U središtu

Pojmovi odsutnosti i spriječenosti (na primjeru upravnog prava)

08.01.2021 Osoba može biti službeno spriječena i kada nije odsutna. Ovdje posrijedi nije nužno mentalni eksperiment, niti vježba iz logike, već utvrđivanje pretpostavki za primjenu (upravno)pravnih odredbi povezanih s prenesenim ovlastima.

Prema članku 56. stavak 3. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19.), ministar odlukom određuje državnog tajnika koji ga zamjenjuje u slučaju odsutnosti ili spriječenosti.1

Nije riječ o jedinoj pravnoj normi koja na neki način kombinira pojmove odsutnosti i spriječenosti, ali može poslužiti kao dobar primjer. Pišemo iz perspektive upravnog prava, premda to nije jedina grana prava koja barata odsutnošću i spriječenošću, obično kao razlogom za uređivanje nekog oblika rezervne kadrovske opcije.

U citiranoj zakonskoj odredbi pojmovi odsutnosti i spriječenosti stipulirani su alternativno. Znači da postoji i spriječenost koja nije odsutnost.

Neke su odsutnosti (ovdje: ministra) cjelodnevne ili višednevne. Primjerice, zbog službenog puta, bolovanja, korištenja godišnjeg odmora i sl. No, ministar može biti odsutan i dio dana, najčešće zbog obavljanja dijela službenih dužnosti izvan sjedišta ministarstva.

Spriječen bi, stoga, bio kada nije odsutan iz sjedišta tijela, ali ga službene obveze priječe u obnašanju dijela dužnosti. Primjerice, vremenski mogu kolidirati obveze vezane uz sastanke s različitim akterima, komunikaciju sa subjektima na daljinu, protokolarne obveze, potpisivanje akata i dr. U razdoblju kada ne može obnašati cjelinu dužnosti, a konkretne je obveze potrebno obaviti, možemo govoriti o zamjenjivanju zbog spriječenosti.

doc. dr. sc. Alen Rajko



^ 1 Ova je odredba primjenjiva i kao posebnim zakonodavstvom uspostavljena ovlast potpisivanja upravnih akata iz nadležnosti ministarstva između njegovih dužnosnika, u svjetlu ovlasti čelnika tijela iz članka 23. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09.).

Istodobno, ovu odredbu ne treba poistovjećivati s poimeničnim ovlašćivanjem službenika od strane čelnika tijela u kontekstu vođenja upravnog postupka i rješavanja upravne stvari, kakvom ovlašćivanju (više) nema mjesta u hrvatskoj regulaciji upravnog postupka.

Slične odredbe sadržane su u članku 43. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", br. 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 19/13. – proč. tekst, 144/12., 137/15. – proč. tekst, 123/17. i 98/19.)