75 godina Europske konvencije o ljudskim pravima

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, poznatija kao Europska konvencija o ljudskim pravima, potpisana je na današnji dan prije 70 godina, 4. studenog 1950. godine u Rimu. Konvenciju je potpisalo tadašnjih dvanaest država članica Vijeća Europe (Kraljevina Belgija, Kraljevina Danska, Francuska Republika, Savezna Republika Njemačka, Island, Irska, Talijanska Republika, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Kraljevina Nizozemska, Kraljevina Norveška, Republika Turska i Ujedinjena Kraljevina), a stupila je na snagu 3. rujna 1953. godine.

Konvencija utvrđuje niz prava koja države ne mogu kršiti, poput prava na život. Ovaj tekst sada je ratificiralo 46 država članica Vijeća Europe, koje su obvezne jamčiti temeljna prava i slobode svake osobe, bilo iz Europe ili ne, unutar svoje jurisdikcije. Konvencija je proizašla iz odlučnosti država potpisnica da spriječe ponavljanje zločina koji su se dogodili za vrijeme Drugog svjetskog rata, te da osiguraju poštovanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u cijeloj Europi. Konvencija je prvi europski pravno obvezujući instrument kojim su definirana temeljna ljudska prava i slobode te način njihove zaštite. 

Početnom tekstu Konvencije, koji sadržava apsolutna prava poput zabrane mučenja ili zabrane ropstva i prisilnog rada, te prava i slobode koja se mogu ograničiti zakonom kada je to nužno u demokratskom društvu, poput prava na slobodu i sigurnost ili prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, dodan je niz prava usvajanjem dodatnih protokola koji se posebno odnose na ukidanje smrtne kazne, zaštitu imovine, pravo na slobodne izbore ili slobodu kretanja. Ovo je "pravni instrument jednog političkog projekta koji teži idealima mira i pravde", kroz demokraciju, vladavinu prava i zaštitu individualnih prava, ističe Guyomar.

Jedna od snaga ove konvencije jest ta što je od 1959. godine zaštićena od sudskog tijela, Europskog suda za ljudska prava (ECHR), odgovornog za osiguravanje poštivanja obveza država, naglašava Francuz koji predsjedava ECHR-om od prošlog svibnja na mandat od tri godine.

Zakonske promjene

Kada Sud, sastavljen od 46 sudaca sa sjedištem u Strasbourgu, utvrdi kršenje konvencije, država proglašena krivom mora nadoknaditi štetu koju je podnositelj zahtjeva pretrpio i osigurati da se ne spriječe daljnje slične povrede, što može izazvati promjenu zakonodavstva. Od svog osnutka, ECHR je "riješio je više od milijun slučajeva", ističe Guyomar, navodeći neke od rezultirajućih promjena, poput "ukidanja kriminalizacije homoseksualnih odnosa između odraslih, jednakosti prava nasljeđivanja između zakonite djece i djece rođene izvan braka" ili "prava na odvjetnika od prvog sata policijskog pritvora".

Tijekom godina, ECHR svojom sudskom praksom proširuje prava utvrđena Konvencijom tako da se njezine odredbe danas mogu primjenjivati i na pitanja koja 1950. nisu bila aktualna, vezana primjerice uz nove tehnologije, bioetiku ili globalno zatopljenje, kao i na aktualna društvena pitanja poput migracija. Guyomar podsjeća da je ECHR bio prvi međunarodni sud koji je naredio državama da "poduzmu mjere za zaštitu, uključujući buduće generacije, od negativnih učinaka klimatskih promjena". "I prvi koji je osudio Rusiju, članicu Vijeća Europe od 1996. do 2022., zbog njezinih postupaka u Ukrajini, počevši od aneksije Krima 2014., a zatim nakon invazije na Ukrajinu u veljači 2022., zbog sustavnih kršenja brojnih individualnih prava", rekao je Guyomar.

Za predsjednika Europskog suda za ljudska prava, trećeg francuskog suca na toj poziciji nakon Renéa Cassina (1965.-1968.) i Jean-Paula Coste (2007.-2011.), "75 godina kasnije, Konvencija je i dalje izuzetno relevantna".

Nužna utopija

Sud, koji intervenira tek nakon što podnositelj zahtjeva iscrpi sva pravna sredstva u zemlji koju osporava, ostavlja državama određeni "slobodni prostor za procjenu" i "nema za cilj standardizirati stvari", pojašnjava predsjednik Suda. Suočen s kritikama na račun ECHR-a, njegov predsjednik primjećuje "dovođenje u pitanje niza pravila i vrijednosti koje proizlaze iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata", uključujući "multilateralizam", "regulaciju putem zakona" i "ponekad čak i samu vladavinu prava".

Kako bismo to riješili, "moramo učiniti Sud vidljivijim, a Konvenciju pristupačnijom, kako bi ljudi razumjeli da je sustav osmišljen za njih". Godine 1950. Konvencija je nastala iz "oblika nužne utopije (...) temeljene na vrlo snažnoj ideji da je ono što ujedinjuje jače od onoga što razdvaja“ i da "na silu i nasilje treba odgovoriti  mirnim načinom - putem zakona i pravde", pojašnjava Guyomar. Njezini autori su u razdoblju dva svjetska rata iskusili "uspon populizma, ksenofobije i polarizaciju društava", da bi potom "svjedočili do čega je to dovelo: do nacizma, fašizma, komunističkog totalitarizma, užasa Drugog svjetskog rata", ističe Guyomar.

"Tih ljudi više nema, pa mi baštinimo to nasljeđe. I moramo to objasniti današnjim i budućim generacijama, koje želimo zaštititi od istih zala", poručio je predsjednik Suda. Povodom 75. obljetnice Europske konvencije o ljudskim pravima, ECHR će 4. studenog u 18 sati održati i svečanu ceremoniju.