Vlada Republike Hrvatske je na sjednici 16. lipnja 2023. donijela Odluku o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama.
Odluka je objavljena u Narodnim novinama dana 16. 6. 2023. te je stupila na snagu 1. srpnja 2023., a primjenjuje se od lipnja 2023.?!
Točkom I. navedene Odluke propisano je: „Ovom Odlukom uređuje se isplata privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama, u iznosima i pod uvjetima koji se uređuju ovom Odlukom.“
Točkom II. iste Odluke propisano je: „Državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama određuje se isplata privremenog dodatka na plaću i to:
– u bruto iznosu od 163,62 eura mjesečno, ako su raspoređeni na radna mjesta s koeficijentom u rasponu 0,631 – 1,110
– u bruto iznosu od 130,89 eura mjesečno, ako su raspoređeni na radna mjesta s koeficijentom u rasponu 1,111 – 1,529
– u bruto iznosu od 98,17 eura mjesečno, ako su raspoređeni na radna mjesta s koeficijentom u rasponu 1,530 – 1,867.“
Nemam ovlasti donositi odluke pa tako ne bih željela tvrditi sljedeće, ali postoji opravdana indicija da je sadržaj predmetne Odluke protuustavan, diskriminatoran te protivan sam sebi i navodima iste.
Netočno je da se Odlukom uređuje isplata privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama. Točno je da se Odlukom uređuje isplata privremenog dodatka na plaću samo nekim državnim službenicima i namještenicima, te samo nekim službenicima i namještenicima u javnim službama.
Navedeno upravo proizlazi iz odredbe točke II. predmetne Odluke, s obzirom na to da su Odlukom obuhvaćena radna mjesta do koeficijenta 1,867, dok su ostala radna mjesta izostavljena, pa tako nije točno da se sporno povećanje odnosi na sva radna mjesta državnih službenika i namještenika te službenika i namještenika u javnim službama.
Također, dodatak nije jednak u odnosu na sve radnike, već su neki dobili veće, a neki manje dodatke, što ukazuje da nisu svi jednaki pred zakonom i nemaju svi državni službenici i namještenici te službenici i namještenici u javnim službama male plaće, već samo neki, što također nije točno.
Objašnjenja su se pisala po medijima, iz kojih proizlazi da je Vlada RH kao „socijalno osjetljiva Vlada“, obuhvatila državne službenike i namještenike te službenike i namještenike u javnim službama koje imaju male plaće. Može se zaključiti kako su utvrdili da ostali državni službenici i namještenici te službenici i namještenici u javnim službama koji nisu dobili privremeni dodatak imaju dovoljne ili velike plaće. Može se zaključiti i kako neki očito imaju male, neki malo manje, neki neznatno veće….jer nisu svi dobili jednaka povećanja. Ostaje pitanje tko je to utvrdio i kako?!
Nigdje se ne obrazlažu kriteriji temeljem kojih je Odluka donesena, odnosno temeljem kojih su utvrđene male plaće, malo manje, malo veće i dovoljne. Stoga je lako zaključiti da se radi o „odokativnoj“ metodi utvrđivanja malih ili velikih plaća.
Nejasno je tko je i kako utvrdio da radna mjesta koja imaju koeficijent 1,9 ili više, s obzirom na radne zadatke tog radnog mjesta, odgovornost i obrazovanje osobe koja obavlja poslove tog radnog mjesta ima veliku plaću. Diskriminirani su svi državni službenici i namještenici te službenici i namještenici u javnim službama koji „nemaju male plaće“, imaju veće radne zadatke i veću odgovornost, ne nužno, ali većinom i veće obrazovanje, u odnosu na ostale koji imaju male plaće, temeljem imovinskog stanja i obrazovanja.
Nije se vodilo računa ni o tome što će radnici na radnim mjestima s koeficijentom 1,529 sada imati veću plaću od radnika na radnom mjestu s većim koeficijentom, odnosno s koeficijentom 1,530. Nije teško zaključiti da se radi o jeftinoj mjeri ušutkavanja radnika i kupovanja mira.
Nejasno je je li se predmetnom Odlukom ostvarila njezina svrha, koja bi sasvim sigurno trebala biti da državni službenici i namještenici te službenici i namještenici u javnim službama nemaju male plaće.
Ne iznenađuje toliko postupak naše socijalne Vlade, pardon „socijalno osjetljive Vlade“, koliko iznenađuje pristanak naših „vjernih zaštitara radničkih prava“ Sindikata, koji su pristali na odluku koja je protuustavna i diskriminatorna te kojom se državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama krše prava zajamčena ustavom i zakonom, jer se određenu skupinu radnika stavlja u „povoljniji“ položaj od drugih, dok se prava ostalih radnika zanemaruju. Pitam se, pregovaraju li Sindikati politički, ne zastupajući interese svih sindikalnih članova?!
Očito je da nema za sve. Ali, ima za državu, jer država se nije odrekla doprinosa na ovakve dodatke. Interesantno bi bilo izračunati troškove doprinosa na sve privremene dodatke koji će se isplatiti, pa bi bilo za sve.
Sigurno je da su sindikati iznevjerili dio radnika, ali to je i tako manja skupina pa zato valjda i nebitna i nedovoljno kritična za bunt.
Ukazala bih na odredbu članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, koja propisuje:
„(1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
(2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.“
Ovakvom Odlukom, nesporno je da je dio radnika s višim obrazovanjem stavljen u nepovoljniji položaj od ostalih radnika s nižim obrazovanjem i tako im je povrijeđeno pravo koje je jedno od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Navedeno pravo povrijedila je Vlada Republike Hrvatske, što i nije novina, ali dodatno zabrinjavajuće što su to pravo povrijedili Sindikati koji su ga bili dužni štititi.
Ne tako davno nije prošla odluka koja je imala za cilj staviti u neravnopravan položaj članove i nečlanove sindikata po pitanju isplate regresa te je proglašena protuustavnom. Ne vidim razliku niti u ovoj odluci.
Ukazala bih također i na odredbu članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske, koji propisuje: „Zakoni i drugi propisi državnih tijela i drugih tijela koje imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.“
Predmetna Odluka stupila je na snagu 1. srpnja 2023., a primjenjuje se na lipanj 2023., što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da se radi o propisu koji ima povratno djelovanje i nije u skladu s Ustavom RH, a znamo da svi zakoni moraju biti u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, a svi podzakonski propisi u skladu s Ustavom i Zakonima Republike Hrvatske.
Zbog svega navedenog nužno je podnijeti prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti predmetne Odluke. Svi članovi sindikata kojima je predmetnom odlukom povrijeđeno navedeno pravo kako je ovim tekstom navedeno, imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć od svog Sindikata te tražiti zaštitu svojih prava. Smatram da je za zaštitu pravnog poretka nužno pokrenuti navedeni postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti predmetne Odluke, a još više smatram da su to dužni pokrenuti sindikati za zaštitu radničkih prava svih svojih članova.
Jednakost pred zakonom svih, jedno je od temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Ivana Bogojević, dipl. iur.
