Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je 11. lipnja 2026. objavio presudu u predmetu Šarac protiv Hrvatske u kojoj je utvrdio povredu prava podnositelja zahtjeva na zabranu nečovječnog i ponižavajućeg postupanja (članak 3. Konvencije) zbog neodgovarajućih uvjeta u istražnom zatvoru u Zagrebu. Istom presudom Europski sud je odbacio kao očigledno neosnovan prigovor podnositelja o povredi prava na osobnu slobodu (članak 5. stavak 3. Konvencije) zbog prekomjernog trajanja istražnog zatvora i nedostatnosti razloga za njegovo produljenje.
Podnositelj zahtjeva uhićen je 13. srpnja 2019. Dana 14. svibnja 2020. protiv njega je podignuta optužnica kojom mu je, zajedno sa sedam drugih okrivljenika, stavljeno na teret krijumčarenje 600 kilograma kokaina iz Srednje i Južne Amerike u više europskih zemalja, kao i nedozvoljeno posjedovanje oružja. Optužnica protiv podnositelja potvrđena je 12. travnja 2022., a kazneni postupak još uvijek je u tijeku. Dana 14. srpnja 2019. sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu je temeljem prijedloga USKOK-a podnositelju odredio istražni zatvor u trajanju od mjesec dana zbog opasnosti od ometanja kaznenoga postupka i opasnosti od ponavljanja kaznenoga djela temeljem čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku. Od tada su domaći sudovi u redovitim razmacima produljivali podnositelju zahtjeva istražni zatvor, isprva zbog opasnosti od dogovaranja iskaza sa suokrivljenicima i svjedocima te opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a nakon podizanja optužnice isključivo zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
Podnositelj je bio smješten u Zatvoru u Zagrebu. Pušten je na slobodu 28. prosinca 2021. godine. Ispitujući prigovor temeljem članka 3. Konvencije, Europski sud je utvrdio da je podnositelj tijekom više razdoblja (navedenih u tablici koja je dio presude) raspolagao s manje od 4 m² osobnog prostora, a u nekim razdobljima i s manje od 3 m². Europski sud je podsjetio da kada osoba lišena slobode ima na raspolaganju manje od 3 m² osobnog prostora postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede članka 3. Konvencije i tada je na tuženoj državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora. U ovom predmetu Europski sud je smatrao da tužena država nije uspjela uvjerljivo dokazati da su razdoblja tijekom kojih je podnositelj raspolagao s manje od 3 m² osobnog prostora bila kratkotrajna, povremena ili zanemariva.
Europski sud je dodatno naglasio da su isti strukturni problemi uvjeta smještaja u Zatvoru u Zagrebu već bili predmet njegove ocjene u ranijoj sudskoj praksi. Uzevši u obzir ukupnost uvjeta boravka i trajanje izloženosti takvim uvjetima, zaključio je da su uvjeti istražnog zatvora bili neodgovarajući te da je došlo do povrede članka 3. Konvencije.
U dijelu u kojem se prigovor podnositelja zahtjeva na temelju članka 3. Konvencije odnosio na uvjete u Zatvoru u Zagrebu tijekom preostalih razdoblja njegova istražnog zatvora, odnosno između 6. i 11. veljače 2020., između 13. veljače 2020. i 9. lipnja 2021., između 29. lipnja i 5. srpnja 2021. te između 13. rujna i 28. prosinca 2021., Europski sud je utvrdio da je taj dio zahtjeva očigledno neosnovan te ga odbacio. U odnosu na tvrdnje podnositelja temeljem članka 5. Konvencije da je istražni zatvor trajao predugo, da nije bio utemeljen na relevantnim i dostatnim razlozima te da domaći sudovi nisu razmotrili primjenu blažih mjera, Europski sud je utvrdio da su domaći sudovi temeljito ocijenili sve relevantne okolnosti predmeta te da su odluke o produljenju istražnog zatvora temeljili na konkretnim činjenicama.
Domaći sudovi posebno su uzeli u obzir složenost predmeta organiziranog kriminaliteta s međunarodnim karakterom, težinu optužbi, navodnu važnu ulogu podnositelja u kriminalnoj organizaciji te opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Europski sud je naglasio da domaći sudovi nisu koristili općenite i apstraktne izraze, nego su iznijeli relevantne i dostatne razloge za produljenje trajanja istražnog zatvora. Također je ocijenio da su nadležna tijela postupala s potrebnom dužnom pažnjom, da je istraga dovršena za manje od godinu dana, a predmet relativno brzo upućen na suđenje. Stoga je ovaj dio zahtjeva proglasio očigledno neosnovanim. Preostale prigovore podnositelja Europski sud je odbacio kao očigledno neosnovane smatrajući da oni ne ukazuju na bilo kakvu povredu prava i sloboda zajamčenih Konvencijom ili njezinim protokolima.
Europski sud podnositelju je za utvrđenu povredu zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru dosudio pravičnu naknadu u iznosu od 5.700 EUR na ime neimovinske štete.
Ova presuda je konačna, te je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Za sve dodatne informacije molim obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili broj telefona 01/6444 600.
