Inkluzija je bitan koncept u društvu kojim se osigurava aktivno uključivanje svih pojedinaca, bez obzira na njihove razlike i mogućnosti. Inkluzivno društvo osigurava mogućnost da svaki pojedinac ostvari svoj puni potencijal, a time se posljedično stvara pravednije društvo bez diskriminacije. Inkluzija zato mora biti prisutna u svim aspektima života, od odgoja, obrazovanja, zapošljavanja do svakodnevnih socijalnih aktivnosti. U ovom članku biti će predstavljena važnost primjene inkluzivnog odgoja i obrazovanja u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, načini primjene u obrazovnom sustavu te zakonska regulacija ovog područja obrazovanja.
Kako bi ostvarili što kvalitetnu provedbu inkluzivnog obrazovanja potrebna je reforma obrazovnog sustava od samog zakonodavstva, administracije, plana izvođenja i praćenja obrazovanja te financiranja obrazovnih ustanova.
Prema mišljenju UNICEF-a, za efektivno provođenje inkluzivnog odgoja i obrazovanja na državnoj razini potrebno je da vlade i ministarstva usklađuju zakone i politike s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom te redovito prikupljaju i analiziraju podatke o učinkovitosti kako bi se djeci osiguralo pristup učinkovitim uslugama.2
2. Načela i načini implementacije inkluzivnog odgoja i obrazovanja u obrazovni sustav
Jedan od načina implementacije je načelo univerzalnog dizajna za učenje u planiranju i realizaciji nastave. Raznolikost među učenicima ističe potrebu za osmišljavanjem i provedbom inkluzivne nastave utemeljene na načelu univerzalnog dizajna za učenje. Ovaj pristup kurikularnom planiranju potiče učitelje i nastavnike na osmišljavanje strategija, aktivnosti i materijala koji odgovaraju svim učenicima, neovisno o njihovim sposobnostima, teškoćama, dobi, spolu ili kulturološkom i jezičnom porijeklu. Glavni cilj univerzalnog dizajna za učenje je omogućiti pristupačno i kvalitetno obrazovanje za svakog učenika. Pa tako, navedene smjernice Ministarstva nastoje ponuditi konkretne didaktičko-metodičke prijedloge koji pomažu u oblikovanju podrške prilagođene različitim razinama postignuća odgojno-obrazovnih ishoda, stilovima učenja i strategijama poučavanja te vrednovanja učenika.
Učitelji i nastavnici, u suradnji sa stručnim suradnicima, osmišljavaju nastavu uvažavajući raznolikost učenika unutar razreda, primjenjujući raznovrsna didaktička sredstva i metode – vizualne, auditivne i kinestetičke te oblike izražavanja i metode motiviranja kojima potičući učenike na aktivno uključivanje u proces učenja. Gdje god je to moguće, pripremaju se zadaci različite razine složenosti i nude se različite nastavne aktivnosti, čime se učenicima omogućuje izbor. Individualizacija i prilagodba nastavnih aktivnosti trebaju biti sastavni dio planiranja odgojno-obrazovnih ishoda, vrednovanja i strategija poučavanja, s ciljem stvaranja jednakih uvjeta za sve učenike, smanjivanja prepreka u učenju i uvažavanja individualnih razlika.3
Uz načelo univerzalnog dizajna učenja smjernice ukazuju i na razumnu prilagodbu kao način implementacije inkluzivnog načina obrazovanja. Razumna prilagodba u obrazovanju predstavlja izmjene i prilagodbe koje se poduzimaju kako bi se učeniku s teškoćama ili drugim individualnim potrebama omogućilo ravnopravno sudjelovanje u obrazovnom procesu.
Ona je propisana u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je Republika Hrvatska ratificirala 2007. godine. Republika Hrvatska, kao potpisnica Konvencije, prepoznaje pravo djece i učenika s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom, na inkluzivno i sveobuhvatno obrazovanje na svim razinama.
Time je preuzela obvezu osigurati da:
a) djeca i učenici s teškoćama ne budu isključeni iz općeg sustava obrazovanja niti iz besplatnog i obveznog osnovnog ili srednjeg obrazovanja zbog svojih teškoća;
b) imaju ravnopravan pristup kvalitetnom i besplatnom osnovnom i srednjem obrazovanju u zajednicama u kojima žive;
c) im se osigura razumna prilagodba u skladu s njihovim individualnim potrebama;
d) dobiju odgovarajuću podršku unutar općeg obrazovnog sustava radi učinkovitog sudjelovanja u obrazovnom procesu;
e) im budu dostupne učinkovite, individualizirane mjere potpore u okruženju koje najbolje potiče njihov akademski i socijalni razvoj, u skladu s ciljem potpunog uključivanja.4
UNICEF je u svojoj brošuri o inkluzivnom obrazovanju naveo primjere razumne prilagodbe u obrazovnom sustavu kako bi svi učenici imali jednake mogućnosti učenja i napredovanja. Treba naglasiti da o vrsti potrebne prilagodbe uvijek mora odlučivati stručna osoba u suradnji sa učenikom ili prema potrebi s njegovim roditeljima ili skrbnicima.
Pa tako razumna prilagodba može uključivati:
• mijenjanje mjesta razreda,
• pružanje različitih oblika komunikacije unutar razreda,
• povećanje ispisa, osiguravanje materijala i/ili predmeta u znakovnom jeziku ili u nekom
alternativnom formatu,
• osiguravanje osobe koja vodi bilješke ili prevoditelja/tumača za učenika,
• dopuštanje učenicima da koriste pomoćnu tehnologiju u situacijama učenja i ocjenjivanja,
• davanje učeniku više vremena,
• smanjenje razine pozadinske buke i osiguravanje osjetljivosti na osjetilno preopterećenje,
• osiguravanje alternativne metode vrednovanja ili zamjena elementa kurikuluma alternativnim elementom.5
3. Zakonska regulacija inkluzivnog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj
Na međunarodnoj razini primjenjuje se Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta koju je Republika Hrvatska ratificirala 1991. godine, prema kojoj svako dijete ima pravo na odgoj i obrazovanje sukladno njegovim mogućnostima. Također, za ovo područje bitna je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom koju je Republika Hrvatska ratificirala 2007. godine.
Također, treba navesti i nekoliko pravilnika koji olakšavaju provedbu inkluzivnog obrazovanja poput Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju, Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi, Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi te Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima.
Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi6 u stavku 1. članka 62. navodi se da „Učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama su daroviti učenici i učenici s teškoćama.“
U članku 65. navedena je kategorizacija učenika s teškoćama, koji su podijeljeni na:
1. učenike s teškoćama u razvoju (oštećenja vida, oštećenja sluha, oštećenja jezično-govorno-glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju, razvojne teškoće učenja, motorički poremećaji i kronične bolesti, intelektualne teškoće, deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD), poremećaj u ponašanju, poremećaj iz spektra autizma),Člankom 6. istoga Pravilnika propisan je i redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualne postupke. Takav se program određuje učenicima koji s obzirom na njihovu teškoću ne mogu savladati nastavni plan te im zbog specifičnosti funkcioniranja potreban individualizirani pristup u radu i sadržajna prilagodba. Ovakav program iziskuje osmišljavanje sadržajne prilagodbe koja je individualno prilagođena određenom učeniku, a zahtjeva smanjenje opsega nastavnih sadržaja. Opseg nastavnog sadržaja može se umanjiti do najniže razine usvojenosti obrazovnih postignuća propisanih nastavnim planom i programom/kurikulumom za razred u koji je učenik uključen, a iznad razine posebnog programa.
Pravilnikom o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi9 u članku 3. stavku 5. propisane su veličine redovitih razrednih odjela koji mogu uključivati najviše 3 učenika s teškoćama.
„– odjel s jednim učenikom s teškoćama može imati najviše 26 učenika
– odjel s dva učenika s teškoćama može imati najviše 23 učenika
– odjel s tri učenika s teškoćama može imati najviše 20 učenika.“
4. Smjernice za osiguranje inkluzivnog obrazovanja na nacionalnoj razini
Za uspostavu inkluzivnog obrazovanja potrebno je izgraditi odgovarajuće strukture, stoga je UNICEF u svojim smjernicama popisao nekoliko primjera kako bolje implementirati inkluzivno obrazovanje na državnoj razini.
Kao prvo, Ministarstvo obrazovanja treba preuzeti glavnu odgovornost za osiguranje školovanja za svako dijete, dok ostala ministarstva – poput onih koji su zaduženi za prijevoz, urbanizam, socijalnu skrb i financije – također moraju sudjelovati kako bi se osigurala pristupačnost, sigurnost i dovoljna sredstva.
Neophodno je uvesti zakone i politike koje podržavaju inkluzivno obrazovanje. To uključuje propise koji ukidaju diskriminaciju, jamče pravo na obrazovanje i osiguravaju da djeca budu saslušana, a škole pristupačne. Također se trebaju uvesti mjere za rano prepoznavanje i procjene djece s teškoćama u razvoju.
Vlade trebaju izraditi jasne akcijske planove koji uključuju ciljeve, vremenske okvire, broj djece koja trebaju biti obuhvaćena te potrebna financijska sredstva i konkretne korake za provedbu tih planova. Također je važno zatvoriti ustanove u kojima su djeca s teškoćama izolirana i omogućiti im život u obiteljskom okruženju, kako bi mogli pohađati svoju mjesnu školu i biti dio zajednice.
Financijska sredstva namijenjena segregiranim školama treba preusmjeriti u podršku inkluzivnim školama, uključujući prilagodbu infrastrukture, nabavu potrebnih materijala i pomoćne tehnologije za učenje.
Važno je i prikupljanje podataka o djeci s teškoćama, njihovim potrebama i izazovima s kojima se susreću na putu do škole ključno je za pravilno planiranje obrazovnih usluga.
Učitelji moraju biti osposobljeni za rad s djecom različitih sposobnosti kako bi mogli pružiti kvalitetnu i prilagođenu nastavu. Djeca s teškoćama trebaju biti ocjenjivana prema vlastitom napretku, a ne isključivo putem standardiziranih testova.
Također moraju imati mogućnost da podnesu pritužbe ako njihovo pravo na inkluzivno obrazovanje nije ostvareno, a sustav za žalbe treba biti jednostavan i siguran. Na kraju, vlade moraju postaviti ciljeve i rokove kako bi mogle pratiti napredak u ostvarivanju inkluzivnog obrazovanja.10
Laura Hrešć, dipl. mag. iur.
____________________________________
1 Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Smjernice za rad s učenicima s teškoćama, srpanj 2021., str. 6., dostupno na: https://mzom.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Obrazovanje/Smjernice%20za%20rad%20s%20ucenicima%20s%20teskocama.pdf
^ 2 Inclusive education, dostupno na: Inclusive education | UNICEF
^ 3 Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Smjernice za rad s učenicima s teškoćama, srpanj 2021., str. 7.-8., dostupno na: https://mzom.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Obrazovanje/Smjernice%20za%20rad%20s%20ucenicima%20s%20teskocama.pdf
^ 4 Ibid. Str. 8.-9.
^ 5Inclusive education, dostupno na: https://www.unicef.org/croatia/media/10201/file/Inkluzivno%20obrazovanje%20Kako%20razumjeti%20%C4%8Dlanak%2024.%20Konvencije%20o%20pravima%20osoba%20s%20invaliditetom.pdf, str. 4.- 5.
^ 6 Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12. - službeni pročišćeni tekst, 94/13., 152/14., 7/17., 68/18., 98/19., 64/20., 133/20., 151/22., 155/23., 156/23.)
^ 7 Zakon o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu ("Narodne novine" br. 116/18., 85/22., 149/22., 92/24., 145/24.)
^ 8 Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju ("Narodne novine" br. 24/15.)
^ 9 Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi ("Narodne novine" br. 124/09., 73/10.)
^ 10 Ibid. Str.7.
