U hrvatskom školskom sustavu i dalje je sveprisutan smjenski način rada. Kao jedan od najčešćih razloga takvog rada u većini školskih ustanova su ograničeni prostorni kapaciteti. Iako su napori nadležnog Ministarstva u rješavanju te problematike polučili određene pozitivne rezultate, (smanjio se broj školskih ustanova čiji je rad bio organiziran u dvije smjene), za očekivati je da će i u budućem vremenskom razdoblju u školskim ustanovama biti zastupljen smjenski rad. Sukladno tome, u nastavku teksta biti će više riječi o reguliranju smjenskog rada u školskim ustanovama, te određenim posebnostima koji obilježavaju takav rad.
Smjenski rad u školskim ustanovama
Prema odredbama Zakona o radu („Narodne novine, br. 93/14., 127/17., 98/19.), rad u smjenama definira se kao organizacija rada kod koje dolazi do izmjene radnika na istim poslovima i istom mjestu rada u skladu s rasporedom radnog vremena, koji može biti prekinut ili neprekinut. Dok se pod smjenskim radnikom, smatra radnik koji kod poslodavca kod kojeg je rad organiziran u smjenama, tijekom jednog tjedna ili jednog mjeseca na temelju rasporeda radnog vremena, posao obavlja u različitim smjenama.
Tu bi skrenuli i pažnju na to da je poslodavac pri organizaciji rada u smjeni dužan voditi osobitu brigu o organizaciji rada prilagođenoj radniku, te o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima u skladu s naravi posla koji se obavlja u smjeni. Uz to, smjenskim radnicima osigurati sigurnost i zdravstvenu zaštitu u skladu s naravi posla koji se obavlja, kao i sredstva zaštite i prevencije koja odgovaraju i primjenjuju se na sve ostale radnike i dostupna su u svako doba.
Međutim, Zakon o radu preciznije ne obrazlaže smjenski rad (niti smjenski rad u školama), te je stoga to pitanje regulirano Granskim kolektivnim ugovorima, odnosno relevantnim odredbama Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" br. 51/18., 122/19.) i Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" br. 51/18., 122/19.), pri čemu treba u obzir uzeti i mišljenja Povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama.
Prema članku 11. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama smjena, odnosno smjenski rad definira se kao svakodnevni rad zaposlenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji zaposlenik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena) i poslijepodnevnom dijelu dana (druga smjena) tijekom radnog tjedna.
Naime, kako bi se moglo odrediti da li zaposlenik ima pravo na uvećanje plaće temeljem smjenskog rada, potrebno je znati točan početak i završetak prve i druge smjene. Problem koji se tu pojavljuje u praksi je da niti u Zakonu ni radu, ni relevantnim kolektivnim ugovorima, a niti Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17., 47/18., 123/19., 66/20.), nije utvrđen točan vremenski raspon početka i kraja prve i druge smjene. Rješenje takve pravne praznine, bi bilo u tome da početak druge smjene samostalno može određivati školska ustanova, u skladu sa svojim internim aktima, odnosno statutom. Ovlast škole za takvim određenjem proizlazi iz kolektivnog ugovora, odnosno da radno vrijeme može odrediti poslodavac, u ovom slučaju škola. Uz to, dosadašnja dugogodišnja praksa u školskim ustanovama u RH je da druga smjena počinje u 14h, odnosno da je to utvrđena granica između prve i druge smjene. Stoga, bi ovdje zauzeli stajalište da druga smjena u pravilu u školskim ustanovama počinje u 14 sati.
Rad u smjenama je rad zaposlenika koji mijenja smjene ili naizmjenično obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednoga mjeseca (na mjesečnoj osnovi). Također, rad u smjeni je i rad zaposlenika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni (na tjednoj osnovi).
Na primjer smjenskim radom će se smatrati rad koji zaposlenik obavlja jedan tjedan ujutro i tri tjedna popodne na mjesečnoj osnovi. No, s druge strane smjenskim radom se neće smatrati rad koji zaposlenik obavlja jedan dan u jutarnjoj smjeni i četiri dana u popodnevnoj smjeni jer nije ispunjen uvjet od najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni.
Pri određivanju u kojoj smjeni zaposlenik radi, a ako ne radi točno u okvirima smjena kako su prethodno određene ili u radu prelazi iz vremena prijepodnevne u poslijepodnevnu smjenu, tada će se smjena odrediti prema onoj smjeni u kojoj je zaposlenik proveo pretežiti dio radnog vremena, računajući samo radno vrijeme provedeno u školi određenog dana.
Na primjer zaposlenik škole radi puno radno vrijeme na način da ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom radi od 08h do 13h, a srijedom i petkom od 12.30 h do 17 h. U ovom primjeru zaposlenik radi u smjeni, radi toga što je pretežiti dio radnog vremena u poslijepodnevnoj smjeni, te u skladu s tim ostvaruje pravo na 10% povećanje osnovne bruto plaće za smjenski rad, odnosno rad srijedom i petkom. Dok na primjer ako zaposlenik radi ponedjeljkom i utorkom (dva dana u tjednu) tako da jedan školski sat radi od 12.05 do 12.50 h, a drugi školski sat od 15.05 do 15.50 h, nema pravo na povećanje plaće za smjenski rad radi toga što nema pretežitog radnog vremena u drugoj smjeni, odnosno jednako je radno vrijeme i u prvoj i u drugoj smjeni.
Naknada za rad u smjenama isplaćuje se za obavljanje poslova u drugoj smjeni i to kao postotno uvećanje dnevne zarade toga dana.
Zaposlenici u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama ostvaruju pravo na dodatak za smjenski rad, odnosno osnovna plaća uvećava im se za 10% po toj osnovi. Uz to, zaposlenici imaju pravo na dodatne dane godišnjeg odmora po osnovi smjenskog rada, to jest dva dana.
Treba naglasiti da nakon što je ustanovljeno da je radnik radio u drugoj smjeni, te pri tome ostvario pravo na povećanje plaće za smjenski rad, tome će se radniku obračunati dodatak od 10% na svih osam radnih sati, a ne samo na nastavne sate odrađene u drugoj smjeni. Naime, povećanje plaće ne obračunava se samo na održane sate, nego će se računati kao postotno uvećanje dnevne zarade tog dana. (ako je radnik zaposlen na puno radno vrijeme). Dodatak za smjenski rad od 10% obračunava se na osnovnu bruto plaću, a ne na ukupnu bruto plaću.
S druge strane, postavlja se pitanje što je s onim radnicima koji rade u nepunom radnom vremenu, odnosno da li i oni ostvaruju pravo na povećanje plaće za smjenski rad? Odgovor na to pitanje bi glasilo da ostvaruju to pravo ako zbilja mijenjaju smjene.
Na primjer ako radnik koji je zaposlen na nepuno radno vrijeme tjedno mijenja smjene tako da jedan tjedan radi prijepodne, a drugi tjedan poslijepodne, te radi samo ponedjeljkom, četvrtkom i petkom, ostvaruje pravo na povećanje plaće jer mijenja smjene na tjednoj osnovi, bez obzira što radi samo tri dana u tjednu.
Kada zaposlenik radi u nepunom radnom vremenu u više škola, te ujedno u tim školama radi u smjenama, tada se pri obračunu njegovog dodatka na osnovnu plaću za smjenski rad ne zbraja njegovo radno vrijeme u više škola. Naime, svaka škola obračunava dodatak na osnovnu plaću za smjenski rad uzimajući u obzir samo njegovo ugovoreno radno vrijeme i način rada u toj školi.
U hrvatskim školskim ustanovama često je zastupljen i rad u međusmjenama. Na primjer zaposlenik svaki radni dan u školskoj ustanovi radi tri posljednja sata u prijepodnevnoj smjeni i nakon toga prva tri početna sata u popodnevnoj smjeni. U potonjem slučaju ne bi se radilo o smjenskom radu, uzimajući u obzir činjenicu da zaposlenik ne mijenja smjene. Naime, ako zaposlenik na osnovu rasporeda izvodi nastavu tako da obuhvaća posljednje sate prijepodnevne smjene i prvih nekoliko sati poslijepodnevne smjene, tada ne ostvaruje pravo na povećanje plaće temeljem smjenskog rada radi toga što ne mijenja smjene na način kako je to propisano relevantnim odredbama kolektivnog ugovora. Ako bi zaposlenik obavljao poslove neposredno odgojno-obrazovnog rada u prvoj i drugoj smjeni u istom radnom danu s prekidom rada dužim od 90 minuta, tada bi ostvario pravo na povećanje plaće za dvokratni rad.
Tu treba istaknuti da se uvećanja plaće po različitim osnovama (npr. rad subotom, prekovremeni rad…) međusobno ne isključuju, osim kumuliranja uvećanja plaće s osnova dvokratnog rada i smjenskog rada u istom danu.
Zaključno
U konačnici, učestali problem koji se javlja u svakodnevnoj praksi je da zaposlenici nakon poštenog odrađenog i evidentiranog smjenskog rada nisu plaćeni za taj rad. Posljedica takvih negativnih postupanja dovode do tužbi i pokretanja sudskih postupaka. Stoga je za prevenciju neplaćanja smjenskog rada potrebno efikasnije sankcioniranje, kao i aktivniji pristup u rješavanju te problematike kroz uključivanje svih relevantnih aktera, posebice nadležnog Ministarstva.
Bernard Iljazović
