Predmeti se odnose na kazneni postupak vođen protiv oba podnositelja zahtjeva zbog odgovornosti za tešku željezničke nesreće koja se dogodila 24. srpnja 2009. godine, kada je vlak koji je prometovao na relaciji Zagreb – Split iskliznuo iz tračnica, pri čemu je šest putnika izgubilo život, a mnogo više ih je ozlijeđeno. Hrvatski sudovi, Županijski sud u Splitu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, su na temelju provedenog multidisciplinarnog vještačenja izrađenog po Centru za forenzička ispitivanja i istraživanja "Ivan Vučetić“ utvrdili da je do nesreće došlo nakon što su tračnice neposredno prije prolaska vlaka bile tretirane protupožarnim sredstvom – retardatnom. Zbog toga vlak nije mogao zakočiti na skliskim tračnicama i pri velikoj brzini je iskliznuo s tračnica. Ubrzo nakon tragičnog događaja, na istim tračnicama, dva vlaka su imala poteškoća uslijed kojih su i oni skliznuli. Hrvatski sudovi su primijetili da je to bio prvi slučaj korištenja retardanta u Hrvatskoj.
Podnositelji su proglašeni krivima za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti počinjeno nesvjesnim nehajem te su im izrečene kazne zatvora, dok su preostali optuženici oslobođeni od optužbe.
Pred Europskim sudom podnositelji su prigovorili da im je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije. Tvrdili su da nisu mogli učinkovito osporiti nalaz i mišljenje Centra „Ivan Vučetić”, koji djeluje u okviru Ministarstva unutarnjih poslova i da su domaći sudovi neopravdano odbili provesti brojne dokaze koje su oni predložili, uključujući i novo multidisciplinarno vještačenje. Europski sud je naglasio da sama činjenica što je vještačenje izradilo tijelo povezano s jednom strankom u postupku (u konkretnom slučaju, državom) nije dovoljna za zaključak da postupak nije bio pošten. Istaknuo je da su podnositelji tijekom postupka izravno postavljali pitanja na koja su vještaci opširno odgovarali, da su iznosili prigovore na njihova mišljenja uslijed čega su vještaci u nekoliko navrata nadopunili mišljenje, angažirali su vještake po svom izboru te su mogli pred domaćim sudovima osporavati neovisnost, nepristranost i kvalitetu provedenog vještačenja.
Europski sud je utvrdio da su Županijski sud u Splitu i Vrhovni sud ispitali prigovore podnositelja, ocijenili vjerodostojnost vještaka, autentičnost materijala i metode korištene pri izradi nalaza te detaljno obrazložili zašto smatraju da je nalaz Centra objektivan, kvalitetan i uvjerljiv.
U svjetlu navedenog, Sud je zaključio da su podnositelji mogli učinkovito osporavati nalaz i mišljenje Centra Ivan Vučetić te da njihove sumnje glede neovisnosti i nepristranosti nisu bile objektivno opravdane. Također je naglasio da Konvencija ne obvezuje domaći sud da provede novo vještačenje ili svaki dokaz koji predloži obrana samo zato što je takav prijedlog podnesen. Nadalje, podnositelji su tijekom kaznenog postupka dostavili jedno privatno naručeno vještačenje o učincima usporivača na kočioni sustav vlaka, s nalazom o uzrocima nesreće suprotnim od onog koji je izradio Centar „Ivan Vučetić“. Taj nalaz je Županijski sud u Splitu proslijedio Centru na odgovor. Uzimajući u obzir postupak u cjelini, Europski sud je zaključio da su podnositelji, uz pomoć angažiranih odvjetnika i vlastitih vještaka, imali stvarnu mogućnost učinkovito voditi obranu, ispitivati svjedoke, osporavati vještačenje i dokaze i da su hrvatski sudovi uzeli u obzir sve relevantne argumente i obrazloženim odlukama objasnili zašto su smatrali vještački nalaz Centra pouzdanim i uvjerljivim. Stoga je utvrdio da njihovi prigovori ne upućuju ni na kakvu povredu prava zajamčenih Konvencijom te ih je odbacio kao očito neosnovane u skladu s člankom 35 §§ 3 (a) i 4 Konvencije.
Ova odluka o nedopuštenosti je konačna i dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
