Dolaskom ljeta započinje razdoblje godišnjih odmora, putovanja i promjene svakodnevnog ritma. Roditelji planiraju kako organizirati ljetne mjesece, a mnogi će dio vremena provesti sa svojom djecom kod kuće, na moru, u posjetu bakama i djedovima ili na drugim mjestima. Dok odrasli godišnji odmor doživljavaju kao nužan predah od poslovnih obveza i svakodnevnog tempa, rjeđe se pitamo treba li sličan predah i djeci. Iako djeca nemaju radno vrijeme ni godišnji odmor poput odraslih, tijekom pedagoške godine i ona žive u jasno strukturiranom ritmu. Svakoga jutra dolaze u vrtić, borave u svojoj odgojno-obrazovnoj skupini, slijede dnevni raspored, sudjeluju u različitim aktivnostima te velik dio dana provode u zajednici s drugom djecom i odraslima. Zato nije neobično postaviti pitanje treba li i djeci povremeno omogućiti odmak od ustaljene svakodnevice. To, naravno, ne znači da je vrtić za dijete opterećenje. Naprotiv, vrtić je mjesto igre, učenja, istraživanja i razvoja, u kojem dijete gradi odnose, stječe nova iskustva i razvija brojne kompetencije. Upravo zato što zauzima važno mjesto u djetetovu životu, vrijedno je razmisliti o tome može li povremeni odmak od uobičajenog ritma pridonijeti njegovoj dobrobiti. Odmor od vrtića nije samo vrijeme provedeno izvan vrtićke ustanove. To je prilika da dijete uspori svakodnevni ritam, provede više vremena s roditeljima i drugim bliskim osobama, doživi nova iskustva te dio dana provede bez unaprijed određenog rasporeda i žurbe.
1. Promjene pred kraj pedagoške godine
Kako se približava kraj pedagoške godine, kod mnoge djece mogu se primijetiti promjene u ponašanju. Neka postaju razdražljivija, teže reguliraju emocije, imaju izraženiju potrebu za kretanjem i boravkom na otvorenom te kao da im je sve teže pratiti uobičajeni dnevni ritam. Takvo ponašanje može biti znak da im odgovara promjena tempa i više vremena za slobodnu igru i boravak s obitelji.
Naravno, nije moguće sa sigurnošću tvrditi da su takve promjene isključivo posljedica umora nakon cijele pedagoške godine. Na djetetovo ponašanje istodobno utječe niz okolnosti, a ljetni mjeseci donose brojne promjene u organizaciji rada vrtića. Djeca se često spajaju u druge odgojno-obrazovne skupine, upoznaju nove odgojitelje, borave s djecom koju ne poznaju te ponekad dio dana provode u drugom prostoru.
Za djecu rane i predškolske dobi upravo je osjećaj predvidljivosti jedan od važnih izvora sigurnosti. Kada se svakodnevna rutina mijenja, neka djeca na to reagiraju osjetljivije, neovisno o tome jesu li umorna ili ne. Stoga nije uvijek jednostavno razlikovati proizlaze li promjene u ponašanju iz potrebe za odmorom ili iz prilagodbe na novu organizaciju svakodnevice.
Nakon ljetnog odmora djeca se različito vraćaju vrtićkom ritmu. Mlađoj djeci često je potrebno nekoliko dana da se ponovno prilagode, dok starija djeca povratak uglavnom prihvaćaju lakše. Međutim, u praksi veći izazov od samog povratka nakon odmora često predstavlja činjenica da se dijete ne vraća u svoju matičnu skupinu.
Tada ga može dočekati drugačiji odgojitelj, nova skupina djece ili prostor u kojem prije nije boravilo. Ono što odraslima može izgledati kao manja organizacijska promjena, za dijete može predstavljati značajan izvor nesigurnosti jer se mijenja okruženje u kojem se osjećalo sigurno i poznato.
Posebno mogu biti osjetljiva djeca koja tijekom cijelog ljeta ostaju u vrtiću. Dok njihovi prijatelji odlaze na odmor i ponovno se vraćaju, ona iz tjedna u tjedan svjedoče promjenama u skupini, izmjeni djece i/ili odgojitelja te promjenama prostora i svakodnevne organizacije.
Zato se s pravom možemo zapitati što je djetetu u takvoj situaciji veći izazov – sam boravak u vrtiću tijekom ljeta ili neprestane promjene njegova svakodnevnog okruženja.
2. Ljetna svakodnevica u vrtiću
Roditelji često zamišljaju da ljeto u vrtiću donosi opušteniji ritam, više igre na otvorenom i manje organiziranih aktivnosti. U praksi je situacija nešto drugačija.
Visoke temperature i pojačano UV zračenje zahtijevaju pažljivo planiranje boravka na otvorenom. Aktivnosti se prilagođavaju vremenskim uvjetima i preporukama za zaštitu djece, pa se najčešće organiziraju u dijelu dana kada su uvjeti povoljniji.
Istodobno se tijekom ljeta mijenja i organizacija rada vrtića. Zbog korištenja godišnjih odmora često se spajaju odgojno-obrazovne skupine, djeca borave s vršnjacima koje možda ne poznaju, a o njima ponekad brinu odgojitelji s kojima se do tada nisu susretala.
U takvim okolnostima prvi je zadatak odgojitelja stvoriti okruženje u kojem će se svako dijete osjećati sigurno i prihvaćeno.
Kada u skupinu dođu djeca koju odgojitelj prvi put upoznaje, potrebno je u vrlo kratkom vremenu prikupiti važne informacije: ima li dijete alergije ili zdravstvene teškoće, uzima li terapiju, postoje li posebnosti u prehrani, kako reagira u pojedinim situacijama te što mu pomaže kada je uznemireno. Tek kada odgojitelj upozna dijete i njegove potrebe, može kvalitetno planirati odgojno-obrazovni rad i pružiti mu odgovarajuću podršku.
To, naravno, ne znači da tijekom ljeta izostaju planirane aktivnosti. One se i dalje provode, ali se dio odgojno-obrazovnog rada usmjerava na upoznavanje djece, izgradnju međusobnog povjerenja i stvaranje osjećaja sigurnosti u novoj skupini. Upravo zato ljetna organizacija rada nije tek „opuštenija verzija vrtića“, nego razdoblje koje od djece, odgojitelja i cijele ustanove zahtijeva dodatnu prilagodbu.
3. Važnost vremena koje dijete provodi s roditeljima
Kada govorimo o odmoru od vrtića, ne mislimo samo na razdoblje u kojem dijete nekoliko tjedana ne pohađa vrtić. Prije svega govorimo o prilici da više vremena provede s osobama koje su mu najvažnije.
Tijekom godine obiteljski život često je obilježen užurbanim ritmom. Jutra, posao, vrtić i brojne svakodnevne obveze ostavljaju malo prostora za spontane zajedničke trenutke. Ljeto zato mnogim obiteljima donosi priliku da barem nakratko uspore tempo i više vremena provedu zajedno.
Za dijete to može značiti dan bez strogo određenog rasporeda, više zajedničke igre, razgovora, šetnji ili jednostavno zajedničkog boravka. Upravo takvi, naizgled obični trenuci često ostavljaju najtrajnije uspomene.
Djetetu pritom nije presudno gdje provodi odmor. Mnogo je važnije kako ga provodi. Nije mu najvažnije nalazi li se u hotelu, na putovanju ili na nekoj posebnoj destinaciji, već osjeća li da su roditelji prisutni, da ga slušaju, uočavaju njegove potrebe i imaju vremena biti s njim.
Obiteljsko okruženje djetetu pruža brojne prilike za učenje. Kroz zajedničke aktivnosti, odnose i svakodnevne životne situacije ono razvija socijalne vještine, samostalnost, emocionalnu sigurnost i osjećaj pripadnosti. Zato odmor nije razdoblje u kojem dijete „ne radi ništa“. Naprotiv, ono i dalje istražuje, otkriva, postavlja pitanja i razvija se kroz igru, zajedničke doživljaje i nova iskustva.
Promjena okruženja može dodatno obogatiti dječje iskustvo. Boravak na moru, u planinama, na selu ili u drugom gradu pruža priliku za upoznavanje novih ljudi, običaja i prirodnog okruženja. No čak i kada obitelj ne putuje, odmak od svakodnevne rutine, više zajedničkog vremena i mirniji tempo mogu biti jednako vrijedni.
Kao što je odraslima potreban predah od svakodnevnog ritma, tako i djeci povremena promjena okruženja i više vremena provedenog s obitelji mogu pridonijeti osjećaju sigurnosti, zadovoljstva i dobrobiti.
4. Što kaže Konvencija o pravima djeteta?
Kada govorimo o ljetnom odmoru djece, važno je razlikovati ono što propisuju propisi od onoga što proizlazi iz stručnih spoznaja o razvojnim potrebama djeteta.
Konvencija o pravima djeteta, koja je na snazi i u Republici Hrvatskoj, u članku 31. svakom djetetu priznaje pravo na odmor i slobodno vrijeme, igru i razonodu primjerenu njegovoj dobi te slobodno sudjelovanje u kulturnom i umjetničkom životu. Istodobno obvezuje države da potiču stvaranje uvjeta koji djeci omogućuju ostvarivanje tih prava.
To, međutim, ne znači da dijete ima zakonsko pravo na „godišnji odmor od vrtića“. Hrvatskim propisima nije određeno obvezno razdoblje tijekom kojega dijete mora biti odsutno iz dječjeg vrtića tijekom ljeta. Osim programa predškole, rani i predškolski odgoj i obrazovanje nije obvezan za svu djecu predškolske dobi, a organizacija rada vrtića tijekom ljetnih mjeseci ovisi o mogućnostima i organizaciji pojedine ustanove.
Ipak, činjenica da ljetni odmor nije propisan ne umanjuje važnost djetetove potrebe za odmorom, slobodnom igrom i kvalitetno provedenim vremenom s obitelji.
Na to nas podsjeća i Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, koji kao jedno od temeljnih polazišta ističe dobrobit djeteta. Dobrobit se pritom promatra cjelovito – kroz emocionalni, tjelesni, obrazovni i socijalni razvoj – uz uvažavanje individualnih potreba, mogućnosti i interesa svakog djeteta.
Iz takvog pristupa proizlazi da planiranje odgojno-obrazovnoga rada nije usmjereno samo na aktivnosti koje se provode u vrtiću, nego i na stvaranje uvjeta koji pridonose cjelovitom razvoju i kvaliteti života djeteta. U tom kontekstu, vrijeme provedeno s obitelji, slobodna igra, spontana iskustva i odmak od svakodnevne vrtićke rutine mogu imati važnu razvojnu vrijednost.
Ljetni odmor djetetu može pružiti mnogo više od promjene mjesta boravka. To je prilika za usporavanje svakodnevnog ritma, jačanje obiteljskih odnosa, istraživanje novih okruženja i stvaranje uspomena koje će pamtiti. Kroz zajedničke aktivnosti, igru i svakodnevne životne situacije dijete nastavlja učiti, razvijati se i graditi osjećaj sigurnosti i pripadnosti.
5. Pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme
Kada obitelj ima mogućnost, korisno je djetetu tijekom ljeta omogućiti barem kraći odmak od uobičajenog vrtićkog ritma. Ne zato što je vrtić mjesto od kojeg se dijete treba „odmoriti“, nego zato što promjena svakodnevice, više vremena s obitelji i drugačija iskustva mogu pridonijeti njegovoj dobrobiti.
Istodobno je važno imati razumijevanja za obitelji koje takvu mogućnost nemaju. Mnogi roditelji rade tijekom cijelog ljeta, ne mogu birati termin godišnjeg odmora ili im je vrtić jedino sigurno i pouzdano rješenje za vrijeme radnog dana. Zbog toga ne bi trebali osjećati krivnju.
Na odraslima je odgovornost da, neovisno o okolnostima, djetetu osiguraju ono što mu je najpotrebnije – osjećaj sigurnosti, stabilne odnose, dovoljno vremena za igru, kretanje, odmor i pripadanje.
Ako dijete tijekom ljeta ostaje u vrtiću, to ne znači da mu predah nije potreban. On se može ostvariti i unutar svakodnevice – kroz mirniji ritam dana, dovoljno vremena za slobodnu igru, boravak na otvorenom kada to uvjeti dopuštaju te kvalitetne odnose s odraslima koji ga poznaju, razumiju i pružaju mu osjećaj sigurnosti.
S druge strane, kada dijete ima priliku dio ljeta provesti izvan vrtića, vrijedno je iskoristiti to vrijeme ne samo za putovanja i planirane aktivnosti, nego i za jednostavne zajedničke trenutke. Djeci često nije potrebno ništa posebno. Mnogo im više znači vrijeme provedeno s roditeljima – prilika da se probude bez žurbe, da se igraju spontano, istražuju, postavljaju pitanja ili jednostavno uživaju u zajedničkim svakodnevnim trenucima.
Zato, kada razmišljamo o dječjem ljetu, možda nije najvažnije pitati kamo će dijete otputovati ili koliko će aktivnosti imati. Važnije je zapitati se ima li dovoljno vremena za odmor, slobodnu igru, kvalitetne odnose i bezbrižno djetinjstvo.
Jer ono što će dijete najviše pamtiti najčešće neće biti mjesto koje je posjetilo ni sadržaji koje je doživjelo. Pamtit će osjećaj da je bilo viđeno, saslušano i da su njegovi najbliži imali vremena biti uz njega. Upravo su takvi trenuci često najvrjedniji dio svakog djetinjstva.
Autorica: Maja Mihajljević, mag. praesc. educ.
