Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Narodne noovine", br. 57/22.) uvedena je jedna zanimljiva novina – Upravno vijeće dječjeg vrtića sada donosi kurikulum dječjeg vrtića u pravilu svakih pet godina.
Uvod
Kraj pedagoške godine za svaki vrtić je predstavljao dolazak dvije obaveze: donošenje godišnjeg plana i programa rada vrtića, kao i kurikuluma dječjeg vrtića. Dok je sam godišnji plan i program rada vrtića bio kompliciran za izradu te ujedno trebao predvidjeti sve obveze u nadolazećoj pedagoškoj godini, dodatan uteg je bio i donošenje kurikuluma uvijek iznova svake godine, iako su izmjene bile neznatne ili pak nepostojeće.
Godišnji plan i program rada i kurikulum dječjeg vrtića
Godišnji plan i program rada je, sam po sebi, jedan obiman dokument, koji uz to sadrži i dodatne priloge kao što su: Sigurnosno-zaštitni i preventivni programi, Godišnji plan i program rada zdravstvene voditeljice, Plan i program rada tehničke službe te Godišnji plan i program rada tajnika. Na temelju godišnjeg plana i programa rada dječji vrtić obavlja svoju djelatnost te je isti, po donošenju, dužan dostaviti Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Prema članku 21. stavku 1. Zakona „Dječji vrtić obavlja djelatnost na temelju godišnjeg plana i programa rada koji se donosi za pedagošku godinu koja traje od 01. rujna tekuće do 31. kolovoza sljedeće godine.“ Prema stavku 2. istoga članka „Godišnji plan i program rada za pedagošku godinu donosi upravno vijeće dječjeg vrtića do 30. rujna“ Stavkom 3. propisano je sve što godišnji plan i programa rada sadrži pa je tako navedeno da „Godišnji plan i program rada obuhvaća programe odgojno-obrazovnog rada, program zdravstvene zaštite i unaprjeđenja zdravlja, programe socijalne skrbi, kao i druge programe koje dječji vrtić ostvaruje u dogovoru s roditeljima djece.“ Iz zadnjeg stavka posebno je vidljiva sva kompleksnost godišnjeg plana i programa rada kao jednog uistinu značajnog dokumenta te ujedno i osnove za sav rada dječjeg vrtića u nadolazećoj pedagoškoj godini.
Kurikulum vrtića je, pak, jedan znatno manje obiman dokument te je člankom 15. stavkom 8. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju propisano sljedeće: „Kurikulum dječjeg vrtića razrađen je prema Nacionalnome kurikulumu, a njime se utvrđuju programi i njihova namjena, nositelji i načini ostvarivanja programa, vremenik aktivnosti i načini vrednovanja“. Prema stavku 7. spomenutoga članka „Nacionalni kurikulum i kurikulum predškole su dokumenti na temelju kojih se izrađuje kurikulum dječjeg vrtića.“ Za razliku od godišnjeg plana i programa rada, vrtić nije obavezan dostavljati svoj kurikulum Ministarstvu znanosti i obrazovanja, no prema prethodnom rješenju zakonodavca ipak ga je bio dužan svake godine izrađivati, i to paralelno uz godišnji plan i program rada. U praksi, to je značilo da je vrtić bio dužan svake godine donositi jedan te isti kurikulum, katkad i uz neznatne izmjene poput novog datuma te promjeni oznake kalendarske godine u klasi i urudžbenom broju. Kao što će biti objašnjeno u sljedećem poglavlju, te je obveze sada nestalo.
Novine u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju
Sa zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, izgleda da je zakonodavac uočio besmislenost donošenja praktički jedno te istog kurikuluma svake pedagoške godine te je člankom 15. stavkom 9. Zakona sada propisano da „Upravno vijeće dječjeg vrtića donosi kurikulum dječjeg vrtića u pravilu svakih pet godina, a u skladu s potrebama moguće su njegove dopune i izmjene“. Navedeno znatno olakšava rad vrtića te ujedno omogućuje da se ravnatelj i njegov stručni tim u potpunosti posvete izradi složenog godišnjeg plana i programa rada, sa svim njegovim brojnim dodatcima, a bez potrebe donošenje nekakvog dodatnog dokumenta svake pedagoške godine. Prije zadnjih izmjena i dopuna Zakonom je bilo propisano da kurikulum dječjeg vrtića donosi upravno vijeće dječjeg vrtića do 30. rujna te je bilo točno propisano što se njime utvrđuje: program, namjena programa, nositelji programa, načini ostvarivanja programa, vremenik aktivnosti programa i način vrednovanja. Kao što je i navedeno u zadnjim izmjenama i dopunama Zakona, vrtić može, ukoliko se za to ukaže potreba, izmijeniti i dopuniti kurikulum, kao što je to slučaj i kod drugih dokumenata koje donosi.
Ujedno, zadnjim izmjenama i dopunama Zakona predviđena je mogućnost provođenja eksperimentalnih kurikuluma pa je tako stavkom 10. sada propisano da se „U dječjem vrtiću mogu se, uz suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje, provoditi eksperimentalni kurikulumi s ciljem unaprjeđenja kvalitete odgojno-obrazovnog rada“. Navedeno svakako predstavlja zanimljivu novinu te nudi mogućnost „manevarskog prostora“ za vrtiće u, nažalost, sve složenijem odgojno-obrazovnom radu.
Zaključak
Kao što je i navedenome u ovome članku, zakonodavac je odlučio rasteretiti vrtiće sa jednom obvezom manje, pa tako ne trebaju donositi vlastiti kurikulum uvijek iznova na kraju svake pedagoške godine. Iako relativno mala, takva izmjena ipak donekle rasterećuje vrtiće kojima sada preostaje jedino posvetiti se znatno važnijem dokumentu na kraju svoje godine: godišnjem planu i programu rada.
Vladimir Mrzljak, mag.iur.
