Tom Uredbom se stavlja izvan snage Uredba Vijeća (EZ) 2201/2003 od 27. studenoga 2003. godine o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003.), s tim da se ona i dalje primjenjuje na odluke donesene u sudskim postupcima koji su pokrenuti, na autentične isprave koje su službeno sastavljene ili upisane u registar te na sporazume koji su postali izvršivi u državi članici sklapanja prije 1. kolovoza 2022. godine, a obuhvaćeni su područjem primjene te Uredbe.
Naime, Uredbom se uspostavljaju jedinstvena pravila o nadležnosti za razvod, zakonsku rastavu i poništaj braka te za sporove o roditeljskoj odgovornosti s međunarodnim elementom. Na taj način olakšava se optjecaj odluka te autentičnih isprava i određenih sporazuma u Europskoj uniji utvrđivanjem odredbi o njihovom priznanju i izvršenju u drugim državama članicama.
Ujedno se Uredbom nadopunjuje i Haška konvencija od 25. listopada 1980. godine o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (Narodne novine - dodatak Međunarodni ugovori“, broj 8/18.) u pogledu odnosa među državama članicama te se osnažuje pravo djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja. Reguliranjem navedenih pitanja jača se pravna sigurnost, povećava fleksibilnost, osigurava bolji pristup sudskim postupcima te veća učinkovitost takvih postupaka.
Uredba je kao instrument sekundarnog zakonodavstva Europske unije izravno primjenjiva na području država članica, temeljem čega se na nacionalnoj razini donose odgovarajući propisi u onoj mjeri koja je potrebna za učinkovitu primjenu Uredbe.
Shodno tome, izrađen je Zakon o provedbi Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece, koji će stupiti na snagu 1. kolovoza 2022. godine. U nastavku teksta bit će više riječi o toj tematici.
Naime, predmet Zakona je kao što smo u uvodnom tekstu naveli provedba Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (SL L 178, 2.7.2019. – u nastavku teksta: Uredba).
Kao središnje tijelo za provedbu Uredbe određuje se Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (u nastavku teksta: Središnje tijelo). Naglašava se dužnost međusobne suradnje Središnjeg tijela i drugih tijela državne uprave, posebice tijela državne uprave nadležnih za poslove pravosuđa, unutarnjih poslova te vanjskih i europskih poslova.
Tijelo iz čijeg djelokruga se traži određeni podatak i/ili usluga, obvezno će biti postupiti bez odgode, radi bržeg i učinkovitijeg postupanja Središnjeg tijela. Ako zatraženi podatak ili usluga nije u djelokrugu zamoljenog tijela, tada će dotično tijelo biti dužno bez odgode ustupiti zahtjev nadležnom tijelu i o tome na najbrži mogući način obavijestiti Središnje tijelo.
Kao ključna nadležna tijela za donošenje odluka i provedbu postupaka temeljem Uredbe određuju se sudovi, Hrvatski zavod za socijalni rad te Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, sukladno s propisanim djelokrugom i nadležnostima tih tijela. Za provođenje određenih postupaka na temelju Uredbe nadležna će biti i druga tijela, pri čemu se posebno ističe Centar za posebno skrbništvo, u pogledu zahtjeva za pribavljanjem mišljenja djeteta.
Treba istaknuti da će u svim postupcima pokrenutim temeljem Uredbe, nadležna tijela biti dužna postupati bez odgode. U postupcima povratka djeteta u slučajevima protupravnog odvođenja i zadržavanja, sudovi svakog stupnja trebat će donijeti odluku najkasnije šest tjedana od pokretanja postupka, osim ako to zbog iznimnih okolnosti nije moguće.
Kao temeljno načelo u svim postupanjima ističe se načelo dobrobiti i zaštite najboljeg interesa djeteta. U tom se smislu posebice ističe pravo djeteta na izražavanje mišljenja o stvarima koje ga se tiču, a koje se kad je izraženo uzima u obzir sukladno djetetovoj dobi i zrelosti, prema članku 21. te članku 26. Uredbe, što je standard uspostavljen posebno člankom 3. Konvencije o pravima djeteta.
Naime, dijete mišljenje izražava izravno ili putem posebnog skrbnika, kojeg imenuje sud iz redova djelatnika Centra za posebno skrbništvo. Na taj se način ispunjava temeljno načelo, da djetetu treba pružiti stvarnu i učinkovitu mogućnost izražavanja vlastitog mišljenja te uzimanja tog mišljenja u obzir pri procjeni interesa djeteta.
Poticat će se upotreba videokonferencije, odnosno drugih tehnologija za komunikaciju na daljinu, a sukladno Uredbi (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) (SL L 405, 2.12.2020.), osim u slučajevima kad to ne bi bilo primjereno za pravično vođenje postupka. S ciljem ostvarenja načela žurnosti i ubrzanja postupka, poticat će se i izravna sudačka komunikacija.
Također, nadležna tijela poticat će mirno rješavanje spora, posebice putem obiteljske medijacije, osim ako bi to bilo suprotno interesima djeteta ili bi se time neopravdano odgodio postupak.
Prijenos nadležnosti na sud druge države članice po zahtjevu stranke
Stranka koja zahtijeva prijenos nadležnosti sudu druge države članice uz taj zahtjev morat će dostaviti dokaze koji upućuju na ispunjenje uvjeta propisanih člankom 12. stavkom 4. Uredbe. U tom zahtjevu, stranka će imati mogućnost predložiti sud druge države članice kojemu se predlaže prenijeti nadležnost.
Iz članka 12. stavka 1. Uredbe, proizlazi da u iznimnim okolnostima sud države članice koji je stvarno nadležan može, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, ako smatra da bi sud druge države članice s kojom je dijete posebno povezano bio prikladniji za procjenu interesa djeteta u konkretnom predmetu, zastati s postupkom ili njegovim određenim dijelom i:
Dok iz članka 12. stavka 4. Uredbe, proizlazi: za potrebe navedenog pravila, smatra se da je dijete posebno povezano s nekom državom članicom ako je ta država članica:
Ako sud utvrdi da su ispunjene pretpostavke za prijenos nadležnosti, tada donosi rješenje kojim poziva stranku da u roku ne duljem od 15 dana obavijesti sud te druge države članice o postupku u tijeku i mogućnosti prijenosa nadležnosti te da podnese zahtjev tom sudu. No, sud će moći odrediti da pravni učinci rješenja nastupaju prije pravomoćnosti ako je to potrebno radi zaštite dobrobiti djeteta.
Dokaz o podnesenom zahtjevu sudu druge države članice stranka će biti dužna dostaviti u roku ne duljem od osam dana od dana podnošenja toga zahtjeva. Do konačne odluke suda druge države članice o prihvaćanju nadležnosti, sud će zastati s raspravljanjem o zahtjevu, odnosno prijedlogu u predmetu roditeljske odgovornosti.
U slučaju da stranka ne dostavi dokaz o podnesenom zahtjevu sudu druge države članice u navedenom roku, sud će nastaviti s raspravljanjem o zahtjevu, odnosno prijedlogu u predmetu roditeljske odgovornosti.
Protiv rješenja kojim sud odlučuje o zahtjevu za prijenos nadležnosti, stranka će moći podnijeti žalbu u roku od tri dana od dana uručenja, odnosno dostave prijepisa rješenja.
O žalbi odlučuje drugostupanjski sud, a koji će morati donijeti i otpremiti odluku u roku od osam dana od dana primitka žalbe.
Prijenos nadležnosti na sud druge države članice po službenoj dužnosti
Nadležni sud koji smatra da bi sud druge države članice s kojom je dijete posebno povezano bio prikladniji za procjenu interesa djeteta moći će po službenoj dužnosti zastati s raspravljanjem o zahtjevu, odnosno prijedlogu u predmetu roditeljske odgovornosti te zatražiti od suda druge države članice da se proglasi nadležnim. Treba naglasiti da rješenje o zastoju postupka mora sadržavati razloge za prijenos nadležnosti.
Sud će prije donošenja rješenja, omogućiti strankama da se izjasne o mogućnosti i razlozima za prijenos nadležnosti. Protiv rješenja suda, stranka će moći podnijeti žalbu u roku od tri dana od dana uručenja, odnosno dostave prijepisa rješenja. O žalbi će odlučivati drugostupanjski sud koji će morati donijeti i otpremiti odluku u roku od osam dana od dana primitka žalbe.
Sud će moći odrediti da pravni učinci rješenja nastupaju prije pravomoćnosti, ako je to potrebno radi zaštite dobrobiti djeteta.
Komunikacija između nadležnog suda i suda od kojeg je zatraženo da se proglasi nadležnim, moći će se odvijati putem Središnjeg tijela, izravno između sudova ili putem Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, dopisom vidljivim u spisu ili elektroničkim putem.
Zahtjev za prijenos nadležnosti od strane suda države članice koja je nadležna
U slučaju zahtjeva za prijenos nadležnosti od strane stranke ili suda države članice koja je nadležna, sud će prihvatiti nadležnosti ako je zbog posebnih okolnosti slučaja to u interesu djeteta u skladu s člankom 12. stavkom 2. Uredbe.
O zahtjevu za prijenos nadležnosti, sud će odlučiti rješenjem u roku od šest tjedana od pokretanja postupka, odnosno primitka zahtjeva za prijenos nadležnosti te će bez odgode obavijestiti sud druge države članice pred kojim je postupak pokrenut ranije o prihvatu prijenosa nadležnosti. No, sud će prije donošenja rješenja, omogućiti strankama da se izjasne o mogućnosti i razlozima za prijenos nadležnosti.
Protiv rješenja kojim sud odlučuje o zahtjevu za prijenos nadležnosti, stranka će moći podnijeti žalbu u roku od tri dana od dana uručenja, odnosno dostave prijepisa rješenja. O žalbi će odlučivati drugostupanjski sud koji će morati donijeti i otpremiti odluku u roku od osam dana od dana primitka žalbe.
Sud će moći odrediti da pravni učinci rješenja, nastupaju prije pravomoćnosti ako je to potrebno radi zaštite dobrobiti djeteta. Treba istaknuti da prijenos nadležnosti neće proizvoditi učinke za buduće postupke.
Zahtjev za prijenos nadležnosti od strane suda države članice koja nije nadležna
U slučaju zahtjeva za prijenos nadležnosti od strane suda države članice koja nije nadležna u skladu s člankom 13. Uredbe, sud će prihvatiti prijenos nadležnosti ako utvrdi da je s tom državom dijete posebno povezano u skladu s člankom 12. stavkom 4. Uredbe i ako smatra da je zbog posebnih okolnosti slučaja to u interesu djeteta.
O zahtjevu za prijenos nadležnosti sud će odlučiti rješenjem u roku od šest tjedana od primitka toga zahtjeva te će bez odgode obavijestiti sud koji je podnio zahtjev o prihvatu prijenosa nadležnosti i dokazima koji se nalaze u spisu. Sud će prije donošenja rješenja, omogućiti strankama da se izjasne o mogućnosti i razlozima za prijenos nadležnosti.
Protiv rješenja kojim sud odlučuje o zahtjevu za prijenos nadležnosti, stranka će moći podnijeti žalbu u roku od tri dana od dana uručenja, odnosno dostave prijepisa rješenja. O žalbi će odlučivati drugostupanjski sud koji će morati donijeti i otpremiti odluku u roku od osam dana od dana primitka žalbe.
Sud će moći odrediti da pravni učinci rješenja, nastupaju prije pravomoćnosti ako je to potrebno radi zaštite dobrobiti djeteta.
U slučaju protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta u državi članici koja nije nadležna, prijenos nadležnosti sudu te države članice neće biti dopušten.
Prekogranični smještaj
Kada nadležno tijelo razmatra smještaj djeteta u drugu državu članicu u skladu s člankom 82. Uredbe, tada će zatražiti putem Središnjeg tijela sljedeće:
Smještaj djeteta iz druge države članice u Republiku Hrvatsku
Kada Središnje tijelo zaprimi zahtjev za smještaj djeteta iz druge države članice u Republiku Hrvatsku, dostavit će odluku u skladu s člankom 82. točkom 6. Uredbe, nakon što je pribavilo potrebna mišljenja i informacije.
Tijelo nadležno za davanje pristanka za prekogranični smještaj djeteta u Republici Hrvatskoj bit će Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.
Bernard Iljazović
