Europski sud za ljudska prava je dana 25. ožujka 2025. donio, a dana 2. svibnja 2025. objavio odluku kojom je zahtjev podnositelja proglasio nedopuštenim.
Podnositelj je 2003. pokrenuo parnični postupak protiv trgovačkog društva kojeg je zastupao, radi naplate neplaćenih odvjetničkih troškova. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH iz veljače 2020. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Pazinu kojom je društvu naloženo da podnositelju isplati 4,3 milijuna kuna sa zateznom kamatom i troškovima postupka.
U travnju 2020. podnositelj je pokrenuo ovrhu, dok je društvo istodobno podnijelo prijedlog za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu RH te ustavnu tužbu Ustavnom sudu RH, uz prijedlog za donošenje privremene mjere radi odgode ovrhe. Ustavni sud je usvojio prijedlog i odgodio ovrhu do odluke o ustavnoj tužbi. Nakon što je podnositelj saznao za odgodu, Ustavni sud mu je dostavio podneske trgovačkog društva, a podnositelj je zatim podnio četiri očitovanja i zatražio ukidanje mjere. U lipnju 2023. Vrhovni sud je usvojio reviziju trgovačkog društva, ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda i predmet vratio na ponovno suđenje, nakon čega je Ustavni sud odbacio ustavnu tužbu i ukinuo privremenu mjeru.
Podnositelj se pred Europskim sudom pozivao na povredu prava na pošteno suđenje (čl. 6. st. 1. Konvencije) i prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju), tvrdeći da je došlo do neopravdanog kašnjenja u izvršenju presude u njegovu korist, da nije bio obaviješten niti mu je dana mogućnost očitovanja u vezi s ustavnom tužbom i zahtjevom za privremenu mjeru, te da je povrijeđeno načelo pravne sigurnosti jer je Vrhovni sud pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda lišio pravnih učinaka.
Što se tiče prigovora zbog odgode ovrhe, Europski sud je podsjetio da Konvencija štiti provedbu konačnih i obvezujućih presuda, ali ne i onih koje su još podložne reviziji višeg suda. Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda bila ukinuta u revizijskom postupku, taj Sud je ocijenio da nema povrede čl. 6. st. 1. niti čl. 1. Protokola br. 1, pa je ovaj dio zahtjeva odbacio kao očito neosnovan.
Što se tiče prigovora radi povrede načela jednakosti oružja jer podnositelj nije bio odmah obaviješten o ustavnoj tužbi i zahtjevu za privremenu mjeru, Europski sud je utvrdio da je podnositelj bio naknadno informiran o ustavnoj tužbi i privremenoj mjeri, te imao mogućnost očitovanja na iste, što je i iskoristio. Taj Sud je zaključio da je ta mogućnost bila dovoljna za poštovanje načela jednakosti oružja, pa je i ovaj dio zahtjeva odbacio kao očito neosnovan.
Što se tiče prigovora povrede načela pravne sigurnosti zbog ukidanja pravomoćne presude u revizijskom postupku, Europski sud je prihvatio prigovor zastupnice Republike Hrvatske pred tim sudom da podnositelj nije iscrpio domaća pravna sredstva, jer nije podnio ustavnu tužbu protiv presude Vrhovnog suda. Stoga je i ovaj dio zahtjeva proglasio nedopuštenim zbog neiscrpljenja domaćih pravnih sredstava.
Ova odluka je konačna i dostupna na web stranici ESLJP-a (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
