Naknada za uzdržavanje djeteta je tražbina utemeljena zakonom te kada netko isplaćuje tu tražbinu umjesto osobe koja je to prema zakonu dužna imat će pravo od te osobe zahtijevati naknadu isplaćenog uzdržavanja. Taj zahtjev proizlazi iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)1 ali u odnosu na institut uzdržavanja članak 287. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20.- dalje u tekstu OBZ) izričito određuje kako fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po OBZ-u bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani. Dakle da bi zahtjev za povrat troškova danih na ime uzdržavanja bio usvojen potrebno je postojanje aktivne legitimacije na strani tužitelja i ispunjenje pretpostavke opravdanosti učinjenih troškova.
Prvo pitanje koje se postavlja je tko su osobe aktivno legitimirane za podnošenje verzijskog zahtjeva.
Prema članku 287. st.1. ObZ-a moguće je zaključiti da je to zapravo bilo koja fizička ili pravna osoba koja je snosila, iako to nije bila dužna, troškove uzdržavanja.
ObZ je u čl. 287. st.2 ObZ-a ipak jasno odredio kako osobe koje su podredno dužne uzdržavati dijete (baka, djed) imaju pravo potraživati naknadu od osoba koje su prema zakonu primarno obvezne pružati uzdržavanje. Isto tako postavlja se pitanje što je s roditeljem koji živi s djetetom, a od drugog roditelja ne prima uzdržavanje koje je ovaj dužan davati. Ima li roditelj s kojim dijete živi pravo na naknadu? Čl. 287. st 3. OBZ-a u ovom slučaju daje potvrdan odgovor.
Zakonom o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona objavljenog u "Narodnim novinama" br. 107/07. zasnovana je aktivna legitimacija za naknadu za uskraćeno uzdržavanje i za maloljetnu djecu tako da su ona stekla zakonsko pravo na verzijski zahtjev prema roditelju s kojim ne žive u obiteljskoj zajednici, a koji ih nije uzdržavao iako je to bio dužan.2
Članak 289. OBZ-a tako uređuje kako roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314.OBZ-a. Tražbina djeteta prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.
Drugo pitanje koje se javlja je koji se troškovi mogu smatrati opravdanima.
Opravdanim troškovima smatraju se troškovi koji su određeni odlukom nadležnog suda u kojoj je prethodno riješeno koliki iznos na ime uzdržavanja je dužan isplaćivati roditelj koji ne živi s djetetom. Naime, kada je pravomoćnom sudskom odlukom određen mjesečni iznos koji je dužan isplaćivati obveznik davanja uzdržavanja, zahtjev osobe koja je snosila troškove uzdržavanja djeteta ne može prelaziti taj iznos. (VSRH br. Rev-1302/2008-2, od 28. siječnja 2009.)
Potrebno je naglasitii da zahtjev za povišenje doprinosa u uzdržavanju radi promijenjenih okolnosti u odnosu na vrijeme kada je donijeta ranija odluka o uzdržavanju, ne predstavlja zahtjev za naknadu za uskraćeno uzdržavanje unatrag od nastanka toga prava pa do podnošenja tužbe, odnosno ne predstavlja verzijski zahtjev.3
Osim navedenih odredbi koje uređuju pravo na naknadu isplaćenog uzdržavanja iz čl. 287. OBZ-a verzijski zahtjev u obiteljskopravnom institutu uzdržavanja predstavlja i poseban skup odredbi o vraćanju isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja maloljetne djece iz članaka 25. do 30. Zakona o privremenom uzdržavanju ("Narodne novine" br. 92/14. – dalje ZPU).
Privremeno uzdržavanje je oblik novčane potpore koju, pod uvjetom ispunjenja zakonom propisanih pretpostavki, isplaćuje nadležni centar za socijalnu skrb malodobnom djetetu, a smisao joj je rješavanje problema neplaćanja alimentacije kao oblika obveze uzdržavanja djeteta. Stjecanje prava na privremeno uzdržavanje, postupak, te druga značajna pitanja za ostvarenje tog prava uređena su ZPU-om.
Članci 25. – 30. ZPU-a uređuju vraćanje isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja na način da isplatom iznosa privremenog uzdržavanja, Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja sa svim sporednim pravima. Dakle, za sva sredstva isplaćena djetetu zahtjeva se povrat od obveznika uzdržavanja.4 Shodno navedenom, nadležni centar za socijalnu skrb po službenoj dužnosti donosi rješenje kojim obvezniku uzdržavanja nalaže da izvrši povrat isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja (čl. 27. st.1. ZPU-a). Ako obveznik uzdržavanja u zakonskom roku ne izvrši obvezu povrata isplaćenih sredstava, Centar dostavlja rješenje s potvrdom o izvršnosti nadležnom državnom odvjetništvu radi pokretanja izvršenja. (čl. 28. st.1. ZPU-a). Nakon isteka roka od deset godina od dana kad je rješenje postalo izvršno rješenje se ne može izvršiti (čl.28. st.2. ZPU-a). U slučaju smrti obveznika uzdržavanja za ispunjenje odgovaraju njegovi nasljednici do visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl.30 ZPU-a).
Verzijski zahtjev je sredstvo značajno po tome da pospješuje institut uzdržavanja tako da omogućava osobama koje su snosile trošak uzdržavanja umjesto osobe koja je na to prvotno ili barem prije njih bila dužna činiti, da ga od te osobe i nadoknade i tako ih se potiče da pripomognu vjerovniku prava uzdržavanja u slučajevima u kojima nije opravdano očekivati da će dužnik uzdržavanja na vrijeme, samostalno, redovito i cjelovito ispuniti svoju obvezu. S druge strane, verzijski zahtjev značajan je i kao zaštitno sredstvo za vjerovnika kojem često tražbina uzdržavanja predstavlja jedini redoviti izvor prihoda.
Jasminka Blažinović Grgić, mag. iur.
____________________________________________
^ 1 Članak 1119. ZOO-a: „Tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega“.
^ 2 Čl. 9 Zakona o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona objavljenog u NN br. 107/07 od 19. listopada 2007.g. , Županijski sud u Varaždinu Gž-202/12-2 od 04.09.2012
^ 3 Županijski sud u Varaždinu, Gž.777/09-2 od 9.09.2009.
^ 4 Županijski sud u Varaždinu, Gž.1390/09-2 od 08.02.2010, Županijski sud u Varaždinu Gž.1275/09-2 od 21.01.2010
