U tijeku postupka pred Europskim sudom, Ustavni sud je usvojio ustavnu tužbu podnositelja zahtjeva i utvrdio da je došlo do povrede postupovnog aspekta članka 3. Konvencije, u vezi članka 14. Konvencije zbog neprovođenja učinkovite istrage nasilnog homofobnog napada koji je na njih izvršen. Ujedno je Ustavni sud ukinuo odluke domaćih tijela kojima je odbačena kaznena prijava podnositelja, te je kaznena istraga o nasilnom napadu na podnositelje zahtjeva nastavljena i trenutno je u tijeku.
Iako Ustavni sud nije podnositeljima dosudio naknadu nematerijalne štete, Europski sud takvu odluku nije smatrao neprihvatljivom. Naime, prilikom donošenja takve odluke Ustavni sud se rukovodio načelom ne eat iudex ultra et extra petita partium ("ne izvan zahtjeva"), uzimajući u obzir da podnositelji takvu naknadu nisu niti potraživali u ustavnoj tužbi.
Slijedom navedenog, Europski sud je zaključio da poštivanje ljudskih prava propisanih Konvencijom ne zahtijeva nastavljanje ispitivanja predmeta, te je odlučio izbrisati zahtjev s liste slučajeva. Međutim naveo je da takav zaključak ne dovodi u pitanje obvezu državnih tijela da provedu istragu u skladu sa zahtjevima Konvencije, te upozorio da može odlučiti da vrati zahtjev na listu ukoliko državna tijela ne ispune tu obvezu.
Ova odluka je konačna.