Nova odluka ESLJP-a: Hinić protiv Hrvatske

Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je 1. listopada 2026. donio odluku o nedopuštenosti zahtjeva u predmetu Hinić protiv Hrvatske kojom je prigovore podnositelja radi povrede prava na pošteno suđenje (članak 6.) i na privatni život (članak 8.) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacio kao očigledno neosnovane.

Predmet spora odnosi se na oduzimanje zaštitarske iskaznice podnositelju zahtjeva i posljedičnu nemogućnost rada na poslovima zaštitara tijekom razdoblja od otprilike dvije godine i osam mjeseci. Podnositelju, koji je radio kao zaštitar i bio direktor zaštitarske tvrtke, u ožujku 2019. oduzeta je profesionalna dozvola-licenca nakon što su protiv njega bila pokrenuta dva prekršajna postupka zbog narušavanja javnog reda i mira i zbog kršenja odredbi Zakona o privatnoj zaštiti povezana s incidentom u jednom noćnom klubu tijekom 2018. Policija je tijekom upravnog postupka podnositelju oduzela zaštitarsku iskaznicu i zabranila obavljanje poslova privatne zaštite jer su prekršajni postupci uključivali elemente nasilja, zbog čega više nije ispunjavao uvjete za nošenje oružja niti, posljedično, za rad na poslovima zaštitara. Upravni sudovi potvrdili su takvo stajalište obrazloživši da se osobama koje obavljaju poslove zaštitara povjerava izvršavanje zakonom propisanih ovlasti sličnih policijskim pa stoga ovlast zakonodavca da propiše strože uvjete za obavljanje takvih poslova ne krši pravo pojedinca na rad.

U međuvremenu, u listopadu 2019. podnositelju je odobren zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje poslova čuvara (bez dozvole za nošenje oružja). Naknadno, 2021. podnositelj je oslobođen krivnje za jedan prekršaj, a 2022. drugi prekršajni postupak je obustavljen zbog nastupanja zastare. Tijekom razdoblja u kojem nije mogao obavljati poslove zaštitara, podnositelj je nastavio obnašati dužnost direktora zaštitarske tvrtke. U svibnju 2022. vraćena mu je dozvola za obavljanje poslova zaštitara.

Pred Europskim sudom prigovarao je povredi prava na pošteno suđenje i prava na privatan život smatrajući da upravni sudovi nisu ocijenili je li automatsko oduzimanje njegove profesionalne dozvole nerazmjerno utjecalo na njegovo pravo na rad, zbog čega je bio onemogućen u obavljanju zaštitarskih poslova.

Razmatrajući prigovore na temelju čl. 8. Konvencije, Europski sud je uzeo u obzir da podnositelj nakon oduzimanja dozvole nije ostao bez sredstava za život, već mu je odobreno obavljanje poslova čuvara, ali nije bio ovlašten nositi vatreno oružje. Dakle, ostao je profesionalno aktivan, a prema dostavljenim dokumentima tužene države, njegova tvrtka kontinuirano je poslovala s dobiti tijekom spornog razdoblja. Stoga je Europski sud zaključio da osporena mjera podnositelju nije prouzročila dovoljno ozbiljne negativne posljedice za privatni život, te je shodno tome, odbacio prigovor povrede prava na privatni život kao nespojiv ratione materiae s odredbama Konvencije.

U odnosu na prigovore na temelju čl. 6. Konvencije Sud je utvrdio je da su podnositeljev predmet pažljivo razmotrila nadležna tijela i to; Ministarstvo unutarnjih poslova, Upravni sud u Rijeci i Visoki upravni sud, kao i Ustavni sud. Štoviše, naglasio je da je Upravni sud u Rijeci u svojoj presudi iznio dostatne i uvjerljive razloge za svoju odluku, koji nisu bili proizvoljni niti očito nerazumni. Stoga je Europski sud je podnositeljev prigovor navodne povrede prava na pošteno suđenje odbacio kao očigledno neosnovan.

Ova odluka o nedopuštenosti je konačna i dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.