Dječje siromaštvo je veliki problem kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Globalnim uzrocima siromaštva kao što su ratovi, suše, bolesti, možemo pridodati i one lokalne, kao na primjer u Hrvatskoj, gdje je uvođenje eura nepovoljno utjecalo na kupovnu moć i životni standard građana te utjecaj divljeg tržišta nekretnina i loših stambenih politika uslijed kojih je mnogim obiteljima s djecom znatno otežana kupovina ili najam stana u uvjetima u kojima rast plaća, primanja i socijalnih davanja, nisu usklađeni s rastom troškova života.
Ekonomska prava djece štite pravo svakog djeteta na životni standard primjeren fizičkome, mentalnome, duhovnome, moralnome i društvenom razvoju djeteta. Iako su roditelji prvenstveno odgovorni da osiguraju životne uvjete potrebne za razvoj djeteta, Konvencija o pravima djeteta naglašava odgovornost nacionalnih država da u slučaju potrebe poduzimaju odgovarajuće mjere pomoći roditeljima osiguravajući materijalnu pomoć i programe potpore, posebno u vezi s prehranom, odjećom i stanovanjem. Nesiguran i nizak ekonomski status povezan je sa socijalnom isključenošću pojedinca. Siromašne obitelji ne mogu osigurati djeci optimalnu prehranu, primjerenu odjeću, lijekove i primjereno stanovanje.
Republika Hrvatska ima zakonsku regulativu koja obitelji i djecu djelomično štiti od siromaštva i socijalne isključenosti. Obiteljski zakon i Zakon o socijalnoj skrbi sadrže dijelove i odredbe kojima se štiti primjeren životni standard djeteta, ali u nedovoljnom obimu što je vidljivo po broju pritužbi navedenih u godišnjim izvješćima pravobraniteljice za djecu. Svake godine pravobraniteljica za djecu dobiva sve više pritužbi na kršenje ekonomskih prava djece. Najviše pritužbi se odnosi na neprimjeren životni standard u kontekstu stanovanja, kršenje imovinskih prava djece te nezakoniti rad ili zapošljavanje djece u području radnih odnosa kod poslodavca.
U Republici Hrvatskoj za siromašne obitelji osobiti je problem stanovanje. Istraživanja ukazuju na utjecaj uvjeta stanovanja i susjedstva (siromaštvo, nezaposlenost, problematična ponašanja, kriminal) na postignuća djeteta (stupanj obrazovanja, zaposlenost, ponašanja). Kako navodi Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2022. godinu, veliki broj roditelja bez nekretnine za stanovanje djece i bez financijskih mogućnosti za najam stana ili realizaciju stambenog kredita, pokušava ostvariti pravo na stanovanje u gradskom ili državnom stanu suočavajući se pritom s nizom poteškoća. Neki gradovi ne nude najam gradskih stanova, a oni koji nude nemaju dovoljan broj stanova koji bi zadovoljio potrebe socijalno ugroženih građana ili su oni u derutnom stanju. Kod svih preporuka da se pomogne roditeljima s djecom pravobraniteljica je obaviještena da nema raspoloživih stanova te da se ne može predvidjeti kada će se stvoriti uvjeti za njihovu dodjelu. O šansi za ostvarenje tog prava govori primjer samohranog oca čiji je zahtjev stavljen na 816. mjesto, a ponovljeni zahtjev nekoliko godina kasnije na 501. mjesto. Teško je razumjeti kako je moguće da nema raspoloživih gradskih stanova, dok novinske stupce pune izvještaji i članci o neiskorištenim gradskim stanovima.
Kršenje imovinskih prava djece najviše dolazi do izražaja kod diobe bračne stečevine i utjecaja raspolaganja imovinom na zajedničku djecu, raspolaganja djetetovom stipendijom, smetanju posjeda nekretnine koju je dijete steklo u vlasništvo ili suvlasništvo darovanjem ili nasljedstvom, nasljeđivanja dugova, raspolaganja sredstvima s djetetovog računa i tumačenja pojma vrjednije imovine, dugotrajnosti sudskog postupka u kojem se od suda traži odobrenje za raspolaganje imovinom djeteta. Kršenje imovinskih prava djece često je uzrokovano neupućenošću roditelja u pravne propise i njihovo tumačenje. Osobito se ističe pogrešno mišljenje da djeca ne mogu biti dužnici i ovršenici. Primjerice, roditelji u ime djeteta prihvate darovanu nekretninu ili kupe nekretninu na ime djeteta, no, previde da time djeca postaju obveznici plaćanja poreza na promet nekretnina. Osim temeljem Zakona o porezu na promet nekretnina, djeca mogu postati porezni dužnici temeljem Zakona o porezu na dohodak, Općeg poreznog zakona i drugih propisa, a dugove mogu i naslijediti. To je područje na koje bi roditelji svakako trebali obratiti pozornost, osobito u imovinsko-pravnim poslovima koji se tiču njihove djece.
Sljedeće područje kršenja ekonomskih prava djece po boju pritužbi upućenih pravobraniteljici za djecu u 2022. godini je gospodarsko iskorištavanje i obavljanje štetnih poslova. Najviše prijava odnosi se na nezakoniti rad i zapošljavanje djece u području radnih odnosa kod poslodavca i na povrede prava učenika tijekom učenja temeljenog na radu (praktična nastava kod poslodavca). Nezakonitosti su utvrđene u djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, graditeljstva i u uslužnim djelatnostima, a maloljetnici su radili na poslovima konobara, prodavača, pomoćnog pekara, pomoćnim poslovima u kuhinji, pomoćnim poslovima u graditeljstvu i pomoćnim poslovima u uslužnim djelatnostima. Protiv poslodavaca i odgovornih osoba poslodavaca inspektori rada podnijeli su 12 optužnih prijedloga nadležnim sudovima, te izdali dva obvezna prekršajna naloga.
U nešto manjem obimu povremeno su prisutne i povreda prava redovitih učenika koji rade posredstvom srednjoškolskih ustanova, tzv. učeničkih servisa, na temelju ugovora o radu redovitog učenika. S ciljem informiranja javnosti, važno je napomenuti da je rad učenika posredstvom učeničkih servisa uređen Zakonom o tržištu rada i Pravilnikom o obavljanju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem te ga treba razlikovati od rada maloljetnika na temelju ugovora o radu sukladno Zakonu o radu. Spomenutim propisima nisu regulirana pitanja rada učenika nedjeljom, blagdanima i drugim, zakonom određenim neradnim danima i povećanja zarade s osnove takvog rada, niti su propisane mjere koje bi inspektor rada bio ovlašten poduzeti ako utvrdi takav rad. Cijena rada učenika također nije propisana, već je predmet ugovora o povremenom radu redovitog učenika kojeg poslodavac i učenik sklapaju uz posredovanje srednjoškolske ustanove (članak 12. Pravilnika o obavljanju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem). Bitno je naglasiti da priznavanje rada i cijena rada (isplata zarade za obavljeni rad) treba biti definirana ugovorom o povremenom radu redovitog učenika. U protivnom, poslodavac može ne priznati obavljeni rad te ako isti nije naveden i potvrđen u ugovoru, dijete ostaje bez zarade.
Uz navedeno, a u odnosu na ekonomska prava djece, pravobraniteljica u Izvješću za 2022. godinu još jednom naglašava važnost dječjeg proračuna koji bi sustavno pratio ulaganje u djecu i programe za djecu, učinak financijskih ograničenja na život i ostvarivanje prava djece te pružao uvid u stvarno stanje. Pravobraniteljica opetovano izražava zabrinutost oko načina na koji će se u postojećim okolnostima (pandemijska kriza, energetska kriza) pratiti i štititi proračunska sredstva namijenjena ostvarivanju dječjih prava, kako na državnoj tako i na regionalnoj/lokalnoj razini, ako RH nema djelotvoran dječji proračun koji vodi računa o općim načelima Konvencije i proračunskim načelima djelotvornosti, učinkovitosti, pravičnosti, transparentnosti i održivosti.
Željko Čižmek, mag. soc. act.
