Stupanjem na snagu Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10.) započela je provedba reforme upravnog spora. Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17. i 110/21.; dalje u tekstu: ZUS) temeljni je izvor upravnosudskog postupovnog prava koji je više puta mijenjan s ciljem da se prevladaju uočeni problemi u njegovoj primjeni i unaprijedi sustav osiguranja zakonitosti i sudske zaštite prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela.
Unatoč navedenom, problemi nisu u potpunosti otklonjeni, a samim izmjenama i dopunama ZUS-a se na jasan i pregledan način ne bi mogle ugraditi značajne novine kojima se osigurava veća pravna sigurnost i ostvaruje bolja zaštita prava stranaka.
Osnova novog Zakona je osuvremenjivanje upravnog spora, sprečavanje bespotrebnog opterećenja Visokog upravnog suda i pojedinih upravnih sudova, poticanje proaktivnijeg pristupa suda u rješavanju predmeta, skraćivanje trajanja upravnog spora, procesna disciplina, osjećaj izvjesnosti za stranke te uklanjanje podnormiranosti. Novim Zakonom, a zbog specifičnosti upravnog spora, detaljno se razrađuju i odredbe u odnosu na poslovnu sposobnost i zastupanje stranaka u upravnom sporu, raspravu, dokaze i izvođenje dokaza te se stoga u cijelosti ukida podredna primjena odredaba Zakona o parničnom postupku.
Novim se Zakonom, s obzirom na to da je Republika Hrvatska država članica Europske unije, izrijekom određuje da u upravnom sporu sud odlučuje, između ostalog, na temelju pravne stečevine Europske unije1
Ograničava se mogućnost da se posebnim zakonima propisuju izuzetno kratki rokovi za donošenje odluke u upravnom sporu te se rokovi smiju propisivati samo u sporovima na koje se primjenjuju organski zakoni ili kada obveza hitnosti proizlazi iz pravnoobvezujućih akata Europske unije. Također, ograničava se propisivanje prvostupanjske nadležnosti Visokog upravnog suda budući da se ponajprije radi o sudu koji rješava najsloženije upravne sporove, kao i nemogućnost propisivanja isključive mjesne nadležnosti određenog upravnog suda, a sve kako se Visoki upravni sud Republike Hrvatske i samo jedan upravni sud ne bi dodatno opterećivali2 Također, uvodi se mogućnost da u posebnim slučajevima u upravnim sporovima pred upravnim sudovima odlučuje vijeće3.
Institut oglednog spora primjenjuje se ako je u pet ili više prvostupanjskih upravnih sporova predmet tužbe iste pravne i činjenične prirode, čime se ostvaruje načelo ekonomičnosti.4
Zakon o upravnim sporovima u odnosu na poslovnu sposobnost, valjanost zastupanja, izvođenje i pribavljanje dokaza te održavanje reda upućuje na odgovarajuću primjenu Zakona o parničnom postupka, predmetno, s obzirom na specifičnosti upravnog spora, stvara probleme u primjeni, stoga se novim Zakonom u potpunosti razrađuju predmetne odredbe i usklađuju s upravnim sudovanjem čime se uklanjaju dvojbe koje su postojale u podrednoj primjeni Zakona o parničnom postupku.
Novim Zakonom uklanja se i podnormiranost u odnosu na raspravu. Detaljnim razrađivanjem odredbi od zakazivanja do zaključivanja rasprave potiče se proaktivniji pristup suda u rješavanju predmeta i procesna disciplina stranaka, što u konačnici dovodi do skraćivanja trajanja upravnog spora. Također, sprečava se zlouporaba prava stranaka koja im pripadaju u sporu na način da nemaju pravo na naknadu troškova, a u slučaju teže zlouporabe prava, sud ih može i novčano kazniti.
Upotpunjuju se uočene praznine ZUS-a te se uređuje mogućnost preinake (proširenja) tužbenog zahtjeva u sporu pokrenutom zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke5, spajanje predmeta i donošenje dopunske presude.
U žalbenom postupku propisuje se bolja zaštita prava stranaka na način da novi Zakon radi distinkciju između bitnih odredaba upravnog spora koje su utjecale ili su mogle biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke i bitnih povreda upravnog spora koje zbog svoje težine uvijek utječu na donošenje zakonite odluke i takve povrede taksativno navodi.6
Uvodi se mogućnost obnove spora okončanog rješenjem, a kao razlozi obnove dodaju se slučajevi kada je postupak pred Europskim sudom za ljudska prava okončan prijateljskim rješenjem spora u skladu s člankom 39. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno jednostranim priznanjem povrede u skladu s člankom 62.A Poslovnika Europskog suda za ljudska prava i kada je odluka u oglednom sporu na temelju koje su riješeni ogledni sporovi stavljena izvan snage.7
Također, pod određenim uvjetima, omogućuje se strankama izravan pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne odluke može podnijeti protivna stranka ako je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske bilo stranka u upravnom sporu ili je zastupalo tuženika u upravnom sporu i stranka ako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske utvrdi da ne postoje uvjeti za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti, a o tome ne obavijesti stranku najkasnije u roku od tri mjeseca od dana podnošenja prijedloga8,9
Proaktivnije je reguliran pristup izvršenju presude i uvode se novčane kazne za čelnika nadležnog javnopravnog tijela u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini ako tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje bez opravdanih razloga ne donese novu odluku u roku koji je određen presudom, ako u roku od 15 dana ne dostavi sudu odgovor na zahtjev za izvršenje i ako u izvršenju presude donese novu odluku koja je protivna izreci presude, pravnom shvaćanju ili primjedbama suda. Sud će izricati daljnje novčane kazne sve dok tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje ne donese novu odluku o izvršenju presude.10,11,12,13
Detaljno se razrađuje postupak ocjene zakonitosti općih akata.14,15,16,17,18,19,20,21
Ustavna osnova za donošenje novog Zakona o upravnim sporovima sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o upravnim sporovima otvoreno je do 23. prosinca i dostupno je na poveznici:
https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=25798
Josip Petković, dipl. pravnik
______________________________________________________
^ 1 Članak 5. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „U upravnom sporu sud odlučuje na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava.“
^ 2 Članak 8. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Sud će upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku (1). U slučajevima kada je posebnim zakonom propisan rok za rješavanje upravnog spora, predlagatelj posebnog zakona dužan je razloge za takvo propisivanje roka detaljno i razumno obrazložiti (2). Rokovi za rješavanje upravnog spora smiju se propisivati samo u sporovima na koje se primjenjuju organski zakoni ili kada obveza hitnosti proizlazi iz pravnoobvezujućih akata Europske unije (3).“
^ 3 Članak 14. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „U upravnim sporovima pred upravnim sudovima odlučuje sudac pojedinac (1). Ako smatra da to zahtijeva složenost slučaja, sudac kojem je predmet dodijeljen u rad može uputiti predmet na rješavanje vijeću u sastavu od tri suca (2). O zahtjevu iz stavka 2. ovog članka odlučuje vijeće od tri suca koji ne mogu biti u sastavu vijeća koje će rješavati spor (3). Visoki upravni sud odlučuje u vijeću od tri suca, osim o zakonitosti općih akata kada odlučuje u vijeću od pet sudaca (4).“
^ 4 Članak 108. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Ako je u pet ili više prvostupanjskih upravnih sporova predmet tužbe iste pravne i činjenične prirode, sud može rješenjem odlučiti koji će predmet riješiti u oglednom sporu. U ostalim predmetima sud će rješenjem prekinuti spor (1). Nakon pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu sud će nastaviti voditi prekinute sporove uz primjenu dokaza koji su provedeni u oglednom sporu (2). Na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu sud može riješiti spor pokrenut nakon pravomoćnosti te presude bez vođenja rasprave, ali nakon omogućivanja strankama da se o tome izjasne.“
^ 5 Članak 100. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Ako nakon pokretanja upravnog spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravno tijelo naknadno donese pojedinačnu odluku koju je propustilo donijeti u propisanom roku, to će tijelo, osim tužitelja, istovremeno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud će u tom slučaju pozvati tužitelja da u roku od 15 dana izjavi je li naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ostaje pri tužbi i u kom opsegu, odnosno proširuje li tužbeni zahtjev i na novu odluku (1). Ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stavka 1. ovog članka, sud će donijeti rješenje o obustavi spora. Protiv rješenja o obustavi spora može se podnijeti žalba (2). Ako tužitelj izjavi da novom odlukom nije zadovoljan, sud će nastaviti postupak ako protiv nove odluke nije dopušten redoviti pravni lijek u upravnom postupku (3).“
^ 6 Članak 126. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: 1. bitne povrede odredaba upravnog spora, 2. pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu, 3. pogrešne primjene materijalnog prava (1). Bitna povreda odredaba upravnog spora postoji ako upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovoga Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (2). Bitna povreda odredaba upravnog spora uvijek postoji: 1. ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji je prema članku 15. ovoga Zakona morao biti izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca, 2. ako je odlučeno u povodu tužbe koju je trebalo odbaciti, jer nisu postojale pretpostavke za vođenje spora (članak 46. stavak 1.), 3. ako je sud pogrešno odlučio da ne postoje pretpostavke za vođenje spora (članak 46. stavak 1.), 4. ako je odlučeno o ocjeni zakonitosti pojedinačne odluke koja nije predmet spora, 5. ako je sud propustio ocijeniti bitne tužbene prigovore, 6. ako je sud riješio spor bez održavanja rasprave protivno odredbama ovog Zakona (članak 98.), 7. ako kojoj stranci nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu, 8. ako je sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom, a stranka se zbog toga žali (članak 11.), 9. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik odnosno osoba ovlaštena za zastupanje, 10. ako je protivno zakonu bila isključena javnost na raspravi (članak 39.) (3). Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kad je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak (4). Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (5). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (6).“
^ 7 Članak 137. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Spor okončan odlukom suda obnovit će se na prijedlog stranke: 1. ako je konačnom odlukom Europskog suda za ljudska prava odlučeno o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode na drukčiji način od odluke suda i ako je postupak pred Europskim sudom za ljudska prava okončan prijateljskim rješenjem spora u skladu s člankom 39. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno jednostranim priznanjem povrede u skladu s člankom 62.A Poslovnika Europskog suda za ljudska prava, 2. ako se presuda temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili drugo javnopravno tijelo o tom je pitanju poslije odlučilo u bitnim točkama drukčije, 3. ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca ili službenika suda, 4. ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj, ili ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili stranke, 5. ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je prema članku 15. ovoga Zakona morao biti izuzet, 6. ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku, 7. ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu, 8. ako odluka u oglednom postupku na temelju koje su riješeni ogledni sporovi bude stavljena izvan snage (1). Prijedlog za obnovu spora podnosi se sudu koji je donio odluku najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog obnove. Nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti odluke obnova se ne može predložiti iz razloga propisanog stavkom 1. točkom 5. do 8. ovoga članka (2). U prijedlogu se mora navesti: 1. oznaka odluke donesene u sporu kojeg se obnova traži, 2. zakonska osnova obnove i dokazi koji je čine vjerojatnom, 3. dokazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku, 4. ostali podaci propisani člankom 109. stavkom 2. ovoga Zakona (3)“.
^ 8 Članak 139. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „ Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne odluke (dalje: zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti) može se podnijeti protiv pravomoćne presude ili rješenja upravnog suda ili Visokog upravnog suda zbog osobito teške materijalne ili postupovne povrede zakona koja dovodi u pitanje jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.“
^ 9 Članak 141. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske može podnijeti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne presude, odnosno rješenja strankama. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovaj zahtjev može podnijeti i po službenoj dužnosti (1). Ako je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske bilo stranka u upravnom sporu ili je zastupalo tuženika u upravnom sporu zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti može Vrhovnom sudu Republike Hrvatske izravno podnijeti i protivna stranka u roku iz stavka 1. ovog članka (2). Ako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ne postupi u skladu s člankom 140. stavkom 4. ovog Zakona, zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti može Vrhovnom sudu Republike Hrvatske izravno podnijeti stranka u roku iz stavka 1. ovog članka (3). Stavak 3. ovoga članka ne primjenjuje se na javnopravna tijela (4). Zahtjev mora sadržavati podatke propisane člankom 140. stavkom 2. ovog Zakona (4). Protivna stranka iz stavka 2. ovoga članka i stranka iz stavka 3. ovog članka mogu same podnijeti zahtjev ako imaju završen pravni fakultet, odnosno za njih može zahtjev podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ih je prema odredbama ovoga ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu ako ima završen pravni fakultet (5). U zahtjevu se ne mogu iznositi nove činjenice (4).“
^ 10 Članak 151. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Izvršenje presude dužan je osigurati tuženik, odnosno tijelo nadležno za izvršenje (1). U izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno je postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda (2).“
^ 11 Članak 152. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Ako tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje u izvršenju presude ne donese novu odluku u roku koji je određen presudom ili donese odluku koja je protivna izreci presude, pravnom shvaćanju ili primjedbama suda, tužitelj može sudu koji je donio presudu podnijeti zahtjev za izvršenje presude. Ako je presudom naložena isplata, izvršenje se provodi u ovršnom postupku pred nadležnim tijelom (1). Zahtjev za izvršenje presude sud dostavlja tuženiku odnosno tijelu nadležnom za izvršenje, koje mora u roku od 15 dana dostaviti odgovor na zahtjev za izvršenje. U odgovoru se mora očitovati je li presuda izvršena i o istome dostaviti dokaz, a ako presuda nije izvršena mora obrazložiti razloge (2).“
^ 12 Članak 154. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: “Ako tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje bez opravdanih razloga ne donese novu odluku u roku koji je određen presudom ili ako u roku od 15 dana ne dostavi sudu odgovor na zahtjev za izvršenje, sud će čelniku nadležnog javnopravnog tijela rješenjem izreći novčanu kaznu u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini (1). Sud će izricati daljnje novčane kazne unutar utvrđenog raspona sve dok tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje ne donese novu odluku u izvršenju presude (2). Novčana kazna uplaćuje se u korist prihoda državnog proračuna. Ako čelnik tijela u roku koji je sud odredio rješenjem ne dostavi dokaz o uplati novčane kazne, sud će rješenje o novčanoj kazni s potvrdom ovršnosti dostaviti Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima u skladu s odredbama zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima (3). Ako Financijska agencija u roku od godine dana od dana primitka rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne provede ovrhu na novčanim sredstvima čelnika tijela u skladu s odredbama zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima u cjelokupnom iznosu izrečene novčane kazne, dostavit će rješenje iz stavka 1. ovoga članka nadležnoj ispostavi Područnog ureda Porezne uprave prema prebivalištu kažnjene osobe radi prisilne naplate izrečene novčane kazne prema propisima o prisilnoj naplati poreza (4). Ako kažnjena osoba nema prebivalište na području Republike Hrvatske, Financijska agencija će dostaviti rješenje iz stavka 1. ovoga članka ispostavi Područnog ureda Porezne uprave prema sjedištu suda koji je donio rješenje iz stavka 1. ovoga članka (5). Ako je rješenje o izricanju novčane kazne poništeno ili preinačeno, čelnik tijela kojem je naplaćena izrečena novčana kazna može u roku od tri mjeseca od primitka tog rješenja u istom postupku zatražiti od suda da naloži Republici Hrvatskoj isplatu neosnovano naplaćenog iznosa novčane kazne. Ako taj zahtjev bude podnesen nakon isteka toga roka, sud će ga odbaciti. Zahtjev za isplatu temeljem rješenja kojim se nalaže Republici Hrvatskoj isplata neosnovano naplaćenog iznosa novčane kazne podnosi se ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa (6). Sud će izricati daljnje novčane kazne unutar utvrđenog raspona sve dok tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje ne donese novu odluku u izvršenju presude (7).“
^ 13 Članak 155. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Ako tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje u izvršenju presude donese novu odluku koja je protivna izreci presude, pravnom shvaćanju ili primjedbama suda, sud će nakon primitka odgovora na zahtjev za izvršenje ili proteka roka za dostavu odgovora na zahtjev za izvršenje, presudom bez održavanja rasprave poništiti odluku koja je donesena protivno izreci presude, pravnom shvaćanju ili primjedbama suda i naložiti tuženiku odnosno tijelu nadležnom za izvršenje da u određenom roku izvrši presudu (1). U izreci presude iz stavka 1. ovog članka sud će čelniku nadležnog javnopravnog tijela izreći novčanu kaznu sukladno odredbama članka 154. (2).“
^ 14 Članak 158. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud pokreće na zahtjev fizičke ili pravne osobe ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom koji smatraju da su im općim aktom povrijeđena njihova prava ili pravni interes (1).Postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud može pokrenuti po službenoj dužnosti, na temelju obavijesti fizičkih ili pravnih osoba, prijedloga pučkog ili posebnog pravobranitelja ili na zahtjev suda (2).“
^ 15 Članak 159. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Ako sud u postupku utvrdi da opći akt koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni sa zakonom, na konkretan slučaj može neposredno primijeniti zakon (1).U slučaju iz stavka 1. ovog članka sud će Visokom upravnom sudu podnijeti zahtjev za ocjenu zakonitosti spornog općeg akta, odnosno pojedine njegove odredbe (2). Kad sud pravomoćnom odlukom odbije primijeniti opći akt zbog njegove nezakonitosti, odnosno pojedinu njegovu odredbu, a Visoki upravni sud utvrdi da takva nezakonitost ne postoji, stranka kojoj je time bilo povrijeđeno neko pravo ili pravni interes može zahtijevati izmjenu pravomoćne odluke suda odgovarajućom primjenom odredaba o obnovi upravnog spora ili drugog sudskog postupka u roku od tri mjeseca od dana dostave odluke (3).Sud koji je podnio zahtjev Visokom upravnom sudu dostavit će odluku strankama (4).“
^ 16 Članak 160. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „ Zahtjev odnosno obavijest iz članka 158. ovoga Zakona mora sadržavati: 1. osobno ime, odnosno naziv, osobni identifikacijski broj i adresu podnositelja, 2. naziv osporenog općeg akta i naznaku njegova donositelja, 3. oznaku odredbi kojih se zakonitost osporava, 4. razloga nezakonitosti općeg akta, 5. potpis podnositelja (1). Podnositelj zahtjeva iz članka 158. stavka 1. ovoga Zakona mora u zahtjevu učiniti vjerojatnim da se općim aktom ili njegovom primjenom dira u njegovo pravo ili pravni interes (2). Zahtjev se predaje Visokom upravnom sudu odgovarajućom primjenom odredbi članka 26. ovoga Zakona (3).“
^ 17 Članak 161. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „ Visoki upravni sud rješenjem će odbaciti zahtjev za ocjenu zakonitosti i o tome obavijestiti podnositelja ako utvrdi: 1. da akt koji se zahtjevom osporava nije opći akt, 2. da je akt koji se zahtjevom osporava propis kojeg je ocjena zakonitosti u nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske, 3. da je zakonom osigurana druga zaštita od nezakonitosti općeg akta, 4. da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba, 5. da je zahtjev nepravodoban (1). Sud može, do donošenja presude, rješenjem obustaviti izvršenje osporenog općeg akta. Rješenje o obustavi izvršenja objavljuje se u „Narodnim novinama“ (2).“
^ 18 Članak 162. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „ O zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud odlučuje na javnoj sjednici (1). Visoki upravni sud može održati savjetodavnu raspravu ako ocijeni da je prije odlučivanja o biti stvari potrebna rasprava sa sudionicima postupka, znanstvenicima i drugim stručnjacima (2). Sud će presudom ukinuti opći akt, ili pojedine njegove odredbe, ako utvrdi da nije suglasan sa zakonom ili statutom javnopravnog tijela (3). Ukinuti opći akt prestaje važiti, odnosno ukinute odredbe općeg akta prestaju važiti danom objave presude Visokog upravnog suda u „Narodnim novinama“ (4).“
^ 19 Članak 163. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „ (1) Ako u tijeku postupka pred Visokim upravnim sudom pokrenutog po zahtjevu za ocjenu zakonitosti općeg akta taj opći akt prestane važiti, Visoki upravni sud može ocijeniti zakonitost osporenog općeg akta (1). Kad u postupku iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da opći akt nije bio suglasan sa zakonom ili statutom javnopravnog tijela, Visoki upravni sud će donijeti presudu o utvrđenju nezakonitosti općeg akta odnosno pojedinih njegovih odredaba (2). Presuda iz stavka 2. ovoga članka objavit će se u „Narodnim novinama" (3).“
^ 20 Članak 164. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Podnositelj zahtjeva iz članka 158. stavka 1. ovoga Zakona ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu pojedinačne odluke tijela kojom je povrijeđeno njegovo pravo ili pravni interes odgovarajućom primjenom odredaba o obnovi postupka u roku od tri mjeseca od dana objave presude u „Narodnim novinama".“
^ 21 Članak 165. Prijedloga Zakona o upravnim sporovima glasi: „Sud može obustaviti postupak ako podnositelj odustane od zahtjeva (1). Sud će rješenjem obustaviti postupak kad prestanu postojati pretpostavke za njegovo vođenje (2).“
