U središtu

Korištenje godišnjeg odmora radnika u dječjim vrtićima

07.06.2023

Godišnji odmor je pravo svakog radnika kojeg se on, sukladno članku 80. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.) ne može odreći. Obveza je svih poslodavaca do dana 30.06. tekuće godine utvrde raspored korištenja godišnjeg odmora. Međutim, rad u dječjem vrtiću, u kojemu većinu radnika čine odgajatelji i ostali stručni radnici, ima svoje specifičnosti.

Prikaz relevantnih odredaba Zakona o radu, s posebnim osvrtom na pravilnike o radu vrtića i kolektivne ugovore

Prema članku 76. Zakona o radu, radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu. Godišnji odmor, sukladno članku 77., iznosi najmanje četiri tjedna, a pet tjedana za maloljetne radnike i radnike koji rade na poslovima na kojima ih, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja. Sukladno stavku 2. članka 77., kolektivnom ugovoru, sporazumu sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog Zakonom. Dakle, nema nikakve zapreke da dječji vrtić svojim pravilnikom o radu utvrdi da radnik ima pravo na, primjerice, 25 dana godišnjeg odmora čim stekne pravo na korištenje punog godišnjeg odmora.

Što se tiče stjecanja prava na godišnji odmor, prema stavku 3. članka 77., radnik koji se prvi puta zaposli (kao i onaj koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana), stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa. Što ako radnik nije ispunio taj uvjet? Da li i on ima pravo koristiti godišnji odmor? Tu dilemu rješava članak 78. koji propisuje da i takav radnik ima pravo na razmjerandio godišnjeg odmora, koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa. Dakle, maksimalan broj dana godišnjeg odmora pojedinog radnika podijeli se sa brojem mjeseci u godini i pomnoži sa brojem mjeseci koje je radnik proveo u radnom odnosu, kako bi se dobio razmjeran dio godišnjeg odmora kojega radnik može koristiti dok još nije proteklo šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa. Isto tako, pravo na (samo) razmjerni dio godišnjeg odmora ostvaruje i radnik kojem prestaje radni odnos, za kalendarsku godinu u kojoj mu i prestaje radni odnos. Što se tiče izračunavanja trajanja razmjernog godišnjeg odmora, sukladno članku 79. stavku 4. najmanje polovina dana godišnjeg odmora zaokružuje se na cijeli dan a najmanje polovina mjeseca na cijeli mjesec.

Kao što je već spomenuto, pravo radnika na godišnji odmor je njegovo apsolutno pravo te je, prema članku 80., sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora ništetan. Prema članku 81., za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući tu pritom i sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Dakle, Zakon propisuje minimum, a na vrtićima je da svojim pravilnicima o radu ili kolektivnim ugovorima urede dodatna prava, poput naknade za korištenje godišnjeg odmora (regresa).

Posebni je slučaj naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Sukladno članku 82., poslodavac je, u slučaju prestanka ugovora o radu, dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Ta se naknada određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora. Dakle, ukoliko radnik u dječjem vrtiću, primjerice, odluči sporazumno raskinuti ugovor o radu, mora se voditi računa o tome da li mu omogućeno korištenje godišnjeg odmora. Ukoliko radnik nije iskoristio sav godišnji odmor, vrtić mu mora isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, budući da je to njegova zakonska obveza.

Članak 83. propisuje korištenje godišnjeg odmora u dijelovima. Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristi najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od dva tjedna. Što se prijenosa godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu tiče, članak 84. stavak 1.  ističe da se neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dva tjedna  može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Ukoliko bi godišnji odmor ili dio godišnjeg odmora bio prekinut ili ne bi bio korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, i to zbog bolesti, korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust i dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, tada ga radnik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Iznimno, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji radnik zbog korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju nije mogao iskoristiti ili njegovo korištenje vrtić kao poslodavac nije omogućio do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, tada ga radnik ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad. Od relevantnih zakonskih članaka, članak 83. i 84. stvaraju najviše poteškoća u praksi, o čemu pišemo u narednom poglavlju. Vrtići mogu svojim pravilnicima o radu i kolektivnim ugovorima detaljnije urediti ovu problematiku, no ipak se moraju držati okvira koji im nameće Zakon.

Sukladno članku 85.,poslodavac odnosno vrtić mora utvrditi raspored korištenja godišnjeg odmora, i to najkasnije do 30.06. tekuće godine. Pri utvrđivanju rasporeda moraju se uzeti u obzir potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor raspoložive radnicima. Dakle, iako je godišnji odmor radnikovo pravo, uvijek se moraju uzeti u obzir okolnosti na poslu te se, iz tog istog razloga, godišnji odmori koriste onda kada postoji najmanji obim posla, poput ljetnih mjeseci i božićno-novogodišnjih praznika. Vrtić ujedno mora radnika najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja. Oblik obavijesti nije propisan te to može biti neka odluka ili rješenje o korištenju godišnjeg odmora radnika, sa obvezatnom uputom o pravnom lijeku za radnika koji je nezadovoljan donesenim aktom. Radnik ima pravo jedan dan godišnjeg odmora koristiti kada želi, s time da da o tome mora obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja. Mogućnost takvog korištenja godišnjeg odmora postoji samo ako ne postoje posebno opravdani razlozi na strani vrtića kao poslodavca koji to onemogućuju. To bi, primjerice, mogao biti povećani opseg posla zbog kojega ravnatelj ne može omogućiti radniku korištenje godišnjeg odmora kada on to želi.

Korištenje godišnjeg odmora u vrtićima – praktični problemi

Kao što je već spomenuto, korištenje godišnjeg odmora u dijelovima, sukladno člancima 83. i 84., može se pokazati problematičnim u praksi. Pravilnik o radu može, primjerice, poznavati terminologiju prvog i drugog dijela godišnjeg odmora. Prvi dio godišnjeg odmora mora trajati najmanje dva tjedna (10 radnih dana) neprekidno i mora se iskoristiti tijekom kalendarske godine za koju se ostvaruje pravo na godišnji odmor. Drugi dio mora se iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine. Da li je moguće korištenje godišnjeg odmora u više dijelova? U teoriji jest, no mora se imati na umu ograničenja Zakona o radu: tijekom kalendarske godine za koju se ostvaruje pravo na godišnji odmor mora se iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, a neiskorišteni dio godišnjeg odmora koji je duži od dva tjedna može se prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30.06. naredne kalendarske godine.

Većinu radnika u dječjem vrtiću čine odgajatelji i drugi stručni radnici. I ako se utvrdi raspored korištenja godišnjeg odmora, što je zakonska obveza vrtića, uvijek može doći do toga da dio godišnjeg odmora ostane nerealiziran budući da se je, primjerice, odgajatelj morao vratiti na posao usred bolovanja kolege ili drugog sličnog razloga. Kako tretirati dane neiskorištenog godišnjeg odmora? Famozne „slobodne dane” radno zakonodavstvo ne poznaje te su oni stvar samoga poslodavca koji mora voditi računa o preostalim danima godišnjeg odmora pojedinog radnika. Neovisno o tome da li se godišnji odmor koristi u dva ili više dijela, mora se po odlukama koje je ravnatelj u ime dječjeg vrtića izdao radniku vidjeti da je do 30.06. sljedeće godine iskorišten sav godišnji odmor za prethodnu kalendrasku godinu te se radi o obvezi koje se vrtić ne može osloboditi.

Vrtić mora do 30.06. tekuće godine utvrditi raspored korištenja godišnjeg odmora. Radi se o obvezatnom dokumentu kojim je potrebno, što je preciznije moguće, unaprijed odrediti datume godišnjeg odmora za svakog pojedinog radnika. Kako tome pristupiti, stvar je svakog vrtića: neki vrtići, primjerice, imaju kolektivne godišnje odmore za sve radnike, dok drugi raspoređuju radnike na godišnji odmor imajući na umu potrebe posla, kako bi se osiguralo da radnika, za vrijeme njegove odsutnosti, mijenja drugi radnik. Prvi dio godišnjeg odmora može se unaprijed odrediti dok se za drugi, kasniji može koristiti sintagma „odrediti će se naknadno”, itd.  Nakon što utvrdi raspored korištenja godišnjeg odmora, vrtić mora radnika barem petnaest dana prije obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja. Drugim riječima, odluku odnosno rješenje o korištenju godišnjeg odmora treba se nastojati predati radniku 15 dana unaprijed.

Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristi kada on želi. Radnik ima obvezu o tome obavijestiti vrtić namjanje tri dana prije namjeravanog korištenja. Vrtić će, u pravilu, nastojati radniku izaći u susret, osim ako to posebno opravdani razlog na njegovoj strani onemogućuje. Dobro je pitanje da li za taj jedan dan godišnjeg odmora treba pisati odluku, ili je to dovoljno negdje „zabilježiti”. Zakon o radu za taj slučaj ništa posebno ne propisuje te je odlučivanje o istome stvar prakse samoga vrtića.

Zaključak

Člankom smo pružili kratak pregled relevantnih odredaba Zakona o radu kojima se uređuje korištenje godišnjeg odmora. Pritom smo se pozabavili praktičnim implikacijama koje postoje za vrtiće. U provedbenom smislu, radi se o složenoj zakonskoj obvezi, budući da se radniku mora omogućiti korištenje godišnjeg odmora, što je njegovo zakonsko pravo, no istovremeno i sam dječji vrtić mora voditi računa o nesmetanom odvijanju posla i sukladno tome prilagoditi raspored korištenja godišnjeg odmora.

Vladimir Mrzljak, mag.iur.