U središtu

Obilježja novog kaznenog djela neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje

28.03.2024 Buru reakcija u javnom diskursu izazvala je najava propisivanja nove inkriminacije u kaznenom zakonodavstvu, s ciljem sankcioniranja curenja informacija za vrijeme trajanja prethodnog kaznenog postupka. Neovlašteno odavanje sadržaja provedenih izvida od strane državnog odvjetnika ili policije, odnosno realizirane dokazne radnje u okviru istraživanja ili istrage kaznenog djela, uz ostale uvjete, predstavljat će ubuduće ostvarenje zakonskih obilježja novo uspostavljenog kaznenog djela.

1. Uvodna razmatranja

Člankom 32. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 36/24.), propisana je nova inkriminacija u okviru Glave dvadeset devete (XXIX.) Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.; dalje u tekstu: KZ), Kaznena djela protiv pravosuđa. Zakon stupa na snagu 2. travnja 2024. Novouvedenim čl. 307.a st. 1. KZ-a, utvrđeno je kazneno djelo čiji zakonski opis glasi: „Pravosudni dužnosnik ili državni službenik u pravosudnom tijelu, policijski službenik ili dužnosnik, okrivljenik, odvjetnik, odvjetnički vježbenik, svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji tijekom prethodnog kaznenog postupka koji se na temelju zakona smatra nejavnim, neovlašteno otkrije sadržaj izvidne ili dokazne radnje, s ciljem da ga učini javno dostupnim kaznit će se kaznom zatvora do 3 godine“.1 Obrazloženje konačnog prijedloga glasi: „Ovim kaznenim djelom će se doprinijeti zaštiti sadržaja izvidne ili dokazne radnje od neovlaštenog otkrivanja tijekom nejavnog prethodnog kaznenog postupka, sve do faze potvrđivanja optužnice i sankcionirati ponašanje osobe koja, na temelju svoga položaja, zaposlenja ili funkcije te svojstva u kaznenom postupku, ima pristup spisu predmeta, odnosno materijalima nejavnog kaznenog postupka i koja te materijale dijeli s javnosti. Curenje podataka iz istrage postala je već uobičajena pojava u medijski zanimljivim kaznenim postupcima. Ni u jednom od tih slučajeva nije utvrđeno na koji je način došlo do curenja podataka, odnosno tko je podatke o sadržaju dokaznih radnji s medijima podijelio. U odnosu na samu pojavu, na taj se način građanima šalje poruka da je ta praksa iz perspektive onih koji su zaduženi za progon prihvatljiva, a iz perspektive onih koji na taj način podatke iz istrage dijele s medijima, poticaj da to i dalje čine. Međutim, radi se o praksi koja nije prihvatljiva, jer se njome ozbiljno narušavaju prava osoba uključenih u taj postupak, ali i smisao samog kaznenog postupka. U odnosu na osobe koje sudjeluju u kaznenom postupku, primjerice svjedoke, postavlja se pitanje povrede prava privatnosti. U odnosu na tijela kaznenog progona i interes utvrđivanja istine u kaznenom postupku, otežava se mogućnost objektivnog istraživanja činjenica. Konačno, ozbiljno se narušava povjerenje građana u rad pravosuđa, jer se kod njih stvaraju jednostrana i nerealna očekivanja od kaznenog postupka i perpetuira se percepcija nepovjerenja u rad pravosuđa, osobito u rad sudova.“2

2. Počinitelj djela

Izrijekom su determinirani potencijalni počinitelji kaznenog djela. Radi se o zatvorenom krugu (lat. numerus clausus) mogućih adresata kaznene norme i povredi posebne obveze: čuvanja tajne ili tajnosti prethodnog postupka (njem. Vorverfahren ili Ermittlungsverfahren). „Ovakav oblik kaznenog djela znači da osobe izvana ne mogu biti počinitelji u smislu posebne odredbe, već samo poticatelji i pomagači. S druge strane, priroda kaznenog djela znači da samo članovi određenog kruga ljudi odgovaraju kao počinitelji, ako su prisutna ostala obilježja djela.“3 Pravosudni dužnosnici su suci4 i državni odvjetnici (čl. 117. st. 1. ZDO-a). Sporni su određeni potencijalni počinitelji, poimence navedeni, posebice „policijski dužnosnik“, budući da temeljni propisi5 što uređuju materiju rada i unutarnjeg ustrojstva policije ne poznaju navedeni termin, ni izraz, ni funkciju. Zakon o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/23.; dalje u tekstu: ZP) i Zakon o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ 76/09., 92/14., 70/19.; dalje u tekstu: ZPPO). Razlikuju se rukovodeći policijski službenici i glavni ravnatelj policije, od policijskih službenika (čl. 15. ZP-a), pa je zakonodavac, pretpostavljano, imao na umu navedeno razlikovanje. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22.; dalje u tekstu: ZKP) u čl. 335. st. 1., nakon utvrđenja da posebne dokazne radnje izvršava policija, propisuje da su službene i odgovorne osobe koje sudjeluju u postupku odlučivanja i izvršenja radnji iz čl. 332. ZKP-a dužne kao tajnu čuvati sve podatke koje su saznale u svezi s radnjama. Krug počinitelja kaznenog djela iz čl. 307.a KZ-a tu se širi i obuhvaća, primjerice, zapisničare u državnim odvjetništvima kao državne službenike6 u pravosudnom tijelu. Okrivljenik kao potencijalni počinitelj djela vjerojatno bi ostvarenjem radnje kaznenog djela iz čl. 307.a KZ-a smjerao ka olakšanju svoje pozicije u okviru kaznenog postupka. Iskaz osumnjičenika ili okrivljenika u prethodnom kaznenom postupku bilježi se isključivo na DVD mediju kao snimka ispitivanja, dok sam zapisnik čiji je sastavni dio i popratni sadržaj navedeni medij ne sadrži izjavu. Uobičajeno se DVD medij predaje branitelju, koji mora biti iz redova odvjetnika (čl. 5. st. 1. ZKP-a), stoga vrlo jednostavno odavanjem sadržaja iskaza okrivljenika, odvjetnik može doći pod lupu kaznenog progona. Odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom može zamijeniti odvjetnika kao branitelja samo u postupku pred općinskim sudom za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina (čl. 65. st. 4. ZKP-a). Svjedok, vještak, prevoditelj i tumač dolaze u obzir kao počinitelji u situacijama sudjelovanja, svaki u odgovarajućoj ulozi, tijekom provedbe procesne radnje za koju je generalno ili izričito predviđena tajnost: provođenje odgovarajuće dokazne radnje u sklopu istraživanja (čl. 213. st. 3. ZKP-a), postupovne radnje tijekom istrage koja je rješenjem državnog odvjetnika određena dijelom ili u cijelosti kao tajna (čl. 231. st. 2. ZKP-a), dokazno ročište koje je sudac istrage odredio tajnim (čl. 237. st. 4. ZKP-a), saslušanje ugroženog svjedoka (čl. 295. st. 7. ZKP-a).

2.1. Isključenje novinarske odgovornosti

U odrednici čl. 307.a st. 2. KZ-a, uređeno je isključenje odgovornosti osoba koje se bave novinarstvom, bilo kao počinitelja, bilo kao sudionika. Pomalo neuobičajena formulacija za naš KZ glasi: „počinjenje, pomaganje ili poticanje kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka ne može ostvariti onaj tko obavlja novinarski posao.“ Pretpostavljano, norma je tako oblikovana zbog mnogobrojnih kritika7 u javnom diskursu nakon najave uvođenja novog kaznenog djela. Kompleksna materija sudjelovanja više osoba u počinjenju kaznenog djela u našem KZ-u oblikovana je u dualistički model prema kojem se sve osobe koje sudjeluju u počinjenju kaznenog djela, dijele na dvije temeljne skupine: počinitelje (pojedinačni počinitelj, posredni počinitelj i supočinitelj) i sudionike (poticatelj i pomagač)8. Novinar je fizička osoba koja se bavi prikupljanjem, obradom, oblikovanjem ili razvrstavanjem informacija za objavu putem medija te je zaposlena kod nakladnika na temelju ugovora o radu ili obavlja novinarsku djelatnost kao samostalno zanimanje9, u skladu sa zakonom (čl. 2. st. 7. Zakona o medijima, „Narodne novine“ 59/04., 84/11., 81/13., 114/22.). Izrijekom je, dakle, isključena potencijalna odgovornost novinara za kazneno djelo iz čl. 307.a st. 1. KZ-a, neovisno da li bi radnju djela eventualno ostvarili u okviru obavljanja svog posla, u svojstvu počinitelja kaznenog djela ili sudionika, pomagača ili poticatelja.

2. 2. Isključenje protupravnosti zbog javnog interesa

„Nema kaznenog djela ako je djelo počinjeno radi zaštite žrtve kaznenog djela, u interesu obrane u kaznenom postupku ili u drugom pretežito javnom interesu“ (čl. 307.a st. 3. KZ-a). Javni interes razlog je za isključenje protupravnosti i kod drugih kaznenih djela, od ranije normiranih u kaznenom zakonodavstvu (npr. neovlašteno zvučno snimanje i prisluškivanje iz čl. 143. st. 1. i st. 2. KZ-a, neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne iz čl. 145. st. 1. KZ-a, odavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne iz čl. 262. st. 1. KZ-a). Nejasno je kako zaštita žrtve ili prava obrane predstavlja „javni interes“, s obzirom na formulaciju i rečeničnu strukturu odrednice čl. 307.a st. 3. KZ-a. Odavanje sadržaja izvida ili dokazne radnje neće biti kažnjivo ako se dokaže da su obilježja djela ostvarena u korist osumnjičenika, ali tek nakon početka kaznenog postupka (čl. 17. st. 1. ZKP-a). Je li to javni interes, morat će riješiti nadležni sudovi nakon što prijava bude podnesena, jer djelo se progoni po službenoj dužnosti, a policija sigurno neće istraživati postoji li javni interes u slučaju razotkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje, nego će to prepustiti sudu. Obrana okrivljenika tada će imati zadaću dokazati opstojnost javnog interesa, premda će morati dokazati i činjenicu da je odavanje sadržaja određene radnje provedene u prethodnom kaznenom postupku, poslužilo interesima obrane u započetom kaznenom postupku. Stvarno, okrivljenik će se suočiti s optužbom za dva kaznena djela.

3. Zakonom propisani stadiji prethodnog kaznenog postupka kao nejavni

Nejavno je postupanje u okviru prethodnog kaznenog postupka zakonom propisano u dva slučaja: (i) prilikom provođenja istraživanja, od trenutka dostave okrivljeniku obavijesti po čl. 213. st. 2. ZKP-a i (ii) kada se provodi istraga, na temelju izričite odrednice čl. 231. st. 1. ZKP-a. Prema predloženoj formulaciji bića kaznenog djela iz čl. 307.a KZ-a, uvažavajući dio radnje gdje se odaje sadržaj izvida, znajući da za njih procesni zakon izravno ne uređuje nejavnost, proizlazi da se ne bi mogla primijeniti norma, jer materijalni zakon uvjetuje odavanje sadržaja dijela prethodnog kaznenog postupka koji se prema (posebnom, procesnom) zakonu smatra nejavnim. S druge strane, postupanje tijekom izvida je izrijekom utvrđeno kao tajno (čl. 206.f st. 1. ZKP-a).10 Tajnost je predviđena u pogledu sadržaja radnji i osoba koje su sudjelovale u provođenju posebnih dokaznih radnji (čl. 332. ZKP-a), na temelju striktne odrednice čl. 336. st. 2. ZKP-a. Faze prethodnog kaznenog postupka što se na temelju zakona smatraju tajnim, kaznenopravno su zaštićene od ranije postojećom inkriminacijom iz čl. 307. st. 1. KZ-a, sa sličnom formulacijom radnje djela, neovlaštenim otkrivanjem određene činjenice koju je osoba saznala u prethodnom kaznenom postupku.

4. Otkrivanje sadržaja izvida ili dokazne radnje u srži kaznenopravne represije

Za ostvarenje zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 307.a st. 1. KZ-a, dovoljna je reprodukcija sadržaja i to je predmet norme. Nije nužno da počinitelj predoči javnosti konkretan dokument, primjerice zapisnik o saslušanju u svojstvu svjedoka ili nalaz i mišljenje vještačenja. Ne traži se niti da konkretno pismeno nastalo za potrebe prethodnog kaznenog postupka mora biti objavljeno u bitnim dijelovima, već da je priopćen određeni dio sadržaja koji je propisan kao tajan. Sudska praksa morati će iznjedriti odgovor na pitanje koji i koliki dio sadržaja izvidne ili dokazne radnje će predstavljati dostatnu kriminalnu količinu za iniciranje kaznenog progona zbog sumnje na počinjene novog kaznenog djela. U konačnici, neprecizan je i naziv kaznenog djela, jer bi umjesto izraza otkrivanje bilo jasnije da je upotrijebljena riječ „odavanje“, koja nedvosmisleno stremi prokazivanju, odnosno upravo izdavanje nekog tajnog sadržaja. Svrha normiranja je sankcioniranje prokazivanja izdvojenih segmenata prethodnog kaznenog postupka, određenih kao nejavnih radnji i mjera.

4.1. Službena bilješka i zapisnik

Na temelju čl. 81. st. 1. ZKP-a, službena bilješka11 o bitnom sadržaju izjave ili radnje, sastavlja se o izjavama osoba, koje su važne za kazneni progon ili za pokretanje kaznenog postupka te o drugim važnim radnjama prije započinjanja12 kaznenog postupka. Izjavu, priopćenje stranke, dojavu žrtve i druge službene radnje mogu se zabilježiti i u obliku službene bilješke (čl. 106. st. 2. Poslovnika). Izjava, a posebice prijava ili dojava navodne13 žrtve o moguće počinjenom kaznenom djelu, u praksi državnog odvjetništva bilježi se u formi zapisnika (čl. 113. st. 4. Poslovnika). Na zahtjev stranke jedan primjerak može se dati osobno stranci, kao potvrda da je izjava ili prijava službeno zaprimljena u pisanoj formi, nakon čega slijedi odgovarajuća procedura izvida. Bilježi se ključan sadržaj izjave odnosno bitni elementi poduzete radnje tijela koje vodi prethodni kazneni postupak u danom trenutku. Zakonom je određeno kad se o radnji poduzetoj prije započinjanja kaznenog postupka sastavlja zapisnik i kad se ta radnja ima snimiti (čl. 81. st. 2. ZKP-a). U okviru prethodnog postupka, redovito se snima radnja ispitivanja okrivljenika (čl. 275. st. 2. ZKP-a).

5. Posljedica kaznenog djela iz čl. 307.a KZ-a

U slučaju kaznenog djela neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje posljedica je zakonsko obilježje djela. Posljedica je učinak u vanjskom svijetu koji je prostorno i vremenski odvojen od radnje.14  Pojam posljedice zakon ograničuje na posljedicu iz zakonskog opisa djela.15 Kod kaznenog djela iz čl. 307.a KZ-a posljedica se realizira u trenutku otkrivanja bitnog dijela sadržaja izjave ili radnje koja je proglašena nejavnom, odnosno tajnom. Kod osuda zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 307. st. 1. KZ-a, sudovi su u činjeničnom opisu djela obavezno navodili da je osuđenik bio propisno upozoren na tajnost izvida16. Paralelnim izmjenama procesnog zakona, odredbama čl. 15., 17., 18. i 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 36/24.), propisano je da ubuduće osobe koje vrše uvid u spis kaznenog predmeta ili sudjeluju u provedbi odgovarajuće dokazne radnje moraju biti upozorene od strane tijela koje provodi postupak u toj fazi da je neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidnih i dokaznih radnji provedenih tijekom nejavnog prethodnog postupka s ciljem da ih se učini dostupnim javnosti, kazneno djelo. Zapisnik o ispitivanju okrivljenika ne sadrži njegov iskaz, već se bilježi samo na snimci (čl. 275. st. 5. ZKP-a), što može biti ključno pitanje prilikom ostvarenja obilježja kaznenog djela u takvom modalitetu. Okrivljenik ili primjerice branitelj koji najčešće zadržava snimku prvog ispitivanja okrivljenika pred državnim odvjetnikom, može postati počinitelj ako javno obznani ili učini dostupnim sadržaj audio video snimke dokazne radnje ispitivanja okrivljenika u okviru prethodnog kaznenog postupka, što je uobičajena pojava, obzirom da okrivljenik mora biti ispitan prije podizanja optužnice (čl. 341. st. 4. ZKP-a) ili i prije završetka istrage (čl. 233. st. 1. ZKP-a).

6. Namjera počinitelja

Da bi ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 307.a KZ-a, počinitelj mora postupati s izravnom namjerom. Posljedica djela je javna dostupnost sadržaja provedene dokazne radnje ili određene radnje u okviru izvida kaznenog djela. Radi se o materijalnom kaznenom djelu17, i to povrjeđivanja, što znači da će potencijalni počinitelj moći biti kažnjen samo ako se realizira zabranjena posljedica. Uvjetno rečeno, prvi dio namjere počinitelja jest razvijena svijest da nema ovlast otkriti sadržaj provedene dokazne radnje ili službene bilješke odnosno zapisnika o poduzetoj mjeri ili radnji u okviru izvida kaznenog djela. Zatim slijedi opisani dio da to izvrši javno, u nakani da šira javnost stekne uvid u „zabranjeni“ sadržaj. Pristup tako obznanjenom sadržaju izdvojenog dijela prethodnog kaznenog postupka dopušten je samo određenim osobama, a potencijalni počinitelj je svjestan navedene činjenice i želi ili je siguran da će ostvariti naumljeno, uključujući i nastup zabranjene posljedice djela. Realizacija namjere pretpostavljano će u najvećem broju slučajeva uslijediti korištenjem mogućnosti informacijsko komunikacijskih tehnologija.

7. Propisana kazna

Za kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje odredbom čl. 307.a st. 1. KZ-a zapriječena je kazna zatvora do tri godine. Zanimljivo je primijetiti da je jedino u toj zakonskoj normi kazna do navedenog maksimuma određena brojčanom oznakom, s obzirom na to da je kod svih ostalih kaznenih djela sa identičnom kaznom zatvora to izvršeno slovima, odnosno riječju. Takvim maksimumom djelo se svrstava u lakša kaznena djela te se po tom obilježju ne izdvaja iz kataloga kaznenih djela protiv pravosuđa. Uvažavajući odrednice čl. 40. st. 4. KZ-a, budući da zakon za konkretno kazneno djelo propisuje upravo takvu kaznu, moguće je počinitelju izreći novčanu kaznu kao glavnu.

Zaključak

Biće kaznenog djela neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje u stanovitoj mjeri je neuobičajeno, pri čemu se ističe norma oblikovana u čl. 307.a st. 2. KZ-a, o apsolutnoj isključenosti od bilo kakve odgovornosti za predmetno kazneno djelo na strani osobe koja obavlja novinarsku djelatnosti. Pojedinačno su označeni potencijalni počinitelji, osobe koje provode odgovarajuće radnje u okviru prethodnog kaznenog postupka, pri čemu je pogrešno propisano „policijski dužnosnik“, jer takav zakonski termin ne postoji u propisima zakonske snage što uređuju materiju rada policije. Naziv kaznenog djela u segmentu izvida odudara od intencije kaznenopravne zaštite nejavnog dijela prethodnog kaznenog postupka, jer izvidi su izrijekom proglašeni tajnim (čl. 206.f ZKP-a), dok su nejavne faze tog segmenta kaznenog procesa, istraživanje (čl. 213. st. 3. ZKP-a) i istraga (čl. 231. st. 1. ZKP-a). Srž kaznenopravne represije (i zaštite) usmjerena je ka sadržaju provedene radnje u okviru izvida ili dokazne radnje u okviru istraživanja ili istrage, slijedom čega je kažnjivo neovlašteno otkrivanje sadržaja konkretne radnje. Ovlašteni slučajevi priopćavanja sadržaja prethodnog kaznenog postupka od strane državnih odvjetnika kada obavještavaju svekoliku javnost o tijeku postupaka koji se vode pred državnim odvjetništvom, a koji su zakonom određeni tajnima ili nejavnima, jer za to postoji poseban interes javnosti, ekskulpira ih od kaznene odgovornosti. Posljedica djela se realizira u trenutku otkrivanja bitnog dijela sadržaja izjave ili radnje, a po strukturi je dio bića i stoga se djelo u teoriji kaznenog prava označava kao materijalno kazneno djelo. Počinitelj mora postupati s izravnom namjerom. Propisana kazna određuje djelo kao lakše kazneno djelo, a zbog maksimalne kazne, na temelju odredbe čl. 40. st. 4. KZ-a, počinitelju se može kao glavna kazna izreći novčana kazna.

dr. sc. Bruno Moslavac

Bruno Moslavac je zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Kazneni odjel. Ovaj rad izrađen je sukladno odredbi čl. 101. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ 67/18., 21/22.). Svi stavovi i mišljenja izneseni u radu su isključivo stavovi i mišljenja autora i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja pravosudnog tijela u kojem je autor zaposlen, niti to jesu.



^ 1 Veći dio rada izvorno je objavljen kao dio znanstvenog rada: Maršavelski, Aleksandar – Moslavac, Bruno, Osvrt na Prijedlog Osme novele Kaznenog zakona, Hrvatski ljetopis za kaznene znanosti u praksu (Zagreb), vol. 30, broj 2/2023, str. 305-337, s tim da je autor ovoga rada, pisao isti dio izvornog članka, nap. a.

^ 2 Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, Zagreb, siječanj 2024, str. 17. 

^ 3 Roxin, Claus (2015.), Täterschaft und Tatherrschaft, 9. Auflage, De Gruyter, Berlin/Boston, str. 781.

^ 4 Zanimljivo je primijetiti da Zakon o sudovima ("Narodne novine" 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23.) izričito ne titulira suce kao pravosudne dužnosnike, nap. a.

^ 5 Klasifikacija radnih mjesta policijskih službenika, koja uključuje i kategoriju rukovodećih policijskih službenika, propisana je u čl. 43. st. 1. ZP, gdje se također ne spominju policijski dužnosnici.

^ 6 Glava IV. ZDO. Službenici i namještenici, jednako kao i državni odvjetnici i zamjenici državnog odvjetnika, dodatno su obvezani čuvati tajnost klasificiranih podataka ili podataka koji su zakonom proglašeni tajnima bez obzira na način na koji su ih saznali (čl. 58. st. 1. ZDO-a).

^ 8 Novoselec, Petar – Martinović, Igor, (2019.), Komentar Kaznenog zakona, I. knjiga: opći dio, Narodne novine, Zagreb, str. 266.

^ 9 U poreznom sustavu i smislu, riječ je o jednom od slobodnih zanimanja, kada je riječ o samostalnoj djelatnosti novinara (čl. 29. st. 2. t. 4. Zakona o porezu na dohodak, „Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23.).

^ 10 Prof. dr. sc. Zlata Đurđević, u okviru okruglog stola pod nazivom „Načelo javnosti kaznenog postupka: anomalija ili esencija vladavine prava“, konstatirala je da postoje tri oblika javnosti kaznenog postupka; izvidi – tajni, istraga – nejavna i rasprava – javna. Novokmet, Ante, XXXIII. redovito savjetovanje: Razmjena znanja, iskustva i ideja kaznenopravne znanosti i kaznenog pravosuđa u uvjetima „novog normalnog“, Hrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 28, broj 1/2021, str. 1 str. 203.

^ 11 Službena bilješka je pismeno državnog odvjetništva sastavljeno o izjavama, priopćenjima i odlukama državnog odvjetništva o kojima prema pravilima odgovarajućeg postupka nije potrebno sastavljati zapisnik ili donositi posebnu odluku (čl. 4. t. 14. Poslovnika).

^ 12 Kazneni postupak započinje: pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage, potvrđivanjem optužnice ako istraga nije provedena, određivanjem rasprave na temelju privatne tužbe i donošenjem presude kojom se izdaje kazneni nalog (čl. 17. st. 1. ZKP-a).

^ 13 Damaška tvrdi da se u pogledu izraza „žrtva“ hrvatski zakonodavac poveo za stranim uzorima, iako se terminologiji kojom se ti uzori služe može ozbiljno prigovoriti. Počinjenje kaznenog djela, a time i postojanje žrtve tog djela, utvrđuje se, naime, tijekom kaznenog postupka, pa je prije njegova okončanja preuranjeno govoriti o žrtvi. Preuranjena uporaba te terminologije kosi se i s pretpostavkom okrivljenikove nedužnosti: njegovo je pravo da dokazuje ne samo da nije kazneno odgovoran nego i da kazneno djelo nije počinjeno, pa tad nema ni žrtve tog djela. Zašto se izraz „žrtva“, a ne „navodna žrtva“, ipak udomaćio u nekim europskim zakonodavstvima – pa, eto i u Hrvatskoj – duga je priča, povezana s nedomišljenom adaptacijom opravdanih zahtjeva žrtvoslovnog pokreta potrebama kaznenog postupka. Prema: Damaška, Mirjan, Prigovori jednoj preširokoj dokaznoj zabrani, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 847-848.

^ 14 Horvatić, Željko, Derenčinović, Davor, Cvitanović, Leo, (2017.), Kazneno pravo, Opći dio 2: kazneno djelo i kaznenopravne sankcije, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, str. 168.

^ 15 Novoselec, Petar, (2004.), Opći dio kaznenog prava, Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilišna tiskara, Zagreb, str. 96.

^ 16 OksZG broj: 11. K-1123/16-44 od 9. svibnja 2019.; OksZG broj: 11. K-1725/19-9 od 9. lipnja 2021.; OsPu-Po broj: K-10/22-2 od 9. veljače 2022.; OsVu broj: 7 K-52/2022-2 od 6. svibnja 2022.

^ 17 Novoselec – Martinović, op. cit. (bilj. 8), str. 75.