Prilično zanimljiva radnopravna situacija može nastupiti u slučajevima kada radnika tijekom parničnog postupka o dopuštenosti i zakonitosti otkaza, odnosno najčešće nakon prvostupanjske presude, poslodavac pozove da se vrati na posao i javi na svoje radno mjesto, a radnik se takvom pozivu ne odazove, najčešće misleći da je ionako u tijeku parnični postupak između njega i poslodavca oko utvrđivanja nezakonitosti primjerice izvanrednog otkaza, pa pretpostavlja da obveze između poslodavca i njega nastaju tek nakon pravomoćnog okončanja takvog postupka, a sve sukladno konačnoj pravomoćnoj presudi.
Međutim, iako u radnopravnoj parnici može biti primjerice predmet spora u vezi odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno utvrđivanje dopuštenosti i zakonitosti takve odluke, treba pojasniti kako određeno ponašanje poslodavca i radnika tijekom takvog postupka, tj. nakon prvostupanjske nepravomoćne presude kojom je recimo čak utvrđeno da je predmetni izvanredni otkaz nedopušten, može dovesti do određenih pravnih posljedica koji mogu radnika dovesti u situaciju da dobije od poslodavca svojevrsni „otkaz nakon otkaza“.
Naime, jasno je propisano člankom 116. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14. i 127/17., dalje: Zakon o radu), a isto je propisivao i članak 108. prijašnjeg Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.), kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
S obzirom na prethodno navedeno, moguće je da se između radnika i poslodavca vodi parnica o dopuštenosti ili nedopuštenosti izvanrednog otkaza pred mjesno nadležnim radnim sudom, također moguće je da se u tom postupku čak donese i nepravomoćna presuda općinskog radnog suda kojom se predmetni izvanredni otkaz utvrđuje nezakonitim, nakon toga moguća je i pretpostavka da se po objavi ili primitku takve presude poslodavac odluči pozvati radnika da se vrati na posao i javi na svoje radno mjesto, a paralelno može biti u tijeku žalbeni postupak.
U takvoj situaciji vrlo je moguće da radnik na takav poziv za povratak na posao reagira u smislu da smatra kako se na njega nije dužan odazvati prije pravomoćnosti sudske presude kojom je utvrđena nedopuštenost izvanrednog otkaza i poslodavcu naloženo njegovo vraćanje na posao, a sve jer je, primjerice, poslodavac ionako protiv te nepravomoćne presude izjavio žalbu, te jer nije donio odluku kojom bi opozvao raniju odluku o otkazu i priznao radniku sva prava iz radnog odnosa kao da predmetne odluke o izvanrednom otkazu nije niti bilo.
Međutim, treba reći da bi poslodavac koji je nepravomoćno izgubio radnopravni spor, a u kojem mu je nepravomoćno naloženo vraćanje radnika na posao, bio itekako ovlašten radnika pozvati na rad i prije pravomoćnosti presude donesene u tom parničnom radnopravnom postupku, između ostalog i iz razloga jer bi na taj način poštovao i izvršavao trenutno pravosnažnu sudsku odluku.
Posljedično tome, neodazivanje radnika tom pozivu za povratak na posao koji bi mu bio dostavljen od poslodavca (uz naravno postojanje dokaza o radnikovom primitku takvoga poziva) predstavljalo bi svakako kršenje obveza iz radnog odnosa. Nastavno, u slučaju neodazivanja takvom pozivu na rad i zapravo neopravdanom izostanku od primjerice pet uzastopnih dana, radniku bi prijetila mogućnost (ponovno) izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, ali u ovom slučaju bi takva odluka o izvanrednom otkazu bila po drugoj osnovi, no dopuštena i zakonita i to neovisno o pravomoćnom ishodu prethodnog parničnog postupka vezanog za prijašnji izvanredni otkaz.
Sve prethodno navedeno o obvezujućem djelovanju poziva poslodavca upućenog radniku za povratak na rad, proizlazi u konkretnom slučaju i iz spomenute kogentne odredbe članka 116. aktualnog Zakona o radu koja propisuje u stavku 1. kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, ali isto tako proizlazi i iz činjenice da je poslodavac ovlašten postupiti po presudi donesenoj u radnom sporu ako bi mu istom bilo naloženo vraćanje na rad i to i prije njezine pravomoćnosti, pa ako se radnik ne odazove takvom postupanju odnosno pozivu poslodavca evidentno čini povredu radne obveze, a to opet onda predstavlja (s obzirom na broj uzastopnih dana izostanka sa posla) opravdani razlog za izvanredni otkaz, odnosno predstavlja opravdani razlog za donošenje nove, ovaj puta dopuštene, odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu takvome radniku. U skladu sa navedenim pravnim, normativnim stajalištem je i posebice novija sudska praksa (primjerice Odluka Žs u Bjelovaru Gž-2429/14. od 09. listopada 2014. i sl.).
D. Sever
