Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je 5. veljače 2026. objavio presudu u predmetu Zinaić protiv Hrvatske kojom je utvrdio da je podnositelju povrijeđeno pravo da ne bude dva puta kažnjen u istoj stvari (članak 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju).
Naime, u ožujku 2017. podnositelj je u prekršajnom postupku proglašen krivim za remećenje javnog reda i mira, između ostalog zbog vikanja i udaranja M.P.-a zatvorenom šakom u glavu. Osuđen je na novčanu kaznu od 100 eura. Oštećenik M.P. podnio je privatnu tužbu protiv podnositelja zbog kaznenog djela tjelesne ozljede. Nakon provedenog kaznenog postupka, podnositelj je proglašen krivim i osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca s rokom provjeravanja od jedne godine. U pravomoćnoj presudi navedeno je da je M.P.-a stisnutom šakom udario u predjelu glave, uslijed čega je M.P. zadobio amputaciju dva prednja zuba, ogrebotine lijevog ramena i lijevog kuka.
Imajući u vidu da je fizički napad na M.P.-a predstavljao element prekršaja za koji je podnositelj proglašen krivim te da je u kaznenom postupku ponovno proglašen krivim za, između ostalog, udaranje M.P.-a, Europski sud je smatrao da se obje odluke odnose na potpuno isti događaj i iste radnje podnositelja, tako da je prisutan idem. Naveo je da takav zaključak ne mijenja ni činjenica da je kazneni sud naveo i pojedinosti o tjelesnim ozljedama koje je podnositelj nanio M.P.-u budući da su one bile posljedica istih djela za koja je podnositelj već bio osuđen u prekršajnom postupku. U odnosu na bis, budući da je podnositelj zahtjeva dva puta kažnjen zbog suštinski istih činjenica, u postupcima koji su u velikoj mjeri usredotočeni na iste podnositeljeve radnje, Europski sud je zaključio da se provođenjem dvaju postupaka nisu nastojale ostvariti komplementarne svrhe.
Slijedom svega navedenog, Europski sud je zaključio da postupci koji su bili vođeni protiv podnositelja nisu bili dovoljno povezani u naravi, kako to zahtijeva sudska praksa tog Suda, da bi se smatralo da čine dio integriranog sustava sankcija prema hrvatskom pravu za fizički napad u javnom prostoru. Naprotiv, budući da je dva puta kažnjen za isto postupanje, podnositelj zahtjeva je, prema mišljenju Europskog suda, pretrpio nerazmjernu štetu kao posljedicu dupliciranja postupaka i kazni, koje nisu činile koherentnu i razmjernu cjelinu. Stoga je utvrdio povredu članka 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju i dosudio mu je 2.500 EUR za troškove i izdatke.
Ova presuda je konačna, te je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Za sve dodatne informacije molim obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili broj telefona 01/6444 600.
