Pravilnikom su uvedene nove neoporezive veličine koje se odnose na troškove prehrane radnika, i to:
- novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova prehrane radnika;
- troškovi prehrane radnika nastali za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca na temelju vjerodostojne dokumentacije.
NOVAČANE PAUŠALNE NAKNADE ZA PODMIRIVANJE TROŠKOVA PREHRANE RADNIKA
Uvođenjem ove neoporezive kategorije omogućilo se poslodavcima da isplate radnicima novčanu paušalnu naknadu za podmirenje troškova prehrane radniku u iznosu do 5.000,00 kuna godišnje. Navedeni iznos poslodavac može isplatiti u bilo koje vrijeme i u bilo kojem iznosu do 5.000,00 kuna na račun radnika. Također je ostavljena otvorena mogućnost da se navedeni iznos isplaćuje radniku u jednakim mjesečnim anuitetima. Radnik je obvezan pisanom izjavom obavijestiti poslodavca o tome da li je kod drugog, odnosno bivšeg poslodavca, u poreznom razdoblju unutar kojeg se isplaćuje naknada za podmirenje troškova prehrane, ostvario isplatu iste, te ako je, naznačiti u kojem iznosu.
TROŠKOVI PREHRANE RADNIKA NASTALI ZA VRIJEME RADNOG ODNOSA KOD POSLODAVCA NA TEMELJU VJERODOSTOJNE DOKUMENTACIJE
Druga novina kad govorimo o neoporezivim veličinama je mogućnost poslodavca da u iznosu do 12.000,00 kuna godišnje snosi troškove prehrane radnika za vrijeme dok je radnik kod poslodavca u radnom odnosu.
Poslodavac navedeni trošak može snositi u neoporezivom iznosu jedino na temelju vjerodostojne dokumentacije, odnosno na temelju dostavljenih računa o obavljenoj usluzi prehrane koji moraju glasiti na poslodavca. Važno je naglasiti da računi moraju biti podmireni bezgotovinskim putem. Troškove prehrane radnika poslodavac može snositi samo za period unutar kojeg je radnik bio zaposlen kod njega.
NOVAČANE PAUŠALNE NAKNADE ZA PODMIRIVANJE TROŠKOVA PREHRANE RADNIKA U DJEČJIM VRTIĆIMA REPUBLIKE HRVATSKE
A. TROŠKOVI PREHRANE RADNIKA NASTALI ZA VRIJEME RADNOG ODNOSA U PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA NA TEMELJU VJERODOSTOJNE DOKUMENTACIJE
Djelatnost predškolskog odgoja i obrazovanja je specifična u mnogim stvarima pa tako i u radnikovoj realizaciji navedenih neoporezivih mogućnosti. Mogućnost da poslodavac u iznosu do 12.000,00 kuna godišnje snosi troškove prehrane radnika u predškolskoj ustanovi za vrijeme dok je radnik kod poslodavca u radnom odnosu, u praksi je rijetka i teško se može realizirati.
Naime, u vrtićima diljem Hrvatske zaposlenici za vrijeme svojeg radnog vremena nemaju mogućnost koristiti svoju dnevnu stanku od 30 minuta, uređenu člankom 73. Zakona o radu („Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/2019) izvan prostorija vrtića (restoranima, menzama, dućanima i sl.). Razlog tome leži u specifičnosti djelatnosti i u Odluci ravnatelja da zaposlenici predškolske ustanove za vrijeme svojeg radnog vremena ne mogu napuštati predškolsku ustanovu. Navedena odluka se donosi prvenstveno radi zaštite djece polaznika predškolske ustanove i na taj način se želi ograničiti dnevni protok ljudi koji ulaze i izlaze iz vrtića.
Naravno da postoje određeni izuzeci i to su npr. osobe zaposlene na radnom mjestu „domar“ koje u opisu svog posla, opisanog u Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada dječjeg vrtića, rade na više lokacija, područnih objekata, odnosno oko zgrade vrtića. Oni bi načelno mogli svoju stanku od 30 minuta koristiti u restoranu i time bi im se otvori mogućnost realizacije navedene neoporezive mogućnosti. Slična situacija je i s osobama zaposlenim na radnim mjestima „vozač“, „ekonom“, „zdravstveni voditelj“ i „stručni suradnik“ (pedagog, logoped, defektolog, psiholog) koji također u nekim vrtićima moraju prema dnevnim zaduženjima u istom danu obavljati svoj posao na više lokacija.
Drugi razlog slabe realizacije navedene mogućnosti leži u činjenici da zaposlenici predškolske ustanove imaju organiziranu prehranu u samom vrtiću po subvencioniranim cijenama koje su daleko niže od tržišnih, a u nekim sredinama je obrok besplatan. Slijedom navedenog trebalo bi spomenuti i načelo ravnopravnosti kao važan faktor realizacije ove mogućnosti u predškolskim ustanovama. Da bi se ta mogućnost realizirala trebala bi biti dostupna svim zaposlenicima pod istim uvjetima, a iz svega navedenog proizlazi da nije.
B. NOVAČANE PAUŠALNE NAKNADE ZA PODMIRIVANJE TROŠKOVA PREHRANE RADNIKA U PREDŠKOSKIM USTANOVAMA
Mogućnost da se zaposlenicima predškolskih ustanova isplati novčana paušalna naknada za podmirenje troškova prehrane u iznosu do 5.000,00 kuna izglednija je za provedbu, odnosno već se provodi u nekoliko vrtića u Hrvatskoj.
S obzirom da predškolske ustanove imaju organiziranu prehranu, radnik koji bi htio iskoristiti tu mogućnost morao bi prestati konzumira obroke u vrtiću. U ovom slučaju realizirao bi se i institut jednakosti jer svi radnici bi imali izbor, odnosno mogli bi odlučiti da li će konzumirati vrtićki obrok ili tražiti isplatu.
Realiziranjem navedene mogućnosti zaposlenik bi morao sam, pod uvjetom da to želi, nositi obrok na posao jer poslodavac najčešće ne dozvoljava dostavu hrane u predškolsku ustanovu, a kao što je ranije rečeno radnik nema mogućnost za vrijeme radnog vremena izaći van iz ustanove.
Do prije nekoliko godina u dječjim vrtićima je postojao tzv. „pedagoški obrok“ prema kojem su odgojitelji koji rade u neposrednom radu s djecom u odgojno-obrazovnim skupinama morali konzumirati obrok u grupi s djecom. Svrha tzv. “pedagoškog obroka“ je bila pokazati djeci svojim primjerom važnost obroka, način konzumacije, odnosno odgoj djeteta u području prehrane. I danas odgojitelji nerijetko konzumiraju obrok s djecom u odgojno-obrazovnoj skupini, iako nisu obvezni. Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje („Narodne novine“, br. 5/15) koje je donijelo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u 2014. godini postavlja kao smjernicu: „usvajanje higijenskih, prehrambenih i krednih navika kao preduvjet zdravlja“ prema kojoj odgojitelj djeci treba samo prezentirati važnost obroka, pomoći djetetu u konzumaciji, no ne mora više ispred djeteta konzumirati obrok. Ovakav pristup omogućuje odgojiteljima da i oni ostvare mogućnost isplate novčane paušalne naknade za podmirenje troškova prehrane u iznosu do 5.000,00 kuna.
Potencijalni problem postoji u slučajevima kada radnik koristi navedenu mogućnost, a potajno konzumira vrtićki obrok ili kada odgojitelj unese u vrtić svoju hranu i konzumira ju u odgojno-obrazovnoj skupini ispred djece. U nekoliko takvih slučaja ravnatelji predškolskih ustanova su morali reagirati i dati zaposleniku usmenu opomenu na zapisnik radi održavanja discipline i reda.
ZAKLJUČAK
Slijedom svega navedenog možemo zaključiti da su zaposlenici predškolskih ustanova s velikim odobravanjem dočekali ove nove mjere porezne politike. Najveći problem je što se tu radi o mogućnosti poslodavca, a ne o pravu radnika, jer svaki poslodavac koji želi ponuditi takvu moćnost radniku mora osigurati i novčana sredstava za njenu provedbu. Radnik često puta ne razlikuje pravo od mogućnosti pa kao i u slučaju drugih neoporezivih veličina dolazi do nerazumijevanja na relaciji poslodavac – radnik.
Slaven Vukašinec, dipl. iur.
