Dodatan rad radnika u dječjem vrtiću

Dodatan rad radnika u člancima od 18. a do 18. c

Članak 18.a bavi se općenito dodatnim radom radnika. Stavak 1. propisuje da radnik koji je zaposlen i radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca (matični poslodavac), odnosno radi u nepunom radnom vremenu kod više matičnih poslodavaca, tako da je njegovo ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno, može dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavca.

Stavkom 2. propisane su iznimke, odnosno s kojim se radnikom ne može sklopiti ugovor o dodatnom radu. To su, redom, sljedeće kategorije radnika:

- radnik koji radi na  poslovima s posebnim uvjetima rada u skladu s propisima o zaštiti na radu

- radnik koji radi u skraćenom radnom vremenu iz članka 64. Zakona i

- radnik kojem se prema propisu o mirovinskom osiguranju staž osiguranja računa s povećanim trajanjem.

Stavak 3. je posebno bitan i prema njemu je radnik dužan prije početka rada kod drugog poslodavca pisanim putem obavijestiti svakog matičnog poslodavca o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu s drugim poslodavcem. Dobar bi primjer bio, primjerice, odgajatelj koji misli sezonski raditi radi dodatne zarade. Zakonski gledano, nema nikakve zapreke za takav rad, međutim radnik je obavezan pravovremeno obavijestiti dječji vrtić o namjeri rada kod drugog poslodavca. Vrtić će radniku izaći u susret, ukoliko, ga, dakako, izvanredne okolnosti poput povećanja opsega posla u tome ne sprječavaju.

Nastavno na stavak 3., stavak 4. propisuje da matični poslodavac može pisanim putem zatražiti od radnika da prestane obavljati dodatan rad kod drugog poslodavca, ako za to postoje objektivni razlozi, i to osobito ako je to protivno zakonskoj zabrani natjecanja ili ako se dodatni rad kod drugoga poslodavca obavlja unutar rasporeda radnog vremena radnika kod matičnog poslodavca. Dakle, rad odgajateljice na dodatnom sezonskom radu iz našega primjera i rad u dječjem vrtiću ne mogu se, kolokvijalno rečeno, „miješati“.

Konačno, prema stavku 7. članka 18.a, poslodavac kod kojeg je radnik zaposlen u dodatnom radu (bilo vrtić, bilo drugi poslodavac) dužan je na zahtjev radnika koji radi u dodatnom radu omogućiti radniku korištenje godišnjeg odmora u istom tjednu u kojem godišnji odmor koristi i kod matičnog poslodavca.

Članak 18.b uređuje ugovor o dodatnom radu. Ugovor o dodatnom radu, prema stavku 1., mora sadržavati sve podatke koje i inače mora sadržavati ugovor o radu (članak 15. stavak 1. Zakona). Sukladno stavku 2., kao i ugovor o radu, ugovor o dodatnom  radu može se sklopiti na određeno ili neodređeno vrijeme Prema stavku 3., na ugovor o dodatnom radu koji je sklopljen na određeno vrijeme ne primjenjuju se odredbe članka 12. Zakona (odredbe koje uređuju ugovor o radu na određeno vrijeme). Stavak 4.postavlja ograničenje: ugovorom o dodatnom radu ne smije se ugovoriti radno vrijeme u trajanju dužem od osam sati tjedno. Dakle, odgajatelj koji bi sezonski radio iz našega primjera, mogao bi sezonski posao obavljati samo do osam sati tjedno. U svim ostalim slučajevima, bilo bi potrebno raskinuti ugovor o radu sa matičnim poslodavcem (u ovom slučaju: dječjim vrtićem), odjaviti radnika sa mirovinskog osiguranja te sklopiti ugovor o radu sa novim poslodavcem, kako bi radnik nastavio raditi kod drugoga poslodavca.

Iznimka od rada do osam sati tjedno propisana je u stavku 5.: ako je raspored radnog vremena u dodatnom radu utvrđen kao nejednaki, tjedno radno vrijeme u dodatnom radu smije biti duže od osam sati tjedno, ali ne duže od 16 sati tjedno, uključujući i prekovremeni rad kada je isti Zakonom dozvoljen. Dakle, 16 sati tjedno je zakonski limit dodatnog rada.

Sukladno stavku 6., ukoliko bi pak radno vrijeme iz ugovora o dodatnom radu bilo nejednako raspoređeno, razdoblje takvog rasporeda ne može biti kraće od mjesec dana niti duže od jedne godine te tijekom tako utvrđenog rasporeda radno vrijeme mora odgovarati radnikovu ugovorenom radnom vremenu.

Prema stavku 7., ako je radno vrijeme iz ugovora o dodatnom radu nejednako raspoređeno, radnik u dodatnom radu u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca ne smije raditi duže od prosječno osam sati tjedno, uključujući i prekovremeni rad kada je on Zakonom o radu dozvoljen. To se razdoblje, prema stavku 8., može kolektivnim ugovorom ugovoriti za razdoblje od šest mjeseci ( pod pretpostavkom da, dakako, dječji vrtić uopće ima zaključen kolektivni ugovor). Nastavno na stavak 7., stavak 9. propisuje da se razdoblja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad ne uračunavaju se u razdoblje od četiri mjeseca, odnosno šest mjeseci.

Nejednaki raspored radnog vremena u dodatnom radu je, prema stavku 10., dozvoljen pod uvjetom da je radnik dostavio poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku za takav rad duži od osam sati tjedno. Ukoliko on pak ne pristane na takav rad, ne smije zbog toga prema stavku 11. trpjeti štetne posljedice. Popis radnika koju su dali pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku iz stavka 10., dječji vrtić je kao poslodavac dužan prema stavku 12. dostaviti inspektoru rada, na njegov zahtjev. Stavak 13. propisuje da se na ugovor o dodatnom radu na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 66. stavaka 7, 8. i 9. Zakona o radu (odredbe koje uređuju nejednaki raspored radnog vremena). Konačno, prema stavku 14., na ugovor o dodatnom radu ne primjenjuju odredbe članka 67., koje uređuju preraspodjelu radnog vremena.

Obimom najmanji članak 18.c propisuje uvjete rada radnika koji rade u dodatnom radu. Kao prvo, prema stavku 1, ako je za stjecanje prava iz radnog odnosa važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, razdoblja rada u dodatnom radu smatrat će se radom u punom radnom vremenu. Prema stavku 2., plaća i druga materijalna prava radnika (poput jubilarne nagrade, regresa, božićnice i slično) utvrđuju se i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu s drugim poslodavcem, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu vrtića ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno. Konačno, stavak 3. propisuje da se na radnika koji na temelju ugovora o dodatnom radu radi za drugog poslodavca na odgovarajući se način primjenjuje odredba članka 63. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o radu, i toradi osiguranja uvjeta rada. Dakle,dječji vrtić je dužan radniku koji kod njega radi na dodatnom radu osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno ili nepuno radno vrijeme.

Zaključak (stara zakonska regulativa, praktične implikacije i ostalo)

Kako je pitanje dodatnog rada bilo prethodno riješeno? Prema članku 61. stavku 3. Zakona o radu iz 2014. godine („Narodne novine“, br. 93/14.), radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost. To je bio jedini zakonski članak u kojemu se spominje rad kod drugoga poslodavca. Dakle, Zakon o radu je sa svojim najnovijim izmjenama i dopunama znatno proširio svoju regulativu dodatnog rada, posebno propisujući čak i ugovor o dodatnom radu.

Koje su mogućnosti na raspolaganju dječjim vrtićima? Dječji vrtići u svakome slučaju moraju svoje pravilnike o radu uskladiti sa odredbama Zakona o radu u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine", br. 151/22.) , odnosno najkasnije do 30.06.2023. godine. Da li će dječji vrtići doslovno prepisati članke Zakona o radu ili se u člancima svojih pravilnika o radu samo referirati na njih, ostaje njima na odluku. Mišljenja smo da je dovoljno pozvati se na Zakon o radu koji ionako detaljno propisuje materiju dodatnog rada radnika, bilo da radnik radi kod drugog poslodavca, bilo da je na dodatnom radu u samome dječjem vrtiću.

Vladimir Mrzljak, mag. iur.