U članku autor analizira specijalne odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (u daljnjem tekstu: ZOOOSŠ) u odnosu na opće odredbe Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZR), s ciljem utvrđivanja pravne naravi, kontinuiteta i trajanja radnog odnosa pripravnika u školskim ustanovama. Polazi se od načela lex specialis derogat legi generali, pri čemu ZOOOSŠ uspostavlja autonomni režim pripravništva koji u bitnom odstupa od općih radnopravnih instituta. Pripravnik je, u smislu ZOOOSŠ a, učitelj, nastavnik ili stručni suradnik bez položenog stručnog ispita, zaposlen na određeno ili neodređeno vrijeme, čiji status obuhvaća i zakonom propisano stručno osposobljavanje za samostalan rad. Program osposobljavanja, praćenje rada i uvjeti polaganja stručnog ispita uređeni su provedbenim propisima ministra, što potvrđuje posebnost i zatvorenost instituta u odnosu na ZR. Središnja teza članka jest da specijalne norme ZOOOSŠ a određuju sadržaj, trajanje i kontinuitet radnog odnosa pripravnika, te da se one primjenjuju s prednošću u odnosu na opće radnopravne odredbe, osim ako ZR-om nije izričito derogiran.
1. Normativni okvir
1.1. ZR – opća pravila o pripravništvu
Članak 55. ZR a određuje da se osoba koja se prvi put zapošljava u zanimanju za koje se školovala može zaposliti kao pripravnik. Time se pripravništvo definira kao institut radnog prava čija je svrha osposobljavanje radnika za samostalan rad u struci, pri čemu pripravnik ima status radnika u radnom odnosu, a ne osobe na osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa. Pripravništvo se tako normativno pozicionira kao poseban modalitet radnog odnosa, a ne kao mjera tržišta rada.
Ugovor o radu pripravnika može se sklopiti na određeno vrijeme radi obavljanja pripravničkog staža ili na neodređeno vrijeme uz utvrđivanje trajanja staža, što potvrđuje dispozitivnost zakonskog uređenja i fleksibilnost modaliteta radnog odnosa. Način osposobljavanja pripravnika mora biti uređen Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a pripravnik se radi osposobljavanja može privremeno uputiti na rad kod drugog poslodavca, što predstavlja zakonom dopušten oblik privremenog premještaja u funkciji stručnog razvoja.
ZR se u odnosu na posebne propise primjenjuje supsidijarno, odnosno samo na pitanja koja nisu uređena lex specialis om. Time se pripravništvo prema članku 55. ZR a određuje kao opći radnopravni institut, primjenjiv u svim djelatnostima, osim kada poseban zakon uspostavlja autonomni režim pripravništva i time isključuje primjenu općih pravila ZR a.
1.2. Normativni sadržaj i teorijska struktura članka 63. stavka 1. i stavka 4. ZR-a
Članak 63. ZR a uspostavlja imperativni standard jednakog postupanja prema radnicima zaposlenima na nepuno radno vrijeme. Prema članku 63. stavku 1. ZR-a, poslodavac je dužan radniku zaposlenom na temelju ugovora o radu za nepuno radno vrijeme osigurati iste uvjete rada kao i usporedivom radniku zaposlenom na puno radno vrijeme kod istog ili prema posebnom propisu povezanog poslodavca, uz kriterije istih ili sličnih stručnih znanja i vještina te istih ili sličnih poslova. Ova odredba sprječava stvaranje nepovoljnijeg položaja radnika temeljem opsega radnog vremena i osigurava horizontalnu usporedivost radnih uvjeta.
Prema članku 63. stavku 4. ZR-a, poslodavac je obvezan radnicima zaposlenima na nepuno radno vrijeme omogućiti usavršavanje i obrazovanje pod istim uvjetima kao i radnicima zaposlenima na puno radno vrijeme, čime se osigurava jednak pristup profesionalnom razvoju i sprječava segmentacija radne snage. U sustavu odgoja i obrazovanja, gdje ZOOOSŠ ne uređuje posebna pravila za radnike s nepunim radnim vremenom, ove se odredbe primjenjuju supsidijarno i u cijelosti, osiguravajući učiteljima, stručnim suradnicima i nenastavnom osoblju zaposlenom na nepuno radno vrijeme jednake uvjete rada, jednak pristup stručnom usavršavanju i jednak pristup informacijama o poslovima kao i radnicima zaposlenima na puno radno vrijeme.
1.3. Normativni okvir pripravničkog staža i stručnog ispita prema članku 108. ZOOOSŠ a
Normativni okvir pripravničkog staža u sustavu odgoja i obrazovanja temelji se na kogentnim odredbama članka 108. ZOOOSŠ a, kojima zakonodavac uspostavlja obvezan model profesionalnog osposobljavanja osoba koje se prvi put zapošljavaju u zanimanju za koje su se školovale. Prema članku 108. stavku 1. ZOOOSŠ-a, takva osoba zasniva radni odnos u statusu pripravnika, čime se normativno određuje početna faza profesionalnog razvoja u školskim ustanovama. Nastavno, članak 108. stavak 2. ZOOOSŠ-a propisuje da pripravnički staž traje jednu godinu, a njegova je funkcija osigurati sustavno osposobljavanje pripravnika za samostalan rad, što predstavlja obvezni preduvjet profesionalne autonomije u odgojno obrazovnom radu.
Člankom 108. stavkom 3. ZOOOSŠ-a zakonodavac uvodi obvezu polaganja stručnog ispita u roku od godine dana od isteka pripravničkog staža, pri čemu se rok može produljiti isključivo zbog privremene nesposobnosti za rad ili korištenja rodiljnog, roditeljskog ili posvojiteljskog dopusta, i to za razdoblje trajanja odsutnosti. Ova odredba ima narav stroge procesne obveze, čije je neispunjenje sankcionirano odredbom članka 108. stavka 4. ZOOOSŠ-a, prema kojoj pripravniku koji ne položi stručni ispit u propisanom roku radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita. Time se potvrđuje da je polaganje stručnog ispita konstitutivni uvjet za nastavak radnog odnosa, a ne samo profesionalna obveza.
Članak 108. stavak 5. ZOOOSŠ a, koji se temelji na članku 55. stavku 2. ZR a, proširuje primjenu instituta pripravništva na osobe čije je radno iskustvo u zanimanju kraće od trajanja pripravničkog staža, uz obvezno uračunavanje tog iskustva u ukupno trajanje pripravništva. Time se osigurava normativna jednakost položaja radnika koji ulaze u sustav s različitim razinama prethodnog iskustva, uz očuvanje minimalnog standarda profesionalne provjere.
Člankom 108. stavkom 6. ZOOOSŠ-a, sadržaj i način osposobljavanja pripravnika, praćenje njegova rada te uvjeti i postupak polaganja stručnog ispita uređuju se podzakonskim aktom ministra, pri čemu se u važećem pravnom okviru primjenjuje Pravilnik o polaganju stručnog ispita učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu i nastavnika u srednjem školstvu (u daljnjem tekstu: Pravilnik o stručnom ispitu). Ovaj pravilnik operacionalizira zakonske odredbe i osigurava jedinstven standard stručnog osposobljavanja na razini sustava.
Posebno značenje za razumijevanje pravne naravi pripravništva u školskim ustanovama ima recentna odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4297/2017 (od 14. svibnja 2020.), koja potvrđuje strogu zakonsku strukturu instituta pripravnika i obvezu ravnatelja da u postupcima zasnivanja radnog odnosa dosljedno primjenjuje odredbe ZOOOSŠ-a1.
U odluci broj: U-III-4297/2017, Ustavni sud je potvrdio zakonitost razrješenja ravnatelja Gornjogradske gimnazije zbog niza nepravilnosti u radu, među kojima je središnje mjesto zauzimalo nezakonito određivanje statusa pripravnika. Sud je prihvatio utvrđenja upravnih sudova da je ravnatelj raspisao natječaj za radno mjesto „profesora povijesti – pripravnika“ uz uvjet koji je bio suprotan članku 105. ZOOOSŠ-a, jer je postavio kriterij koji ZOOOSŠ ne poznaje i time nezakonito isključio kandidate s radnim iskustvom. Ustavni sud izričito navodi da je u postupku „nesporno utvrđeno da je tužitelj… postavio uvjet koji je suprotan odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju“, čime je povrijeđeno načelo zakonitosti u postupku zapošljavanja.
Presudno za institut pripravništva jest utvrđenje da primljena osoba nije mogla imati status pripravnika, jer je prethodno radila u školi temeljem više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, čime je stekla radno iskustvo koje prema članku 108. ZOOOSŠ-a isključuje pripravnički status.
Ustavni sud prihvaća zaključak upravnih sudova da je ravnatelj primio osobu koja „u trenutku prijama nije mogla biti u statusu pripravnika“, čime je povrijeđen i članak 109. ZOOOSŠ-a, koji jasno razlikuje osobe koje se prvi put zapošljavaju u struci od osoba s iskustvom duljim od pripravničkog staža. Sud time potvrđuje da pripravništvo nije fleksibilna kategorija, nego strogo zakonski definiran status koji se može priznati isključivo osobi koja ispunjava zakonske uvjete.
Ustavni sud također potvrđuje utvrđenje upravnih sudova da je ravnatelj povrijedio članak 107. stavak 3. ZOOOSŠ-a, jer natječaj nije sadržavao zakonske uvjete za pripravnika, nego uvjete koje zakon ne dopušta, te članak 107. stavak 10. podstavak 1. ZOOOSŠ-a, budući da je sklapao ugovore o radu bez natječaja bez postojanja zakonske pretpostavke da obavljanje poslova ne trpi odgodu. Ove povrede sud povezuje s člankom 44. stavkom 2. točkama 3. i 4. Zakona o ustanovama, prema kojima se ravnatelj razrješuje ako ne postupa po propisima ili ako svojim nesavjesnim radom prouzroči ustanovi štetu ili smetnje u radu.
Ustavni sud naglašava da je ravnatelj kao poslovodni i stručni voditelj ustanove, sukladno članku 125. stavcima 1. i 2. ZOOOSŠ-a, odgovoran za zakonitost rada škole, uključujući i zakonitost postupaka zasnivanja radnog odnosa.
Odluka Ustavnog suda stoga ima izravnu važnost za tumačenje instituta pripravništva. Sudska praksa potvrđuje da se status pripravnika može priznati isključivo osobi koja ispunjava zakonske uvjete iz članaka 105., 107., 108. i 109. ZOOOSŠ-a, te da svako odstupanje od tih odredbi predstavlja povredu zakona koja može rezultirati osobnom odgovornošću ravnatelja, uključujući i razrješenje s dužnosti. Ustavni sud time učvršćuje tezu da pripravništvo nije samo faza rada, nego zakonski status čije se odredbe moraju primjenjivati dosljedno i bez odstupanja. Posebno je značajno što sud potvrđuje da pogrešno određivanje statusa pripravnika ima izravne posljedice i na druga područja radnopravnog položaja, uključujući i obračun plaće, budući da se na pripravnike primjenjuje umanjeni koeficijent iz članka 15. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (daljnjem tekstu: Zakon o plaćama), o čemu će se detaljnije raspraviti u nastavku članka.
2. Kumulativne pretpostavke i pravne posljedice iznimke od pripravničkog staža prema članku 109. ZOOOSŠ-a
Normativni okvir pripravništva u sustavu odgoja i obrazovanja temelji se na članku 108. ZOOOSŠ a, čiji stavak 3. uspostavlja opću obvezu pripravnika da realizira program pripravničkog staža kao preduvjet polaganja stručnog ispita. Članak 109. ZOOOSŠ a predviđa iznimku od ove obveze, ali isključivo uz ispunjenje kumulativnih pretpostavki iz članka 108. stavaka 1. i 2. ZOOOSŠ-a: posjedovanje odgovarajuće vrste i razine obrazovanja te radnog iskustva u zanimanju duljeg od trajanja pripravničkog staža. U tom slučaju radni odnos se zasniva bez statusa pripravnika, uz zadržavanje obveze polaganja stručnog ispita kao nužnog profesionalnog standarda.
Prema članku 109. stavku 3. ZOOOSŠ-a, osoba koja koristi ovu iznimku dužna je položiti stručni ispit u roku od jedne godine od dana zasnivanja radnog odnosa, pri čemu je rok identičan onome iz članka 108. stavka 3. ZOOOSŠ a. Nepoložen stručni ispit u propisanom roku rezultira prestankom radnog odnosa istekom posljednjeg dana roka, što predstavlja kogentnu zakonsku sankciju koja se primjenjuje neovisno o razlozima nepoloženog ispita. Time se potvrđuje da stručni ispit ima konstitutivnu funkciju u stjecanju profesionalnog statusa u sustavu odgoja i obrazovanja, neovisno o tome ulazi li radnik u sustav kao pripravnik ili kao osoba s prethodnim iskustvom.
Članak 109. stavak 3. ZOOOSŠ-a propisuje i ograničene iznimke koje omogućuju produljenje roka od jedne godine: privremenu nesposobnost za rad, rodiljni dopust, roditeljski dopust i posvojiteljski dopust. Ove iznimke imaju narav taksonomijski zatvorenog popisa, što isključuje mogućnost analogne primjene i osigurava normativnu simetriju između članka 108. i članka 109. ZOOOSŠ a, budući da se identična pravila o rokovima i iznimkama primjenjuju i na pripravnike i na osobe koje u sustav ulaze s prethodnim radnim iskustvom.
3. Pedagoške kompetencije kao uvjet zasnivanja radnog odnosa prema članku 110. ZOOOSŠ a
Odredbama članka 105. stavaka 5.–13. ZOOOSŠ-a propisano je da odgojno-obrazovni radnici, uz odgovarajuću razinu i vrstu obrazovanja, moraju posjedovati i pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičko obrazovanje u opsegu od 60 ECTS bodova2.
Ako se na natječaj ne javi kandidat koji ispunjava sve propisane uvjete, odnosno ako nema drugih kandidata koji ispunjavaju uvjete, radni odnos može biti zasnovan s osobom koja ima odgovarajuću razinu i vrstu obrazovanja, ali nema potrebne pedagoške kompetencije, uz obvezu njihova naknadnog stjecanja.
Članak 110. stavak 1. ZOOOSŠ-a propisuje da osoba koja ima odgovarajuću razinu i vrstu obrazovanja te radno iskustvo dulje od trajanja pripravničkog staža zasniva radni odnos na poslovima učitelja, nastavnika ili stručnog suradnika uz uvjet stjecanja pedagoških kompetencija na visokom učilištu. Prema članku 110. stavcima 2. i 3. ZOOOSŠ-a, takva je osoba dužna steći pedagoške kompetencije i položiti stručni ispit u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa, pri čemu je stjecanje pedagoških kompetencija preduvjet za pristupanje stručnom ispitu.
Rok za stjecanje pedagoških kompetencija i polaganje stručnog ispita produžuje se u slučaju privremene nesposobnosti za rad, korištenja rodiljnog, roditeljskog ili posvojiteljskog dopusta, i to za razdoblje trajanja odsutnosti. Nepoštivanje roka ima za posljedicu prestankom radnog odnosa istekom posljednjeg dana roka, što predstavlja kogentnu zakonsku sankciju i potvrđuje da su pedagoške kompetencije i stručni ispit konstitutivni uvjeti za nastavak radnog odnosa u sustavu odgoja i obrazovanja.
Sukladno članku 110. stavku 5. ZOOOSŠ-a, na osobu koja nema radnog iskustva u zanimanju za koje se školovala primjenjuju se odredbe članka 108. ZOOOSŠ-a, te ona zasniva radni odnos u statusu pripravnika, uz odgovarajuću primjenu svih pravila o trajanju pripravničkog staža, obvezi polaganja stručnog ispita i rokovima za njegovo polaganje.
Članak 110. ZOOOSŠ-a potvrđuje da su pedagoške kompetencije i stručni ispit konstitutivni elementi profesionalne kvalifikacije odgojno-obrazovnih radnika, neovisno o prethodnom radnom iskustvu. Zakonodavac time uspostavlja jedinstven profesionalni standard koji se primjenjuje i na osobe koje u sustav ulaze bez pedagoških kompetencija, ali s iskustvom duljim od pripravničkog staža: takvi radnici zasnivaju radni odnos uz obvezu naknadnog stjecanja pedagoških kompetencija i polaganja stručnog ispita u roku od dvije godine, uz taksonomijski zatvorene iznimke.
Kogentna sankcija prestanka radnog odnosa istekom roka potvrđuje da se profesionalne kompetencije tretiraju kao temeljni uvjet zakonitog i kvalitetnog obavljanja odgojno-obrazovnog rada, a ne kao fakultativni ili razvojni standard. Uspostavom paralelizma između članka 108. i članka 110. ZOOOSŠ-a zakonodavac osigurava normativnu simetriju: bilo da radnik ulazi u sustav kao pripravnik ili kao osoba s prethodnim iskustvom, obveza stjecanja pedagoških kompetencija i polaganja stručnog ispita ostaje obvezna, vremenski ograničena i sankcionirana. Time se postiže jedinstvena razina stručnosti, stabilnost radnopravnog statusa i zaštita kvalitete odgojno-obrazovnog procesa.
4. Obvezni dokumentacijski i procesni zahtjevi prijave za stručni ispit
Prema članku 14. Pravilnika o stručnom ispitu, škola je, po ostvarenju programa pripravničkog staža, dužna prijaviti pripravnika za polaganje stručnog ispita. Pravilnik o stručnom ispitu izričito propisuje da se ispit prijavljuje Ministarstvu – Zavodu na prijavnici (Tiskanica SI 3), a u privitku se obvezno prilažu: 1. izvješće povjerenstva o rezultatima stažiranja (Tiskanica SI 2), 2. preslika diplome o stečenoj naobrazbi, 3. preslika isprave o položenom pedagoško psihološkom obrazovanju za pripravnike koji su završili nenastavnički studij ili visoku školu te 4. evidencija o ostvarivanju programa pripravničkog staža. U samom Pravilniku o stručnom ispitu stoji: „U privitku prijavnice prilaže se: Izvješće povjerenstva o rezultatima stažiranja (Tiskanica SI 2)… evidencija o ostvarivanju programa pripravničkog staža.“
Za ponovno polaganje stručnog ispita ili njegova dijela pripravnik je dužan, uz prijavnicu, dostaviti dokaz o plaćenim troškovima ponovnog polaganja, čime se potvrđuje da je financijska obveza ponovnog pristupanja ispitu individualizirana i ne tereti školu. Pravilnik nadalje propisuje da se stručni ispit mora prijaviti najkasnije 30 dana prije početka ispitnog roka, čime se osigurava pravodobno administrativno postupanje i organizacija ispitnog procesa. Članak 14. Pravilnika o stručnom ispitu izričito navodi: „Ispit se prijavljuje najkasnije 30 dana prije početka ispitnog roka.“
Ovaj normativni okvir potvrđuje da je postupak prijave za stručni ispit strogo formaliziran, s jasno određenim obvezama škole i pripravnika, te da se dokumentacijski standardi i rokovi primjenjuju kogentno, bez mogućnosti odstupanja izvan propisanih iznimaka.
5. Pravna konstrukcija automatiziranog prestanka radnog odnosa u ZOOOSŠ-u i njegova distinkcija prema otkazu iz ZR-a
Institut prestanka ugovora o radu primarno je uređen člankom 112. ZR-a, kao općim propisom koji uređuje sve modalitete prestanka ugovora o radu. Sukladno članku 115. stavku 1. točki 3. ZR a, poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog, osobito u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). U praksi, primjer takvog razloga može biti situacija u kojoj radnik ne pristupi polaganju propisanog ispita, čime povrijedi obvezu koja je sastavni dio njegovog radnog odnosa.
Međutim, ugovor o radu može prestati i na način propisan posebnim zakonom. Tako je člankom 108. stavcima 3. i 4. ZOOOSŠ-a propisano da je pripravnik dužan položiti stručni ispit u roku od jedne godine od isteka pripravničkog staža, te da pripravniku koji ne položi stručni ispit u tom roku radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita. Posljedica je jasna: pripravniku radni odnos prestaje po sili zakona (ex lege), neovisno o volji ugovornih strana, i to prvog dana nakon isteka propisanog roka.
Isti normativni model primjenjuje se i na osobe iz članka 109. stavka 3. ZOOOSŠ a, koje imaju odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja te radno iskustvo dulje od trajanja pripravničkog staža. Za njih zakonodavac propisuje identičan rok od jedne godine za polaganje stručnog ispita, uz istu posljedicu prestanka radnog odnosa istekom posljednjeg dana roka.
Nadalje, člankom 110. stavcima 2. i 3. ZOOOSŠ a propisano je da radniku koji zasniva radni odnos uz obvezu stjecanja pedagoških kompetencija radni odnos prestaje ex lege ako u roku od dvije godine od zasnivanja radnog odnosa ne stekne pedagoške kompetencije i ne položi stručni ispit. Time se potvrđuje da je zakonodavac u području školstva uspostavio strogo formaliziran, objektivan i automatiziran režim prestanka radnog odnosa, koji se aktivira samim protekom roka.
U praksi se postavlja pitanje mora li poslodavac radnika obavijestiti o takvom načinu prestanka ugovora o radu. Iako prestanak nastupa po sili zakona, ZOOOSŠ izričito propisuje obvezu poslodavca da o tome donese obavijest deklaratorne naravi. Prema članku 108. stavku 4., članku 109. stavku 3. te članku 110. stavku 4. ZOOOSŠ a, ravnatelj škole dužan je donijeti obavijest o prestanku ugovora o radu i dostaviti je radniku. Ova obavijest ne proizvodi prestanak radnog odnosa, već samo konstatira da je prestanak već nastupio temeljem zakona.
Sustavna analiza odredbi ZR a i ZOOOSŠ a pokazuje da je zakonodavac u području školstva uspostavio dvostruki režim prestanka ugovora o radu: opći, diskrecijski model redovitog otkaza prema ZR u, te posebni, automatizirani model ex lege prestanak temeljen na objektivnim, unaprijed određenim profesionalnim uvjetima. Za razliku od ZR a, gdje prestanak ovisi o procjeni poslodavca i dokazivanju opravdanog razloga, ZOOOSŠ uvodi strogo determinirane rokove za polaganje stručnog ispita i stjecanje pedagoških kompetencija, čije propuštanje neposredno proizvodi prestanak radnog odnosa. Time se potvrđuje da je u školskom sustavu profesionalna kvalifikacija radnika ne samo uvjet zasnivanja, nego i uvjet održavanja radnog odnosa, pri čemu zakonodavac daje prednost pravnoj sigurnosti, objektivnosti i zaštiti kvalitete odgojno obrazovnog procesa. Obveza ravnatelja da donese deklaratornu obavijest o prestanku ugovora o radu dodatno osigurava transparentnost postupanja, ali ne utječe na sam pravni učinak, koji nastupa isključivo temeljem ZOOOSŠ-a.
6. Umanjeni koeficijent pripravnika, njegova normativna svrhovitost i moguća kolizija s trajanjem pripravničkog statusa
Promatrajući cjelokupni normativni okvir, razvidno je da zakonodavac nije u potpunosti uskladio institut pripravništva iz članaka 108. i 109. ZOOOSŠ-a s pravilima o obračunu plaće pripravnika iz članka 15. Zakona o plaćama, što rezultira određenim sustavnim nedosljednostima. ZOOOSŠ jasno propisuje da pripravnički staž traje točno godinu dana i da mu je svrha osposobljavanje za samostalan rad, pri čemu pripravnik po isteku tog razdoblja više ne može zadržati status pripravnika, iako mu obveza polaganja stručnog ispita i dalje traje dodatnih godinu dana. Nasuprot tome, članak 15. Zakona o plaćama počiva na implicitnoj pretpostavci vremenskog podudaranja pripravničkog statusa i obveze polaganja stručnog ispita, jer pripravniku priznaje pravo na 90 % koeficijenta radnog mjesta, ali ne uređuje situaciju u kojoj radnik više nije pripravnik, a još nije položio stručni ispit3.
Time nastaje normativna praznina u kojoj radnik, iako još nije dokazao stručnu osposobljenost, više ne može biti tretiran kao pripravnik te stoga ostvaruje pravo na puni koeficijent radnog mjesta. Takvo rješenje, iako pravno održivo u svjetlu načela lex specialis, dovodi do funkcionalne relativizacije instituta stručnog ispita, budući da njegov ishod nema nikakav utjecaj na visinu plaće nakon isteka pripravničkog staža.
Dodatnu poteškoću predstavlja činjenica da zakonodavac nije predvidio nikakav prijelazni status između pripravnika i radnika koji je položio stručni ispit, iako je razdoblje između ta dva statusa normativno prepoznato i može trajati do godinu dana. U tom razdoblju radnik više nije pripravnik u smislu članka 108. ZOOOSŠ-a, ali još nije dokazao stručnu osposobljenost, dok članak 15. Zakona o plaćama ne predviđa poseban koeficijent za takav položaj. Posljedično, razdoblje nakon pripravništva, ali prije polaganja stručnog ispita, ne razlikuje se ni u pogledu radnopravnog statusa ni u pogledu plaće od položaja radnika koji je u potpunosti stručno osposobljen.
U konačnici, takvo normativno rješenje otvara pitanje opravdanosti postojećeg modela te upućuje na potrebu preciznijeg uređenja odnosa između pripravništva, stručnog ispita i sustava plaća, kako bi se osigurala veća usklađenost između svrhe pojedinih instituta i njihovih stvarnih pravnih učinaka te izbjegle situacije u kojima se normativna logika jednog propisa neutralizira primjenom drugog.
7. Normativna zaštita pripravnika kroz prekršajne sankcije za poslodavce
Zakonodavac je u članku 227. ZR-a propisao prekršajne sankcije za poslodavce koji ne poštuju zakonski maksimum trajanja pripravničkog staža. Kako je prethodno istaknuto, osposobljavanje pripravnika traje najduže jednu godinu, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Povreda ove obveze predstavlja prekršaj poslodavca, što proizlazi iz izričite zakonske formulacije prema kojoj: „Novčanom kaznom od 1320,00 do 3.980,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba ako sklopi ugovor o radu u kojem je pripravnički staž ugovoren u trajanju dužem od Zakonom propisanoga (članak 57.).
Novčanom kaznom od 130,00 do 390,00 eura za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe. Ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen u odnosu na maloljetnika, iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.“
Ovim normiranjem zakonodavac jasno određuje da se povreda članka 57. ZR-a kvalificira kao lakši prekršaj poslodavca, ali istodobno naglašava važnost poštovanja zakonskog ograničenja trajanja pripravničkog staža kao instrumenta zaštite radnika početnika i osiguravanja zakonitosti radnopravnih odnosa.
8. Normativne iznimke u pogledu stručnih ispita i pedagoških kompetencija
Završne odredbe ZOOOSŠ-a potvrđuju dosljednu usmjerenost zakonodavca na očuvanje pravne sigurnosti i kontinuiteta profesionalnog položaja radnika u odgojno obrazovnom sustavu, osobito u pogledu prijelaza između različitih kvalifikacijskih režima. Člankom 157. ZOOOSŠ-a propisuje se da učitelji, nastavnici i stručni suradnici koji su radni odnos zasnovali prije 12. ožujka 1994., kao i oni koji su stručni ispit položili prema ranijim propisima iz područja osnovnog i srednjeg školstva, nisu obvezni polagati stručni ispit prema važećem ZOOOSŠ-u, čime se osigurava kontinuitet njihovog stručnog statusa i sprječava retroaktivno nametanje novih obveza.
Nadalje, člankom 158. ZOOOSŠ-a uređuje se položaj osoba koje su pedagoško psihološko obrazovanje stekle prema ranijim propisima, pri čemu se izričito određuje da nisu dužne stjecati pedagoške kompetencije iz članka 110. stavka 1. ZOOOSŠ a. Ove odredbe zajedno uspostavljaju koherentan normativni okvir koji štiti stečena prava, osigurava predvidljivost pravnog poretka i omogućuje usklađivanje ranijih stručnih kvalifikacija s novim sustavom bez narušavanja stabilnosti radnopravnog položaja radnika u javnom sektoru obrazovanja.
Autor: Marin Karin, dipl. iur.
______________________
1 Ustavni sud RH, odluka broj: U III 4297/2017 od 14. svibnja 2020., „Ustavna tužba se odbija.“ Dostupno u bazi: https://www.iusinfo.hr/sudska-praksa/USRH2017B4297AIII
2 Pedagoške kompetencije su skup pedagoških, psiholoških, didaktičkih i metodičkih znanja i vještina koje učitelj, nastavnik ili stručni suradnik mora posjedovati za stručno i učinkovito izvođenje nastave, a čiji okvirni program i kompetencijski standard propisuje ministar prema članku 105. ZOOOSŠ a.
3 Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", br. 22/24.), koeficijent 2,01.
