U središtu

Obvezna osiguranja su upravo to – osiguranja (imaju premiju, osigurninu, osigurani slučaj i osigurani rizik)

29.04.2021 Obvezno mirovinsko osiguranje i obvezno zdravstveno osiguranje ključni su (premda ne jedini) javnopravni socijalni sustavi u modernim državama. Ponekad se iz vida gubi njihovo ključno obilježje – da su posrijedi osiguranja. U tekstu se iznose primjeri triju teza, prisutnih – između ostalog – u izlaganjima stranaka u upravnim sporovima, što sadržavaju pogrešna gledanja na ove sustave.

Prva dva primjera odnose se na obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (tzv. prvi stup).1Klasični rizici koje pokrivaju obvezna mirovinska osiguranja jesu starost (starosna mirovina), smanjenje ili gubitak radne sposobnosti – tj. nastup invalidnosti2 (invalidska mirovina) te smrt člana obitelji (obiteljska mirovina).3 Bez obzira na uplatu premije osiguranja (ovdje: doprinosa), osigurnina (ovdje: mirovina, mirovinsko primanje) se isplaćuje samo u slučaju nastupa osiguranog slučaja prouzročenog osiguranim rizikom4, tj. ispunjenja pretpostavki vezanih uz konkretni rizik i primanje iz mirovinskog osiguranja.

Svaka uplata doprinosa ne razumijeva i neko mirovinsko primanje

Mirovina, dakle, nije naknada za rad ostvaren tijekom radnog vijeka (bez obzira na to što je uz radni odnos vezana obvezna uplata mirovinskog osiguranja), niti je naknada štete zbog smanjenja ili gubitka radne sposobnosti, odnosno smrti člana obitelji.

Netom spomenuto dovodi nas do prve pogrešne teze, koja glasi: ako je osoba godinama uplaćivala doprinos za mirovinsko osiguranje ne može ostati bez ikakvih prava iz tog osiguranja i bez prava na (djelomični) povrat uplaćenog. Kao i kod ostalih osiguranja, ne nastupi li osigurani slučaj, nema ni povrata premije (ako drukčije nije posebno ugovoreno, što ovdje nije slučaj). Dakle, svaka uplata doprinosa u mirovinsko osiguranje sama po sebi nužno ne razumijeva i neku protučinidbu na teret obveznoga mirovinskog osiguranja.

Uplata doprinosa bez izgleda za protučinidbu od strane mirovinskog osiguranja

Druga teza tiče se navodne bespredmetnosti obveze uplate mirovinskog osiguranja za osobe koje su obvezno osigurane, iako su već korisnici mirovine5: zašto bih uplaćivao ako od toga ne mogu imati nikakve koristi. Međutim, podsjećamo da je ovdje riječ o obveznome mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti gdje svrha uplaćivanja doprinosa nije isključivo stvaranje podloge za buduća vlastita primanja već i financiranje tuđih primanja na načelima uzajamnosti i (generacijske) solidarnosti.

Nepokriveni rizici kod ozljede na radu

Na koncu, treći primjer vodi nas na područje obveznoga zdravstvenog osiguranja6. Na ovome području uređena su i prava po osnovi ozljede na radu.7 Među zaprekama za priznavanje ozljede na radu jest i situacija kada je do ozljede, odnosno bolesti, došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (članak 67. točka 5. ZOZO-a).

Kada postoji takva predispozicija, nije od utjecaja je li i u kolikoj mjeri utjecala na konkretan događaj, niti je li događaj uzročno vezan uz obavljanje poslova (u smislu članka 66. stavak 1. ZOZO-a). Naprosto, riječ je o nepokrivenom riziku. Za rješavanje ove vrste predmeta nije mjerodavna opća građanskopravna regulacija odgovornosti za štetu, tj. građanskopravno poimanje uzročnosti, već posebni upravnopravni propisi na području obveznoga zdravstvenog osiguranja, kojima je uređena javnopravna materija specifičnog odnosa osiguranja. U tom odnosu postoje ozljede i bolesti koje se, po posebnim propisima, ne priznaju ozljedom na radu ili posljedicom priznate ozljede na radu čak ni kada su nastale prilikom obavljanja poslova radnog mjesta, iako se priznaju npr. kao osnova za bolovanje.8

U privatnome zdravstvenom osiguranju uobičajeno je isključiti mogućnost osiguranja ili naplaćivati skuplje police za osiguranike s većim zdravstvenim rizicima. Javno (obvezno) zdravstveno osiguranje ne razlikuje osobne stupnjeve rizika u pogledu visine doprinosa i pokriva znatno više rizika od privatnog osiguranja, ali ne pokriva sve rizike.

doc. dr. sc. Alen Rajko
_________________________________
^ 1 V. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., dalje: ZOMO).
Naglašavamo da se izlaganje u ovom tekstu odnosi isključivo na prvi stup mirovinskog osiguranja. Prema članku 8. točka 1. ZOMO-a, mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti dio je sustava mirovinskog osiguranja u kojem se osiguranicima na načelima uzajamnosti i solidarnosti osiguravaju prava za slučaj nastanka rizika starosti, smanjenja radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja, a članovima njihovih obitelji prava za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika prava.
^ 2 Pojam invalidnosti potrebno je razlikovati od pojma invaliditeta. Detaljnije o tome v. npr. u: Rismondo, Mihovil, Invalidnost i invaliditet, https://www.yumpu.com/xx/document/view/16391739/invalidnost-i-invaliditet-hrvatski-zavod-za-mirovinsko-osiguranje.
^ 3 Izvan ove standardne sheme, komparativno uglavnom ujednačene, u hrvatskome mirovinskom osiguranju postoji i starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika (članak 35. ZOMO-a). Kod nje se kao jedan od rizika javlja i mirovinski staž u efektivnom trajanju. Riječ je o povoljnoj opciji za dio osiguranika ali ne i o uobičajenom institutu mirovinskog osiguranja.
^ 4 Usp. članak 921. i 922. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).
^ 5 Primjerice, radi se o umirovljenicima – članovima uprava trgovačkih društava (članak 12. ZOMO-a). O razlici između pojmova osiguranika i korisnika mirovine v. članak 8. točka 2. i 11. ZOMO-a.
^ 6 V. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13. i 98/19.).
^ 7 Članak 66.-71. ZOZO-a. Mjerodavan je i Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" br. 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20. i 39/20.).
^ 8 Pogrešnom poimanju spomenutih elemenata prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu u određenoj mjeri ponekad doprinose i neprecizne formulacije sadržane u nalazu, mišljenju i ocjeni institucionalnog tijela vještačenja u upravnom postupku, korištenjem izričaja o nepostojanju uzročno-posljedične veze s konkretnim događajem i kada ta veza objektivno postoji ali – zbog prethodno iznesenog – nije odlučna.