USZM: U postupanjima s djecom sud ne odlučuje temeljem jednog dokaza

Reagirajući na "neprimjerene izjave građanki na javnim mrežama i u glasilima o zdravstvenim ustanovama za djecu i radu sudova", iz USZM-a podsjećaju kako Smjernice Vijeća Europe nalažu da u sudskim postupanjima djeca moraju biti prepoznata kao subjekti materijalnih i procesnih prava. Pritom se primarnom brigom, ističu, moraju smatrati njihovi najbolji interesi te im mora biti omogućeno sudjelovanje, kao i pravo na iznošenje mišljenja. U kaznenim predmetima na štetu djece često stručne osobe kao što su liječnici, socijalni radnici, psiholozi i drugi mogu biti ispitani o tome što su čuli ili vidjeli na žrtvi djetetu ili ako imaju saznanja o počinjenju kaznenog djela, navode u USZM-u.

"Odluka suda donosi se izvođenjem niza dokaza"

Odluka suda se ne donosi temeljem jednog dokaza. Upravo izvođenjem niza dokaza, od materijalnih dokaza, kao što je pregledavanje i čitanje medicinske dokumentacije, personalnih dokaza, slušanje iskaza djeteta, njegovih roditelja, predstavnika socijalne skrbi, učitelja, liječnika  i drugih, slušanja ili čitanja iskaza vještaka o medicinskoj dokumentaciji, o zdravlju djeteta, sud utvrđuje je li počinjeno kazneno djelo, je li okrivljenik kriv", napominju.Propisivanjem prava ujedno se, kažu, propisuje i obveza savjesnog i svrsishodnog korištenja navedenih prava neovisno radi li se o prekršajnom, kaznenom ili drugom postupku. 

Kako bi se spriječile eventualne zlouporabe zakonodavac je propisao kazneno djelo lažnog prijavljivanja pa iz USZM-a navode kako prema podacima Zavoda za statistiku proizlazi da godišnje ima oko 300 kaznenih prijava za ovo kazneno djelo. Podsjećaju da je zakonodavac, kako bi zatražio da se poštuju odluke suda, a vezano za prava djece, propisao kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu djece. To, napominju iz USZM-a, pripada skupini kaznenih djela protiv djece, a počinitelj može biti bilo koja osoba, pa i roditelj koji ne provodi, spriječi ili onemogući provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koje je odredio sud, centar za socijalnu skrb ili državno tijelo.

Kad je riječ o pravima djece u građanskim sudskim postupcima, dodaju, neposredno se primjenjuju konvencije kao pravni izvori iznad nacionalnog prava, a sve konvencije imaju jednaku pravnu snagu. Kada je neko načelo iz jedne konvencije u konkretnom predmetu u suprotnosti ili se preklapa s načelom neke druge konvencije, tada je sudac dužan primijeniti tzv. test razmjernosti ( "vaganje prava").

Suci moraju primijeniti test razmjernosti iz Istanbulske konvencije

"Pri donošenju odluke o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima kada dijete odbacuje drugog roditelja (bez obzira kako to zvali) i kada je majka žrtva djetetovog oca, suci moraju primijeniti test razmjernosti konvencijskog načela iz članka 31. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), prava na viđanje djece ili skrbi o djeci da isto ne ugrožava prava i sigurnost žrtve ili djece i konvencijskog načela članka 3. Konvencije o pravima djeteta, zaštite najboljeg interesa djeteta", napominju iz USZM-a. "Pogrešna je pretpostavka da žene žrtve nasilja ne mogu postupati na način da štete najboljem interesu svoje djece", upozoravaju u priopćenju.