Inkluzija je bitan koncept u društvu kojim se osigurava aktivno uključivanje svih pojedinaca, bez obzira na njihove razlike i mogućnosti. Inkluzivno društvo osigurava mogućnost da svaki pojedinac ostvari svoj puni potencijal, a time se posljedično stvara pravednije društvo bez diskriminacije. Inkluzija zato mora biti prisutna u svim aspektima života, od odgoja, obrazovanja, zapošljavanja do svakodnevnih socijalnih aktivnosti. U ovom članku biti će predstavljena važnost primjene inkluzivnog odgoja i obrazovanja u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, načini primjene u obrazovnom sustavu te zakonska regulacija ovog područja obrazovanja.
Važno je naglasiti da je ovo područje obrazovanja usko vezano uz edukaciju nastavnika i učitelja za rad u inkluzivnom okruženju.1 Školske ustanove moraju biti prilagođene za potrebe svih učenika (dizala ili rampe za osobe s invaliditetom), a učenicima je potrebno osigurati pristupačne obrazovne materijale koji su prilagođeni njihovim osobnim potrebama.
Kako bi ostvarili što kvalitetnu provedbu inkluzivnog obrazovanja potrebna je reforma obrazovnog sustava od samog zakonodavstva, administracije, plana izvođenja i praćenja obrazovanja te financiranja obrazovnih ustanova.
Prema mišljenju UNICEF-a, za efektivno provođenje inkluzivnog odgoja i obrazovanja na državnoj razini potrebno je da vlade i ministarstva usklađuju zakone i politike s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom te redovito prikupljaju i analiziraju podatke o učinkovitosti kako bi se djeci osiguralo pristup učinkovitim uslugama.2
2. Načela i načini implementacije inkluzivnog odgoja i obrazovanja u obrazovni sustav
Jedan od načina implementacije je načelo univerzalnog dizajna za učenje u planiranju i realizaciji nastave. Raznolikost među učenicima ističe potrebu za osmišljavanjem i provedbom inkluzivne nastave utemeljene na načelu univerzalnog dizajna za učenje. Ovaj pristup kurikularnom planiranju potiče učitelje i nastavnike na osmišljavanje strategija, aktivnosti i materijala koji odgovaraju svim učenicima, neovisno o njihovim sposobnostima, teškoćama, dobi, spolu ili kulturološkom i jezičnom porijeklu. Glavni cilj univerzalnog dizajna za učenje je omogućiti pristupačno i kvalitetno obrazovanje za svakog učenika. Pa tako, navedene smjernice Ministarstva nastoje ponuditi konkretne didaktičko-metodičke prijedloge koji pomažu u oblikovanju podrške prilagođene različitim razinama postignuća odgojno-obrazovnih ishoda, stilovima učenja i strategijama poučavanja te vrednovanja učenika.
Učitelji i nastavnici, u suradnji sa stručnim suradnicima, osmišljavaju nastavu uvažavajući raznolikost učenika unutar razreda, primjenjujući raznovrsna didaktička sredstva i metode – vizualne, auditivne i kinestetičke te oblike izražavanja i metode motiviranja kojima potičući učenike na aktivno uključivanje u proces učenja. Gdje god je to moguće, pripremaju se zadaci različite razine složenosti i nude se različite nastavne aktivnosti, čime se učenicima omogućuje izbor. Individualizacija i prilagodba nastavnih aktivnosti trebaju biti sastavni dio planiranja odgojno-obrazovnih ishoda, vrednovanja i strategija poučavanja, s ciljem stvaranja jednakih uvjeta za sve učenike, smanjivanja prepreka u učenju i uvažavanja individualnih razlika.3
Uz načelo univerzalnog dizajna učenja smjernice ukazuju i na razumnu prilagodbu kao način implementacije inkluzivnog načina obrazovanja. Razumna prilagodba u obrazovanju predstavlja izmjene i prilagodbe koje se poduzimaju kako bi se učeniku s teškoćama ili drugim individualnim potrebama omogućilo ravnopravno sudjelovanje u obrazovnom procesu.
Ona je propisana u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je Republika Hrvatska ratificirala 2007. godine. Republika Hrvatska, kao potpisnica Konvencije, prepoznaje pravo djece i učenika s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom, na inkluzivno i sveobuhvatno obrazovanje na svim razinama.
Time je preuzela obvezu osigurati da:
a) djeca i učenici s teškoćama ne budu isključeni iz općeg sustava obrazovanja niti iz besplatnog i obveznog osnovnog ili srednjeg obrazovanja zbog svojih teškoća;
b) imaju ravnopravan pristup kvalitetnom i besplatnom osnovnom i srednjem obrazovanju u zajednicama u kojima žive;
c) im se osigura razumna prilagodba u skladu s njihovim individualnim potrebama;
d) dobiju odgovarajuću podršku unutar općeg obrazovnog sustava radi učinkovitog sudjelovanja u obrazovnom procesu;
e) im budu dostupne učinkovite, individualizirane mjere potpore u okruženju koje najbolje potiče njihov akademski i socijalni razvoj, u skladu s ciljem potpunog uključivanja.4
UNICEF je u svojoj brošuri o inkluzivnom obrazovanju naveo primjere razumne prilagodbe u obrazovnom sustavu kako bi svi učenici imali jednake mogućnosti učenja i napredovanja. Treba naglasiti da o vrsti potrebne prilagodbe uvijek mora odlučivati stručna osoba u suradnji sa učenikom ili prema potrebi s njegovim roditeljima ili skrbnicima.
Pa tako razumna prilagodba može uključivati:
• mijenjanje mjesta razreda,
• pružanje različitih oblika komunikacije unutar razreda,
• povećanje ispisa, osiguravanje materijala i/ili predmeta u znakovnom jeziku ili u nekom
alternativnom formatu,
• osiguravanje osobe koja vodi bilješke ili prevoditelja/tumača za učenika,
• dopuštanje učenicima da koriste pomoćnu tehnologiju u situacijama učenja i ocjenjivanja,
• davanje učeniku više vremena,
• smanjenje razine pozadinske buke i osiguravanje osjetljivosti na osjetilno preopterećenje,
• osiguravanje alternativne metode vrednovanja ili zamjena elementa kurikuluma
alternativnim elementom.5
3. Zakonska regulacija inkluzivnog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj
Na međunarodnoj razini primjenjuje se Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta koju je Republika Hrvatska ratificirala 1991. godine, prema kojoj svako dijete ima pravo na odgoj i obrazovanje sukladno njegovim mogućnostima. Također, za ovo područje bitna je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom koju je Republika Hrvatska ratificirala 2007. godine.
Također, treba navesti i nekoliko pravilnika koji olakšavaju provedbu inkluzivnog obrazovanja poput Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju, Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi, Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi te Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima.
Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi6 u stavku 1. članka 62. navodi se da „Učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama su daroviti učenici i učenici s teškoćama.“
U članku 65. navedena je kategorizacija učenika s teškoćama, koji su podijeljeni na:
1. učenike s teškoćama u razvoju (oštećenja vida, oštećenja sluha, oštećenja jezično-govorno-glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju, razvojne teškoće učenja, motorički poremećaji i kronične bolesti, intelektualne teškoće, deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD), poremećaj u ponašanju, poremećaj iz spektra autizma),Što se tiče darovitih učenika članak 63. propisuje da „Škola provodi uočavanje, praćenje i poticanje darovitih učenika te im organizira dodatni rad prema njihovim sklonostima, sposobnostima i interesima.“ Prilagodba programa za darovite učenike važna je kako bi ti učenici ostvarili svoj potencijal. Npr. neka djeca mogu pokazati nadarenost u nekom području (npr. prirodoslovni predmeti, informatika i sl.) no u isto vrijeme pokazivati neke teškoće poput socijalnih komunikacija, deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD), poremećaj u ponašanju, poremećaj iz spektra autizma itd.
Članak 12. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu7 popisuje kako učenicima s teškoćama u razvoju ili daroviti učenici trebaju biti dostupni prilagođeni udžbenici u izvođenju nastave. Pa tako na primjer prilagođeni materijali za učenje mogu biti tiskani na papiru većeg kontrasta, uvećanog fonta, tiskani na Brailleovom pismu za slijepe i slabovidne. Udžbenici i drugi materijali za učenje mogu biti sadržajno prilagođeni, pa se to odnosi se na smanjenje opsega zadataka, vokabulara, smanjivanje broja rečenica i uporabu jednostavnijih sintaksi.Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju8 u svom članku 5. govori o provođenju redovitog programa uz individualne postupke. Takav program određuje se učenicima koji s obzirom na vrstu teškoće mogu savladati redoviti nastavni plan i kurikulum, no radi specifičnosti u funkcioniraju potreban im je individualizirani postupci u radu. Individualizirani postupci ovise o potrebama učenika, njegovoj samostalnošću, vremenu rada, metodi rada, načinu provjeravanja znanja. Takav program provodi se u redovitom razrednom odjelu škole, a provode ga nastavnici koji izvode nastavu i ostalim učenicima u tom razrednom odjelu, no prema potrebi moguće ga je provoditi i u posebnom odjelu škole s obzirom na potrebe učenika.
Člankom 6. istoga Pravilnika propisan je i redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualne postupke. Takav se program određuje učenicima koji s obzirom na njihovu teškoću ne mogu savladati nastavni plan te im zbog specifičnosti funkcioniranja potreban individualizirani pristup u radu i sadržajna prilagodba. Ovakav program iziskuje osmišljavanje sadržajne prilagodbe koja je individualno prilagođena određenom učeniku, a zahtjeva smanjenje opsega nastavnih sadržaja. Opseg nastavnog sadržaja može se umanjiti do najniže razine usvojenosti obrazovnih postignuća propisanih nastavnim planom i programom/kurikulumom za razred u koji je učenik uključen, a iznad razine posebnog programa.
Pravilnikom o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi9 u članku 3. stavku 5. propisane su veličine redovitih razrednih odjela koji mogu uključivati najviše 3 učenika s teškoćama.
„– odjel s jednim učenikom s teškoćama može imati najviše 26 učenika
– odjel s dva učenika s teškoćama može imati najviše 23 učenika
– odjel s tri učenika s teškoćama može imati najviše 20 učenika.“
4. Smjernice za osiguranje inkluzivnog obrazovanja na nacionalnoj razini
Za uspostavu inkluzivnog obrazovanja potrebno je izgraditi odgovarajuće strukture, stoga je UNICEF u svojim smjernicama popisao nekoliko primjera kako bolje implementirati inkluzivno obrazovanje na državnoj razini.
Kao prvo, Ministarstvo obrazovanja treba preuzeti glavnu odgovornost za osiguranje školovanja za svako dijete, dok ostala ministarstva – poput onih koji su zaduženi za prijevoz, urbanizam, socijalnu skrb i financije – također moraju sudjelovati kako bi se osigurala pristupačnost, sigurnost i dovoljna sredstva.
Neophodno je uvesti zakone i politike koje podržavaju inkluzivno obrazovanje. To uključuje propise koji ukidaju diskriminaciju, jamče pravo na obrazovanje i osiguravaju da djeca budu saslušana, a škole pristupačne. Također se trebaju uvesti mjere za rano prepoznavanje i procjene djece s teškoćama u razvoju.
Vlade trebaju izraditi jasne akcijske planove koji uključuju ciljeve, vremenske okvire, broj djece koja trebaju biti obuhvaćena te potrebna financijska sredstva i konkretne korake za provedbu tih planova. Također je važno zatvoriti ustanove u kojima su djeca s teškoćama izolirana i omogućiti im život u obiteljskom okruženju, kako bi mogli pohađati svoju mjesnu školu i biti dio zajednice.
Financijska sredstva namijenjena segregiranim školama treba preusmjeriti u podršku inkluzivnim školama, uključujući prilagodbu infrastrukture, nabavu potrebnih materijala i pomoćne tehnologije za učenje.
Važno je i prikupljanje podataka o djeci s teškoćama, njihovim potrebama i izazovima s kojima se susreću na putu do škole ključno je za pravilno planiranje obrazovnih usluga.
Učitelji moraju biti osposobljeni za rad s djecom različitih sposobnosti kako bi mogli pružiti kvalitetnu i prilagođenu nastavu. Djeca s teškoćama trebaju biti ocjenjivana prema vlastitom napretku, a ne isključivo putem standardiziranih testova.
Također moraju imati mogućnost da podnesu pritužbe ako njihovo pravo na inkluzivno obrazovanje nije ostvareno, a sustav za žalbe treba biti jednostavan i siguran. Na kraju, vlade moraju postaviti ciljeve i rokove kako bi mogle pratiti napredak u ostvarivanju inkluzivnog obrazovanja.10
Laura Hrešć, dipl. mag. iur.
____________________________________
^ 1 Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Smjernice za rad s učenicima s teškoćama, srpanj 2021., str. 6., dostupno na: https://mzom.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Obrazovanje/Smjernice%20za%20rad%20s%20ucenicima%20s%20teskocama.pdf
^ 2 Inclusive education, dostupno na: Inclusive education | UNICEF
^ 3 Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Smjernice za rad s učenicima s teškoćama, srpanj 2021., str. 7.-8., dostupno na: https://mzom.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Obrazovanje/Smjernice%20za%20rad%20s%20ucenicima%20s%20teskocama.pdf
^ 4 Ibid. Str. 8.-9.
^ 5Inclusiveeducation,dostupnna:https://www.unicef.org/croatia/media/10201/file/Inkluzivno%20obrazovanje%20Kako%20razumjeti%20%C4%8Dlanak%2024.%20Konvencije%20o%20pravima%20osoba%20s%20invaliditetom.pdf, str. 4.- 5.
^ 6 Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12. - službeni pročišćeni tekst, 94/13., 152/14., 7/17., 68/18., 98/19., 64/20., 133/20., 151/22., 155/23., 156/23.)
^ 7 Zakon o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu ("Narodne novine" br. 116/18., 85/22., 149/22., 92/24., 145/24.)
^ 8 Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju ("Narodne novine" br. 24/15.)
^ 9 Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi ("Narodne novine" br. 124/09., 73/10.)
^ 10 Ibid. Str.7.
