„Ovo tijelo nije nadležno tumačiti Ustav, već je to u isključivoj nadležnosti Ustavnog suda“. Ovako ili slično glasi rečenica koju javnopravna tijela nerijetko uključuju u sadržaj obrazloženja svojih rješenja i/ili u odgovore na tužbu u upravnom sporu. Ponekad to čine i sudovi.
Najčešće je riječ o osvrtu na prigovor stranke vezan uz povredu neke ustavne odredbe. Spomenuti stav implicira da je Ustav Republike Hrvatske nešto apstraktno, izvan hrvatskoga pravnog poretka, a da primjenjivači pravnih normi (ponajprije službene osobe u javnopravnom tijelu i suci svih grana sudovanja) u vidokrugu trebaju imati samo zakone i podzakonske propise.
Podsjetimo:
- svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske (članak 5. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske);
- sudovi sude na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava (članak 5. Zakona o sudovima, „Narodne novine“, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18. i 126/19.);
- poslovi državne uprave obavljaju se tako da građani mogu na jednostavan i djelotvoran način ostvarivati svoja Ustavom zajamčena prava i zakonom zaštićene interese te ispunjavati svoje građanske dužnosti (članak 11. Zakona o sustavu državne uprave, „Narodne novine“, br. 66/19.).
Ustavni sud Republike Hrvatske je državno tijelo u čijem je djelokrugu, između ostalog, apstraktna i konkretna kontrola ustavnosti i zakonitosti (članak 129. Ustava). Nipošto nije riječ o jedinom tijelu čija je ovlast i dužnost primjenjivati ustavne odredbe. To je, u većoj ili manjoj mjeri, u „opisu poslova“ svih primjenjivača pravnih normi, ponekad čak i neposrednom primjenom ustavnih (ponekad i srodnih konvencijskih) normi.
Na to u svojoj novijoj praksi Ustavni sud Republike Hrvatske izrijekom skreće pozornost upravnom sudstvu.
Primjerice, u obrazloženju odluke Ustavnog suda, broj: U-III-2864/2016 od 23. svibnja 2019. naglašeno je sljedeće.
Nadalje, Ustavni sud ističe da je člankom 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12. i 152/14.; u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da upravni sudovi sude na temelju zakona, ali i na temelju Ustava. Stoga zadaća upravnih sudova nije ograničena samo na kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata i postupanja javnopravnih tijela sukladno članku 3. ZUS-a u smislu jesu li potonji utemeljeni na slovu zakona, već su upravni sudovi na temelju članka 5. ZUS-a dužni primjenjivati ustavne odredbe o pravima i slobodama pojedinaca kako ih tumači Ustavni sud, odnosno preispitati je li određeni pojedinačni akt ili postupanje javnopravnog tijela, makar utemeljeno na zakonu, protivno Ustavom zajamčenim pravima i slobodama.1
Netom citirano, mutatis mutandis vrijedi i u odnosu na druge vrste sudova, te na sva javnopravna tijela, u okviru nadležnosti konkretnog tijela. Iza mnogih (pod)zakonskih normi nalazi se ustavni temelj, koji je potrebno imati na umu. Ni u kojem slučaju prigovor stranke vezan uz ustavne odredbe ne može valjano biti otklonjen tek paušalnom (i duboko pogrešnom) tvrdnjom navedenom na početku ovog teksta.
doc. dr. sc. Alen Rajko
_______________________________________________
^ 1 U nastavku obrazloženja ove ustavnosudske odluke elaboriran i konvencijski kontekst:
Ustavni sud u postupcima pokrenutim ustavnim tužbama ima zadaću osigurati da se nadležna tijela državne i javne vlasti pridržavaju svojih obveza osiguravanja ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih u Ustavu (članak 125. alineja 4. Ustava). Budući da je Republika Hrvatska kao suverena država prenijela dio svoje sudbene jurisdikcije na ESLJP, Ustavni sud primjenjuje pravne standarde koje je u svojoj praksi taj sud izgradio, osobito imajući u vidu da je odluka Ustavnog suda posljednja odluka kojom se odlučuje o ljudskim pravima i temeljnim slobodama prije podnošenja pojedinačnog zahtjeva Europskom sudu.
Stoga Ustavni sud u provedbi konkretne ustavnosudske kontrole slijedi načela i praksu ESLJP-a jer samo se na taj način može osigurati izvršavanje međunarodnih obveza koje je Republika Hrvatska prihvatila ratifikacijom Konvencije. Tako se ujedno omogućuje da se sporovi riješe na nacionalnoj razini izravnom primjenom Konvencije i prakse ESLJP-a, a u skladu s načelom supsidijarnosti konvencijskog nadzornog sustava (vidi odluku Ustavnog suda broj: U-III-5807/2010 od 30. travnja 2013., "Narodne novine" broj 57/13., t. 22.1.). Iz navedenih razloga Ustavni sud u svojoj praksi opetovano podsjeća da se nijedna odredba domaćeg prava ne smije tumačiti i primijeniti na način nesuglasan s obvezama koje proizlaze iz Ustava i Konvencije (vidi odluku Ustavnog suda broj: U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2014., "Narodne novine" broj 41/14., t. 19.).
