U središtu

Imenovanje ravnatelja: pravodobnost postupka i normativni okvir za školske ustanove

06.07.2026

Postupak imenovanja ravnatelja škole jedno je od ključnih pitanja zakonitog upravljanja školskom ustanovom, a istodobno i područje u kojem se u praksi i dalje pojavljuju brojne dvojbe. Posebice se to odnosi na pitanje kada je potrebno pokrenuti postupak imenovanja kako bi se osigurao kontinuitet upravljanja te izbjegla situacija u kojoj škola ostaje bez zakonitog zastupnika zbog isteka mandata ravnatelja. Autor u ovom članku analizira važeći normativni okvir te relevantnu sudsku praksu, pritom razgraničavajući zastarjele organizacijske prakse od obveza koje proizlaze iz važećih propisa. Posebna se pozornost posvećuje pravnoj prirodi rokova u postupku imenovanja, ulozi školskog odbora i važnosti pravodobnog donošenja odluke o imenovanju radi očuvanja zakonitosti i neprekinutog funkcioniranja školske ustanove.

 
 

1. Uvod
Pitanje pravodobnog pokretanja postupka imenovanja ravnatelja školske ustanove jedno je od temeljnih pitanja upravnog djelovanja javne ustanove. Današnji normativni okvir više ne poznaje „postupak izbora ravnatelja“. Pravno ispravan termin u sustavu odgoja i obrazovanja jest isključivo postupak imenovanja ravnatelja, sukladan Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, dok se odredbe Zakona o ustanovama primjenjuju samo u dijelu koji uređuje natječaj i rokove.

2. O imenovanju ravnatelja
Slijedom uvodno navedenog, u školskim ustanovama se provodi postupak imenovanja, dok se odredbe Zakona o ustanovama primjenjuju samo u dijelu koji uređuje natječaj i rokove. Upravo zato je nužno jasno razgraničiti suvremenu terminologiju od ranijih praksi školskih odbora. Valja napomenuti da su pojedini školski statuti u ranijoj praksi sadržavali odredbu prema kojoj je postupak imenovanja ravnatelja morao započeti najmanje 60 dana prije isteka mandata. Takva je odredba imala organizacijsko preventivnu svrhu, pa se pravodobnost postupka danas izvodi isključivo iz zakonske strukture i sudske prakse.

U natječaju se objavljuju uvjeti koje mora ispunjavati kandidat, vrijeme na koje se imenuje, rok do kojeg se primaju prijave kandidata i rok u kojem će prijavljeni kandidati biti obaviješteni o izboru. Rok do kojeg se primaju prijave kandidata ne može biti kraći od osam dana od dana objave natječaja, a rok u kojem se kandidati obavještavaju o izboru ne može biti dulji od četrdeset i pet dana od dana isteka roka za podnošenje prijava. Ova zakonska struktura jasno pokazuje da zakonodavac pretpostavlja pravodobno donošenje odluke o imenovanju, jer bi inače rok obavještavanja kandidata bio pravno neostvariv.

Tek nakon donošenja odluke počinje teći rok obavještavanja, pa je logički i pravno nužno da odluka bude donesena dok mandat još traje. Mandat ravnatelja traje pet godina, sukladno članku 127. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a budući da je dan isteka mandata unaprijed poznat, školski odbor i osnivač imaju obvezu osigurati da se postupak imenovanja dovrši prije isteka mandata, jer ravnatelj po isteku mandata više nema ovlasti zastupati školu, donositi odluke niti potpisivati akte.

Time bi nastala pravna praznina, stanje u kojem ustanova ostaje bez zakonitog zastupnika, što je pravno neprihvatljivo i suprotno načelu kontinuiteta upravljanja javnopravnim subjektom. Sudsku potvrdu ovog normativnog okvira daje presuda Visokog upravnog suda RH, Usž 3335/18 2 (2018.), u kojoj sud izričito utvrđuje da je rok od 45 dana za obavještavanje kandidata instruktivan, a ne prekluzivan.

Sud naglašava da prekoračenje roka ne utječe na zakonitost odluke o imenovanju, jer rok služi urednosti i dinamici postupka, a ne ograničavanju ovlasti tijela, te potvrđuje da propuštanje roka ne stvara pravnu prazninu, jer je ključna pravodobnost same odluke o imenovanju, a ne trenutak obavještavanja kandidata. Iz sudske prakse proizlazi jasna pravna sentenca: instruktivni rokovi služe dinamici i urednosti postupka, ali pravodobnost odluke o imenovanju predstavlja nužan uvjet zakonitosti upravljanja ustanovom. Iz toga proizlazi ključna distinkcija: obavijest kandidatima može kasniti, ali odluka o imenovanju ne smije.

Kašnjenje odluke bi ostavilo školu bez ravnatelja, što je pravno neprihvatljivo i suprotno načelu neprekinutog upravljanja ustanovom. Stoga je odgovor na pitanje može li se dopustiti da mandat ravnatelja istekne bez pokretanja postupka — nedvosmisleno ne. Po isteku mandata ravnatelj više nema ovlasti zastupati školu, akti potpisani nakon isteka mandata mogu biti ništetni, a škola ostaje bez zakonitog zastupnika, što je situacija koju zakonodavac izričito želi spriječiti.

3. Zaključak
Iz kombinacije zakonskih odredbi, sudske prakse i upravne logike proizlazi jedini pravno održiv i akademski utemeljen zaključak: postupak imenovanja ravnatelja škole mora započeti najmanje 2–3 mjeseca prije isteka mandata, kako bi se osiguralo da odluka o imenovanju bude donesena pravodobno, a obavijesti kandidatima upućene u zakonskom roku.

Ovaj vremenski okvir nije zakonski rok, nego normativno organizacijski minimum koji proizlazi iz strukture propisa, sudske prakse i obveze osiguravanja neprekinutog upravljanja ustanovom, čime se osigurava kontinuitet upravljanja, zakonitost postupka i uredno funkcioniranje škole. Ovaj normativni okvir predstavlja stabilnu, jasnu i akademski utemeljenu pravnu osnovu za pravodobno pokretanje postupka imenovanja ravnatelja, a njegova dosljedna primjena ključna je za zakonito i učinkovito upravljanje školskim ustanovama.

Autor: Marin Karin, dipl. iur.