Klasificirani podaci jedna su od vrsta tajnih podataka. Riječ je o podacima koji se štite u javnom interesu, a klasificirani su nekim stupnjem tajnosti u skladu sa Zakonom o tajnosti podataka. Kao što smo već pisali u ovoj rubrici, klasificirani podaci i tajni podaci nisu sinonimi.
Svojstvo klasificiranog podatka utječe, između ostalog, na odlučivanje o zahtjevu za pristup informacijama javnog sektora. Na tom je području glavni pravni izvor Zakon o pravu na pristup informacijama. Taj Zakon regulira dva bitno različita režima tretiranja klasificiranih podataka.
Prvi, opći režim, klasificirane podatke tretira kao jedno od relativnih ograničenja prava na pristup informacijama. Kada je zatražen pristup informaciji koja je klasificirani podatak, provodi se test razmjernosti i javnog interesa, u čijoj provedbi svojim mišljenjem sudjeluje i Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost. Usto, za razliku od ostalih informacija o raspolaganju javnim sredstvima, u odnosu na takvu informaciju koja ujedno predstavlja klasificirani podatak provodi se spomenuti test (članak 15. stavak 2. točka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, vezano uz članak 16. toga Zakona). Pravna zaštita podnositelja zahtjeva osigurana je u okviru upravnog postupka (žalba Povjereniku za informiranje) i upravnog spora (tužba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske).
Drugi, iznimni režim tiče se onih klasificiranih podataka za koje postoji i obveza čuvanja tajnosti u skladu sa Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske1, te klasificiranih podataka čiji su vlasnici međunarodne organizacije ili druge države kao i klasificiranih informacija tijela javne vlasti koje nastaju ili se razmjenjuju u okviru suradnje s međunarodnim organizacijama ili drugim državama. Riječ je, dakle, o klasificiranim podacima u okviru sigurnosno-obavještajnog sustava, te o tzv. međunarodnim klasificiranim podacima.
U odnosu na drugu skupinu klasificiranih podataka, tj. onih klasificiranih podataka koji su u iznimnom režimu, ne primjenjuje se Zakon o pravu na pristup informacijama (v. članak 1. stavke 4. i 5. toga Zakona). Ako korisnik prava na pristup informacijama podnese zahtjev za pristup klasificiranom podatku iz druge skupine, nadležno tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu, već pisanim neupravnim aktom obavještava korisnika da za informaciju postoji obveza zaštite odnosno čuvanja njezine tajnosti, sukladno članku 1. stavku 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. U odnosu na tu obavijest podnositelj zahtjeva može izjaviti prigovor, uz primjenu odredaba Zakona o općem upravnom postupku2. No, meritum razmatranja takvog prigovora ograničen je na utvrđivanje činjenice je li riječ o informaciji iz članka 1. stavka 4. i/ili 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ovdje se ne provodi test razmjernosti i javnog interesa. Pored pravne zaštite putem prigovora, postoji i mogućnost iniciranja nadzornih mehanizama propisanih člancima 103. – 114. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske. O tome se ne odlučuje u upravnom postupku, ni u upravnom sporu.
dr. sc. Alen Rajko
^ 1 V. naročito članak 32. stavak 1., članak 39. stavak 2., članak 53., članak 64. stavak 3., članak 79., članak 80. i članak 114. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske.
^ 2 O netom navedenom v. članak 23. stavak 1. točku 5. te članak 23. stavke 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
