Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske kao nadležno tijelo državne uprave putem središnjeg internetskog portala za savjetovanje s javnošću Vlade Republike Hrvatske pod nazivom e-savjetovanja u periodu od 1. prosinca do zaključno 31. prosinca 2022. godine provodi savjetovanje o prijedlogu Zakona o osobnoj asistenciji, time da je izvješće o provedenom savjetovanju očekuje 30. siječnja 2023. godine, kako bi se donošenje navedenog zakona realiziralo u prvom kvartalu 2023. godine.
Uvod
Na temelju Nacionalne Razvojne strategija Republike Hrvatske do 2030. godine, koji je hijerarhijski najviši akt strateškog planiranja donosi se Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine, te pripadajući Akcijski plan od 2021. do 2024. godine u kojem se kroz posebni cilj 4: Deinstitucionalizacija i prevencija institucionalizacije osoba s invaliditetom, u okviru mjere 3. predviđa unaprjeđenje zakonodavnog okvira za osobe s invaliditetom i to putem donošenja Zakona o osobnoj asistenciji.
Zakonodavni okvir
Republika Hrvatska kao članica Ujedinjenih naroda, Europske unije i Vijeća Europe, te stranka svih ključnih međunarodnih instrumenata na području ljudskih prava i država koja uključuje najviše standarde u području socijalne i gospodarske sigurnosti građana, preuzela je obvezu zaštite i promicanja ljudskih prava osoba s invaliditetom u svrhu ravnopravnog sudjelovanja u građanskim, političkim, gospodarskim, društvenim i kulturnim područjima života.
Potreba zaštite prava i interesa osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj istaknuta je člankom 58. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske, gdje je propisano da posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život.
Republika Hrvatska je svoje djelovanje potvrdila potpisivanjem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (kao treća po redu država u svijetu 2007. godine) i njezinom ratifikacijom, te se obvezala i prema nizu drugih međunarodnih instrumenata koji promiču pravo osoba s invaliditetom na život u zajednici na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima, čiji je sadržaj uključen u nacionalne politike, strategije i programe s ciljem izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom.
Sukladno članku 19., Neovisno življenje i uključenost u zajednicu države potpisnice Konvencije se obvezuju svim osobama s invaliditetom priznati jednako pravo na život u zajednici, s pravom izbora jednakim kao i za druge osobe, te u tu svrhu moraju poduzimati učinkovite i odgovarajuće mjere kako bi osobama s invaliditetom olakšale puno uživanje ovoga prava i punog uključenja i sudjelovanja u zajednici. Ujedno, ističemo da Zakon o osobnoj asistenciji postoji u Republici Sloveniji, Kraljevini Danskoj, Kraljevini Švedskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije.
Trenutno stanje
U Republici Hrvatskoj, prema Izvješću o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2021. godinu, u Registru osoba s invaliditetom na dan 9. rujna 2021. godine bile su registrirane 586.153 osobe s invaliditetom od toga 335.050 muškaraca i 251.103 žena. Prema Izvješću o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz rujna 2022. godine na dan 1. rujna 2022. godine registrirano je 624.019 osoba s invaliditetom.
Osobna se asistencija već dugi niz godina provodi kao projektna aktivnost udruga osoba s invaliditetom i udruga koje djeluju u korist osoba s invaliditetom financiranih kroz projekte i programe udruga putem sredstava europskih fondova i putem sredstava državnog proračuna i djela prihoda od igara na sreću.
Donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji, normativno bi se uredila navedena projektna aktivnost kao pravo, definirali bi s uvjeti i kriteriji za ostvarivanje prava, te način procjene razine potrebne podrške osoba s invaliditetom, uvjeti za pružatelje usluge, uvjeti za osobne asistente, tumače/prevoditelje hrvatskog znakovnog jezika i videće pratitelje, način financiranja te druga pitanja povezana s uslugom osobne asistencije u Republici Hrvatskoj.
Nadalje, Zakon o osobnoj asistenciji prvenstveno bi dao doprinos osiguravanju održivosti usluge osobne asistencije, i na taj način daljnjem osiguravanju neovisnog življenja i uključenosti u zajednicu osoba s invaliditetom, te osiguravanju pristupačnosti svim segmentima života.
Evaluacija pružanja usluge osobne asistencije u Republici Hrvatskoj
Tijekom 2020. godine provedena je Evaluacija pružanja usluge osobne asistencije u Republici Hrvatskoj. Svrha provedbe evaluacije je bila procjena relevantnosti, djelotvornosti, učinkovitosti i učinka pružanja usluge, a što uz uslugu osobnog asistenta, obuhvaća i usluge tumača/prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika, te videćeg pratitelja osobama s invaliditetom, koje se pružaju kroz projekte udruga osoba s invaliditetom i udruga koje djeluju u korist osoba s invaliditetom financiranih iz Europskog socijalnog fonda, te državnog proračuna i dijela prihoda od igara na sreću.
Također je radi potrebe izrade Nacionalnog plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do zaključno 2027. godine izrađena Analiza stanja nakon provedbe Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020. godine.
Što se namjerava postići Zakonom o osobnoj asistenciji
Socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi iznimno su bitan dio usluga u širem smislu (zdravstvo, odgoj, obrazovanje, obiteljske potpore i dr.) kojima se osigurava poboljšanje kvalitete života i jačanje socijalne kohezije na temelju jednakih prilika i jednake brige za socijalno osjetljive skupine.
Socijalna skrb uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.
Pravo na život u zajednici predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava, a usluga osobne asistencije zagovara ideju neovisnog življenja u zajednici jer je osoba s invaliditetom u okviru pružanja navedene usluge subjekt djelovanja, a ne objekt asistencije odnosno pomaganja.
Specifičnost osobne asistencije u odnosu na druge oblike skrbi ili njege je u tome da osoba kojoj se pomaže samostalno odlučuje o sadržaju posla i načinu na koji asistent obavlja posao.
Zakonom o osobnoj asistenciji namjerava se osigurati neovisno življenje i uključenost u zajednicu osobe s invaliditetom, te osiguravanje pristupačnosti svim segmentima života.
Navedeni prijedlogom Zakona o osobnoj asistenciji po prvi puta se u Republici Hrvatskoj uspostavlja normativni okvir usluge osobne asistencije koja postaje socijalna usluga kojom se osigurava pomoć osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.
Uslugu osobne asistencije osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem pružat će osobni asistent, uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi pružat će komunikacijski posrednik, a osobi s oštećenjem vida videći pratitelj.
Također utvrđuju uvjeti za priznavanje prava na uslugu, među kojima su težina invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te utvrđen status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.
Kako bi se fleksibilizirao vremenski obuhvat usluge te ista bila prilagođena individualnim potrebama korisnika, uređuje se broj sati usluge koju pojedine kategorije korisnika mogu ostvariti pri čemu korisnik ima samostalnost u kreiranju sadržaja i intenziteta (trajanja/učestalosti) usluge.
Utvrđivanjem cijene usluge osobne asistencije za pružatelje usluge u mreži usluga osobne asistencije ujednačit će se razlike u troškovima po korisniku usluge koja se osigurava putem programa i projekata organizacija civilnog društva.
Nadalje, uređuje se nadležnost i postupak ostvarivanja prava na uslugu koji će provoditi Hrvatski zavod za socijalni rad, mogućnost pružanja usluge u mreži usluga osobne asistencije te postupak za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora za pružanje usluge osobne asistencije sukladno iskazanim potrebama u mreži usluga osobne asistencije.
Navedenim prijedlogom zakona uređuje se obveza pružanja usluga osobne asistencije u skladu sa standardima kvalitete za pružanje socijalnih usluga i smjernicama za njihovo uvođenje, te upravni i inspekcijski nadzor, pitanja vezana uz naknadu štete, kao i prekršajne odredbe.
Ujedno se donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji očekuje transparentnost u uvjetima ostvarivanja prava, te osiguravanje optimalnog broja sati usluge osobne asistencije sukladno potrebama osobe s invaliditetom ovisno o stupnju i vrsti invaliditeta, kao i u odnosu na preostalu funkcionalnu sposobnost osobe s invaliditetom.
Donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji, normativno bi uredila navedena projektnu aktivnost kao pravo, definirali bi se uvjeti i kriteriji za ostvarivanje prava, te način procjene razine potrebne podrške osoba s invaliditetom, uvjeti za pružatelje usluge, uvjeti za osobne asistente, tumače/prevoditelje hrvatskog znakovnog jezika i videće pratitelje, način financiranja te druga pitanja povezana s uslugom osobne asistencije.
Zaključno
Stoga je donošenje Zakona o osobnoj asistenciji neophodno u svrhu osiguravanja održivosti usluge osobne asistencije s obzirom da takva vrsta usluge do sada nije niti jednim propisom uređena, te bi se na taj način utjecao na osobe s invaliditetom da ostvare mogućnost neovisnog življenja i uključenosti u zajednicu pod jednakim i jasnim uvjetima za sve.
Ujedno bi se utjecalo i na udruge osoba s invaliditetom i udruge koje djeluju u korist osoba s invaliditetom te na javne ustanove koje pružaju socijalne usluge, kao i na druge pružatelje socijalnih usluga koji ispunjavaju uvjete za pružanje socijalnih usluga obzirom da bi se navedenim propisom utvrdilo tko može biti pružatelj usluge osobne asistencije i pod kojim uvjetima. Također bi utjecalo i na zapošljavanje osobnog asistenta/tumača/videćeg pratitelja u smislu uvjeta koje mora ispunjavati za pružanje neposredne podrške osobi s invaliditetom.
Sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom kroz navedeni Zakon olakšao bi se pristup javnim objektima i prostorima otvorenim za javnost, osiguralo neovisno življenje i uključenost u zajednicu, te osobna pokretljivost osobe s invaliditetom.
Uspostavom usluge osobne asistencije osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta se osigurava pomoć u aktivnostima koje ne mogu izvoditi same radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su im svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće te pomoć u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu.
Zakon osigurava regionalnu ravnomjernost usluge čime pridonosi smanjenju rizika od socijalne isključenosti korisnika, povećanju vlastite odgovornosti korisnika za socijalno uključivanje, poboljšava kvalitetu života osoba s invaliditetom i podržava njihov ostanak u obitelji, čime se ujedno pridonosi uspješnosti procesa deinstitucionalizacije korisnika i sprječavanja institucionalizacije osoba s invaliditetom.
Alan Vajda, mag. iur.
