EDPB: Ljudi moraju znati kad ih se snima pametnim naočalama

Iz Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP) izvijestili su da je izjava prihvaćena na posljednjoj plenarnoj sjednici EDPB-a u Bruxellesu kao prvi dokument koji korisnicima, proizvođačima i pružateljima usluga daje preliminarne smjernice.

“Kada je riječ o privatnosti, pojedinci zaslužuju jasna upozorenja, a ne neugodna iznenađenja”, poručila je predsjednica EDPB-a Anu Talus.

Kako stoji u izjavi, snimanje obitelji ili prijatelja, kao i prevođenje u privatne svrhe u pravilu je obuhvaćeno takozvanom kućnom iznimkom, ali i tada se mogu primjenjivati kazneni, građanski, radni ili drugi propisi.

Snimanje bi, naglašeno je, trebalo biti jasno vidljivo, primjerice uz pomoć jarkih LED svjetala, zvučnih signala ili glasovnih upozorenja te obavijesti na pametnom telefonu, a upozorenja moraju biti pouzdana i lako uočljiva.

Ljudi u okolini trebali bi znati da ih se snima i na javnim mjestima, a proizvođači i pružatelji povezanih aplikacija i usluga svoje obveze ne mogu prebaciti na korisnike te svaka nova obrada podataka mora biti u skladu s izvornom svrhom njihova prikupljanja. 

U izjavi se potiče i razvoj industrijskih standarda te mjera za podizanje svijesti kako bi ljudi znali kada se naočale koriste i kako se obrađuju njihovi podaci.

Upozorava se da pametne naočale mogu snimati ljude bez njihova znanja, a rizici su veći na osjetljivim mjestima poput bolnica, škola i radnih mjesta te kad se snimke dijele na društvenim mrežama. Posebno su izložena djeca, bilo da sama koriste naočale ili ih drugi snimaju.

“Ovi uređaji izgledaju kao obične naočale, ali imaju kamere i mikrofone te su povezani s internetom”, rekla je Talus.

Uz izjavu je objavljeno i izvješće “Povezani pogled. Videosnimanje, nadzor i prikupljanje dokaza u doba pametnih naočala”, koje je za EDPB, na prijedlog francuskog tijela za zaštitu podataka, izradio vanjski stručnjak za digitalnu sociologiju.

U izvješću se istražuju iskustva korisnika i to kako rizike doživljavaju ljudi koje se snima koja pokazuju da se pametne naočale ponekad koriste za praćenje drugih i prikupljanje dokaza protiv njih te da oni koji ih nose i znaju se njima služiti imaju prednost pred onima koje snimaju, često bez njihova znanja.