Vrhovni sud postrožio kaznu optuženiku za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva

Optuženik je osuđen zbog ubijanja civila 1991. za vrijeme oružanog sukoba zajedno s još jednom osobom. Lažno su se predstavili kao policijski službenici i iz stana u kojem je stanovao izveli civila (muškarca). Uz pomoć treće osobe automobilom su se odvezli do mjesnog groblja. Tamo su naoružani puškama izveli civila iz automobila. Potom je muškarac u pratnji optuženika ispalio više hitaca iz automatskog vatrenog oružja u civila. Zadobivenih 25 strijelnih ozljeda su bile smrtonosne i civil je na licu mjesta preminuo.

Prvostupanjskom je presudom optuženik osuđen na kaznu zatvora 3 (tri) godine.

Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženika osudio na kaznu zatvora 6 (šest) godina.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer sve utvrđene okolnosti nisu primjereno vrednovane prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora. Pravilno je olakotnim cijenjena optuženikova prijašnja neosuđivanost, roditeljstvo i protek vremena od počinjenja djela kojemu optuženik nije doprinio. Prvostupanjski je sud propustio otegotnim cijeniti da je optuženik kazneno djelo počinio kao vojnik. U noćnim satima je samoinicijativno napustio borbeni položaj. Otišao je u grad izvan zone ratnih operacija, u stan nenaoružanog civila radi njegovog usmrćenja. Time je narušen ugled i čast vojske kao i dignitet Domovinskog rata.

Postrožena kazna primjerena je ličnosti optuženika i počinjenom djelu. Takva je kazna pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela. Kazna treba utjecati na optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela. Ujedno će utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

Detaljnije na poveznici:

- Kž-rz 31/2020-7