja do srpnja tekuće godine, uzimajući u obzir inflaciju, kretanje plaća, kretanje nezaposlenosti i zaposlenosti, demografska kretanja te ukupno stanje gospodarstva, a posebnu pozornost posvećujući djelatnostima s niskim plaćama i ugroženim skupinama zaposlenih, nakon konzultacija sa socijalnim partnerima, Vladi Republike Hrvatske predložiti visinu minimalne plaće. Redovite godišnje konzultacije sa socijalnim partnerima u pravilu se održavaju u rujnu i listopadu.
Na temelju članka 6. Zakona Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 29. listopada 2020. donijela Uredbu o visini minimalne plaće za 2021. godinu ("Narodne novine" br. 119/20.). Visina minimalne plaće za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. godine utvrđuje se u bruto iznosu od 4.250,00 kuna i stupila je na snagu 1. siječnja 2021. godine.
Prema dostupnim podacima Državnog inspektorata-inspekcije rada, i dalje je značajan udio pokrenutih prekršajnih postupaka koji se odnose na neisplatu zakonom propisane minimalne plaće radnicima. Naime, tijekom 2020. godine utvrđeno je da poslodavci za 1.689 radnika nisu isplatili niti minimalnu plaću, zbog čega je Državni inspektorat podnio optužne prijedloge zbog sumnje na počinjenje 318 prekršaja iz Zakona. Također, evidentirane su i teškoće u provedbi propisa i nadzoru nad njihovom primjenom ako se plaća ugovara u neto iznosu, a određena specifična problematika nastaje i uslijed činjenice da niti u jednom važećem propisu nije izrijekom zabranjeno odreći se od isplate minimalne plaće. Sve navedeno otvara mogućnosti zlouporaba.
Isto tako, značajan problem u pojedinim granama gospodarstva predstavlja rad nedjeljom i blagdanom te prekovremeni i noćni rad koji nisu adekvatno plaćeni za sate rada u takvim uvjetima. Iako Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.), kao opći propis o radnim odnosima, propisuje osnove za obvezno zakonsko povećanje plaće, iznos povećanja uređuju drugi izvori prava koji poslodavca obvezuju. Povećanje može biti izraženo i u najmanjoj novčanoj jedinici u Republici Hrvatskoj, a da pritom bude u skladu s općim propisom o radu odnosno da u takvom slučaju ne postoji prekršajna odgovornost poslodavca. Obzirom da svaka djelatnost ima određene posebnosti koje ju karakteriziraju, povećanja plaće su često definirana kolektivnim ugovorima na vrlo neujednačen način i bez mogućnosti prekršajnog sankcioniranja ako tako ugovorena povećanja nisu u cijelosti isplaćena. Nesigurnosti pridonosi i činjenica da je u Republici Hrvatskoj nedostatna pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima.
Potrebno je spomenuti i kako je minimalna plaća u fokusu europskih politika, a osiguranje pravedne minimalne plaće za sve radnike u Europskoj Uniji jedan je od prioritetnijih ciljeva jer razina minimalne plaće izravno utječe na rasprostranjenost siromaštva među zaposlenima. Unaprjeđenje zakonodavstva koje se odnosi na uređenje minimalne plaće dio je programske politike Vlade za mandatno razdoblje 2020.-2024., a dijelom je povezano i s implementacijom načela Europskog stupa socijalnih prava, usvojenih 17. studenoga 2017. u Goeteborgu, koji predstavljaju smjernice europskim politikama prema jakoj socijalnoj Europi.
Upravo radi uspostave kvalitetnijeg, boljeg i cjelovitijeg regulatornog okvira te kako bi se uklonile moguće zlouporabe i negativni indikatori te naposljetku riješili prethodno navedeni problemi pokazala se potreba za donošenjem novih zakonskih rješenja u okviru izmjena i dopuna Zakona.
Što se uređuje novim predloženim Zakonom?
Sukladno čl. 14. trenutnog Zakona nadležno ministarstvo imalo je obvezu u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona provesti naknadnu procjenu učinaka ovoga Zakona. Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim novim zakonom uvode novu materiju, a odnosi se na obvezno određivanje plaće do visine minimalne plaće u bruto iznosu te propisivanje načina utvrđivanja minimalnih povećanja plaća po pojedinim taksativno nabrojanim osnovama. Slijedom navedenog, potrebno je proširiti odredbu koja uređuje predmet zakona.
Posebna vrijednost uređenja načina utvrđivanja minimalnih povećanja plaće i uvođenja nadzora nad primjenom tog dijela nove zakonske materije ogleda se u povećanju minimalnih primanja radnika ali i promicanju socijalnog dijaloga te poticanju kolektivnog pregovaranja.
Nadzor nad primjenom odredbi kolektivnog ugovora čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu, i to u dijelu materijalnih prava propisanih ovim zakonom, tj. u dijelu prava radnika na isplatu tako ugovorene minimalne plaće koja je povoljnija od one zakonske kao i u dijelu minimalnih povećanja, osigurava dodatnu zaštitu materijalnih prava radnika. Navedeno je posebno značajno za radnike koji rade nedjeljom, blagdanom i drugim danom za koji je određeno da se ne radi te radnike koji rade u noćnom i prekovremenom radu, drugim riječima, radnike koji povremeno rade u težim uvjetima od redovnih odnosno uobičajenih.
Pored dosad izuzetih osnova za povećanje plaće, iz iznosa minimalne plaće prijedlogom Zakona se izuzima i povećanje plaće s osnove otežanih uvjeta rada, čime se dodatno omogućavaju veća primanja radnika koji u takvim uvjetima rade. Donošenjem novog Zakona onemogućit će se zlouporabe vezane uz ugovaranje plaće u neto iznosu te uz dopuštenost odricanja od prava na plaću. Omogućavanjem ugovaranja minimalne plaće za mjesečni fond sati ista se može prilagoditi broju odrađenih sati tijekom mjeseca, čime će se pomiriti interesi i poslodavaca i radnika na pravedan način.
Prijedlog novog Zakona propisuje način utvrđivanja minimalnih povećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom, blagdanom i drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, i to najmanje u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu. Tako utvrđena povećanja pripadaju radnicima svih djelatnosti odnosno razine na koju je kolektivni ugovor proširen. Ako bi poslodavac propustio isplatiti povećanja plaće kako je to ugovoreno kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu, odgovarao bi za prekršaj za koji je predviđena visoka novčana kazna.
Što se želi postići donošenjem novog Zakona?
Iako postoje određene ekonomske teorije koje upozoravaju da definiranje, odnosno zakonsko propisivanje minimalne plaće može imati negativan utjecaj na gospodarski rast i zaposlenost iz nadležnog ministarstva vjeruju da će donošenjem novog Zakona omogućiti veće minimalne plaće radnicima koji rade u djelatnostima u kojima važe kolektivni ugovori koji imaju proširenu primjenu sukladno općem propisu o radu.
Vrijedi istaknuti i kako Državni zavod za statistiku u svojim analizama glede socijalnih učinaka Zakona još ranije je konstatirao da rast minimalne plaće utječe i na rast ostalih plaća, čime se pozitivno utječe ne samo na najrizičnije skupine kada je riječ o siromaštvu, već i na ostale skupine radnika, dok rast plaće znači bolji životni standard uslijed jačanja kupovne moći, i posljedično pozitivno utječe na demografske trendove. Upravo se navedeno želi i dalje osiguravati jasnijim i preciznijim odredbama u novom Zakonu.
Nadalje, uspostavom kontrole nad osnovnim materijalnim pravima tj. minimalnim plaćama i minimalnim povećanjima plaće za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi ugovorenim kolektivnim ugovorom koji se prošireno primjenjuje, sprječava se nelojalna konkurencija među poslodavcima, a radnicima osiguravaju nužno potrebna adekvatna primanja za obavljeni rad. Ujedno će ovakva novina pozitivno utjecati na suzbijanje neprijavljenoga rada koji je u značajnoj mjeri zastupljen, između ostalog, upravo u djelatnosti u kojoj u ovome trenutku važi kolektivni ugovor čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu (Kolektivni ugovor za graditeljstvo). Time se provodi i mjera utvrđena Nacionalnim programom za suzbijanje neprijavljenoga rada u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2021. – 2024.
Zbog izuzimanja povećanja plaće s osnova otežanih uvjeta rada iz iznosa minimalne plaće, donošenjem novoga Zakona omogućit će se adekvatna visina najnižih plaća u Republici Hrvatskoj, što će imati za posljedicu veći standard radnika. Utvrđivanjem da se minimalna povećanja koje radniku treba isplatiti za rad nedjeljom, blagdanom, noću i u prekovremenom radu utvrđuju kolektivnim ugovorima čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu, te uvođenjem prekršajnih sankcija za poslodavca koji radniku ne bi isplatio barem povećanje u tako određenom iznosu, omogućuje se puna primjena Ustavom zajamčenog prava svakog zaposlenika na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. U tome se ogleda racionalizacija provedbe odnosno novina kojom se proširuje područje primjene ovoga Zakona izvan područja isplate zakonske minimalne plaće, pa tako Zakon sada propisuje i način određivanja minimalne plaće u bruto iznosu te utvrđivanja minimalnih povećanja plaće za pojedine ključne osnove temeljem kojih radnik ima pravo na povećanu plaću.
Na kraju, možda i najznačajnija novina u prijedlogu novog Zakona odnosi se na onemogućavanje zlouporabe vezane uz nepostojanje zabrane odricanja od prava na plaću kao i ugovaranja plaće u neto iznosu.
Ivan VIDAS, struč. spec. oec.
