Ostvarivanje prava prednosti pri upisu uređeno je člankom 20. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Narodne novine" br. 10/97., 107/07., 94/13., 98/19., 57/22.). Radi se o članku koji je pretrpio određene izmjene, kojima ćemo se pozabaviti u ovom članku.
Članak 20. stavak 1. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju propisuje da svako dijete rane i predškolske dobi ima pravo upisa u dječji vrtić ili školsku ustanovu u kojoj se izvodi rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Navedeno predstavlja novinu, budući da je prethodni članak Zakona propisivao samo tko ostvaruje prednost te na koji način se utvrđuje način ostvarivanja prednosti. Stavak 2. bavi se pak programom predškole te propisuje da je za dijete koje je obvezno pohađati predškolu jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave dužna osigurati mjesto u dječjem vrtiću ili osnovnoj školi koja provodi obvezni program predškole.
Stavak 3. propisuje da prednost pri upisu u dječji vrtić kojem je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave imaju djeca koja do 1. travnja tekuće godine navrše četiri godine života, i to za iduću pedagošku godinu. Radi se o novini. Naime, prijašnje zakonsko rješenje taksativno je navodilo koja sve djeca imaju prednost pri upisu u vrtić, no nije eksplicitno izdvajalo niti jednu kategoriju. Bitno je za napomenuti da djeca koja 1. travnja tekuće godine navrše četiri godine života po postojećem zakonskom rješenju ostvaruju prednost samo ako je osnivač jedinica lokalne ili pak područne odnosno regionalne samouprave. Ukoliko bi osnivač, primjerice, bila vjerska zajednica ili bilo tko drugi sukladno članku 7. Zakona, navedene prednosti ne bi bilo.
Stavak 4. razlikuje se od prijašnjeg zakonskog rješenje utoliko što ga proširuje, no uvodi i neke nove kategorije prednosti pri upisu. Stavak 4. ujedno predstavlja i iznimku od stavka 1. 20. članka Zakona te navodi da ako slučajno dječji vrtić kojem je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave ne može upisati svu prijavljenu djecu, a nakon upisa djece iz stavka 3. (djece koja do 1. travnja tekuće godine navrše četiri godine života), djeca se upisuju na način da prednost pri upisu imaju:
- djeca roditelja invalida Domovinskog rata
- djeca iz obitelji s troje ili više djece
- djeca oba zaposlena roditelja
- djeca s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima koja imaju nalaz i mišljenje nadležnog tijela iz sustava socijalne skrbi ili potvrdu izabranog pedijatra ili obiteljskog liječnika da je razmjer teškoća u razvoju ili kronične bolesti okvirno u skladu s listom oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno propisu kojim se uređuje metodologija vještačenja
- djeca samohranih roditelja
- djeca jednoroditeljskih obitelji
- djeca osoba s invaliditetom upisanih u Hrvatski registar osoba s invaliditetom
- djeca koja su ostvarila pravo na socijalnu uslugu smještaja u udomiteljskim obiteljima
- djeca koja imaju prebivalište ili boravište na području dječjeg vrtića
- djeca roditelja koji primaju doplatak za djecu ili roditelja korisnika zajamčene minimalne naknade
Podebljane kategorije prednosti pri upisu predstavljaju novine kojih prije nije bilo u Zakonu. Dok su djeca s teškoćama u razvoju praktički oduvijek ostvarivala prednost pri upisu sada prednost ostvaruju i djeca s kroničnim bolestima. Ono što se po Zakonu traži kao dodatan uvjet je da ta djeca moraju imati imaju nalaz i mišljenje nadležnog tijela iz sustava socijalne skrbi ili potvrdu izabranog pedijatra ili pak obiteljskog liječnika da je razmjer teškoća u razvoju ili kronične bolesti okvirno u skladu s listom oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno propisu kojim se uređuje metodologija vještačenja.
Djeca jednoroditeljskih obitelji nova su kategorija koja se nadovezuje na kategoriju djece samohranih roditelja. Novost je i kategorija djece osoba s invaliditetom , a pod uvjetom da su te osobe upisane u Hrvatski registar osoba s invaliditetom. Kategorije djeteta koje ima prebivalište ili boravište na području dječjeg vrtića iz nekog razloga prije nije bilo, iako je ona jedan od dobrodošlih motiva za naseljavanje na području jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave.
Iako Zakon taksativno navodi prednosti pri upisu, ne uređuje način njihova ostvarivanja. To, a sukladno stavku 5., čini osnivač dječjeg vrtića svojim aktom. Za jedinicu lokalne ili područne (regionalne) samouprave to može biti, primjerice, gradonačelnik grada koji bi svojom odlukom propisao broj bodova za svaku kategoriju djece koja imaju prednost pri upisu. Sa odlukom gradonačelnika bi vrtić na području grada trebao uskladiti svoj vlastiti pravilnik o upisima, a ako je osnivač vrtića sam grad. Bitno je za napomenuti da su prema prijelaznim i završnim odredbama (članak 29.), dječji vrtići dužni uskladiti svoje opće akte, u koje spada i pravilnik o upisu, s odredbama Zakona u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu. Ako je osnivač vrtića jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave tada je potrebna bliska suradnja između vrtića i osnivača kako bi osnivač odredio način ostvarivanja prednosti za sve kategorije koje smo taksativno naveli, a bez čega dječji vrtić ne bi mogao izmijeniti svoj postojeći pravilnik o upisima ili pak donijeti novi.
Prema članku 20. stavku 6. Zakona, prije upisa u dječji vrtić provodi se inicijalni razgovor s roditeljem i djetetom, odnosno provodi se opažanje djetetova ponašanja i komuniciranja uz nazočnost roditelja. Inicijalni razgovor provodi stručno povjerenstvo vrtića. Zakonom je propisano tko točno čini stručno povjerenstvo: stručni suradnici, viša medicinska sestra i ravnatelj. Stavak 7. nastavlja se na stavak 6. te propisuje da stručno povjerenstvo vrtića donosi prosudbu o uključivanju djece u odgojno-obrazovne skupine s redovitim ili posebnim programima za djecu s teškoćama u razvoju, djece sa zdravstvenim teškoćama i neurološkim oštećenjima, kao i djece koja pri upisu imaju priložene preporuke stručnjaka. Stavak 6. i 7. dobrodošle su zakonske izmjene, budući da prethodno zakonsko rješenje nije propisivalo djelokrug stručnog povjerenstva niti tko ga čini.
Konačno, stavak 8. propisuje da se upisi u dječje vrtiće mogu provoditi elektroničkim putem. Navedenom problematikom bavili smo se već u jednom prethodnom članku te je bitno za napomenuti da provođenje upisa elektroničkim putem nije nikakva obaveza već prije opcija koju vrtići imaju na raspolaganju, a koja znatno pojednostavljuje postupak upisa i ujedno umanjuje papirologiju.
U ovome stručnom članku pozabavili smo se svim izmjenama koje je Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju pretrpio vezano uz ostvarivanju prava prednosti pri upisu. Vrtićima sada ostaje uskladiti svoje opće akte, u koje spadaju i pravilnici o upisima, sa odredbama Zakona. Ako je osnivač dječjeg vrtića pritom jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, tada vrtići moraju posebno intenzivno surađivati sa osnivačem kako bi odluke dječjeg vrtića vezane uz upise bile u potpunosti usklađene sa odlukama osnivača.
Vladimir Mrzljak, mag. iur.
